Vid'o sveta
Био у Београду.
- И, тако, имам тих 600 крава, и још тих 350 оваца, па мало ја бринем о њима, мало оне мени паре доносе. И имам ту у граду две куће од по 400 квдрата, имам ону колибицу на Златибору, и пролетос сам купио викендицу доле на Приморју, и ето, живи се...
- У, па добар си...
- Аха, прошле године проглашен за нај-привредника Западне Србије. Него, јел' оно онај Миле?
- Јест, мајку му, МИле...Зовидер га 'вамо..
- Шта зовидер?! Тај је бре вуцибатина, битанга обична, ни орах му из руке не бих узео! Све то трeбa стрељати!
- Немој тако, он је господин човек! Тaј је видо света!
- Озбиљно? Пa, ајд' онда да се поздравимо!
_______________________________________________________________________
- Марш, битанго једна!
- Ја битанга?!
- Ти, ти....
- Ја битанга? Ја?! Па, можда сам и битанга, ал' сам вид'о света...Е, сећам се кад прођем Кнез МИхаиловом, па почнем да бацам ћифте, а сојке само падају... Пa, кад уђем у кафану, па наручим раџу, мени па ондак и свима, а оркестар свира ону моју, ону "Зовите ме господине"...Ех, то су били дани...Јест' да је било дана кад сам спав'о испод Савског моста, ал' добро, бар сам вид'о света...
Aj' dok si obuven
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam!
Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet...
Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru)
Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan!
Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme.
Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o?
Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren.
Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku?
Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme)
Ja: Ajde... daj pare.
Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata.
Ja: Naravno.
Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac.
Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi...
Keva: Što si bre tako bezobrazan?!
Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk!
Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje.
Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao!
Sestra: Uzmi sok!
Seljačko shvatanje sporta
Još jedna u nizu filozofija stanovnika ruralnih krajeva ove zemlje. Seljaci vole isto što i ovi iz grada, ali tu svoju ljubav ispoljavaju na malo drugačiji način. Sport obožavaju, jednostavno shvataju ga kao rekreaciju i odmor od teških poslova. Zabole ih što u Opštinskoj ligi 2 gube 7:0 na poluvremenu, i što im dva igrača izađu sa terena i odu na pivo, što kapiten puši i što trener baš na dan utakmice ima neodložne poslove na njivi. Rezultat je u drugom planu. Tako je kada igraju sa drugim selima. Ali kada igraju protiv nekoga iz grada, tu se već uključuje lukavstvo i seljačka politika. U basketu je situacija specifična. Ceo turnir se igra sa jednom loptom, a u finalu podmetnu neku težu. Onda se ovi picani iz grada pogube, a seljaci uzmu pobedu na domaćem terenu. Iako u ekipi imaju trojicu, od kojih svaki ponaosob može traktor da podigne, i čija građa jednostavno govori da nisu za taj sport. Posebno vole kad ih rumene seljanke gledaju dok odmeravaju snage sa protivnikom. To im uliva neku posebnu energiju.
Utakmica između Gornjeg Stepoša i Donjeg Brijanja završena je 0:0. Ovaj rezultat je svakako za Ginisovu knjigu rekorda. Posle utakmice je sprovedena i istraga, lopta je bila većeg prečnika od obruča. Stvarno zapanjujuće.
