
Oću Konzervo, slikaću ti ako se ne uroljam još večeras. Sestra došla iz Nemačke pa dala predlog majci ubogoj, a žena ne zna gde će, pa aj da ispoštuje ćerku Evropljanku. A ja, seljak, šta ću. Gubim se i u ovim našim "vrednostima", a ove evropske su mi tek nepoznanica.
Ali da znaš da ovo nije izolovani slučaj i da toga ima na još mesta. Ono kao, nema se dukata, pa guraj dvajestodinarku. A dinar ti kod nas ima tradicionalnu vrednost kolko i roman Marijane Mateus. Jebiga, zato i ne volim "tradicije", a još manje novotarije. Al ajd sad.

Dobro je sve dok ne počnete da se razvrćete nakon što se popnete uz kružne stepenice, ređate stvari pod pravim uglom, ispravljate slike na zidu u punoj kancelariji za vreme sastanka ili se konstantno nervirate što vam jedna pločica remeti savršen mozaik dok zamišljeno blenete u nju tokom vršenja čina defekacije.
