Malog nisam gledala, knjigu svakako neću čitati. Čujem (a i sad pročitah) da su ljudi pod utiskom njegovog nastupa na TV-a.
Menio smeta samo jedna stvar :
Kako je moguće da roditelji imaju tako mudro dete (valjda je zaista tako) i da nisu u stanju ni na šta NORMALNO da ga usmere. Tema u kojoj je on ogrezao je s m r t.
Ima li nešto zdravije, optimističnije, ljudskije i zanimljivije od smrti (kako li je izgledalo prikupljanje građe, razgovori, to pisanje predugo traje) koja je tema njegove knjige ?!
Moje mlađe dete je njegovih godina, ima među nama dosta roditelja (ili nema, svejedno, neko odavde ima decu) pa znamo da deci treba vazdan nešto "nuditi" (uslovno, molim vas) da bi odabrala svoju preokupaciju. Ma, dovoljno je da se svako seti šta mu je u detinjstvu ponuđeno, pokazano, gde je sve bio, šta je video, kakve je ljude upoznao!! I KAKO onda ima mesto za smrt (Srebrenicu)?!
Setite se Stefana Milenkovića kao klinca, njegovih roditelja, mlađeg brata : jedna obična i neupadljiva porodica uprkos genijalnom muzičaru-detetu od 5-6 godina (tadašnjih).