Radovao se kad je Bambiju umrla majka
Крајност окрутности, безосјећајности, хладан као шприцер, не мари ни за шта, нема разумјевања ни за кога..
- Можда бих требао да му кажем неку тужну причу, можда ће ме исплатити, ипак ја имам троје дјеце и на социјали сам ..
- Немој се трудити, он се радовао кад је Бамбију мајка умрла.
Profa proziva po datumu
To je onaj slučaj kada profesor da bi dokazao odeljenju kako nije pristrasan pri odabiru žrtve za odgovaranje, pita koji je danas datum ili nešto slično, i proziva mučenika koji je pod tim brojem u dnevniku. E sad pošto su skotovi, kakvi jesu, oni onda pitaju, najčešće redara ili nekog štrebera, da im kažu još neke brojeve, koje zatim sabiraju ili oduzimaju od datuma (po potrebi), a sve to da bi zbudžili broj pod kojim ste Vi zavedeni u dnevniku.
Hemičarka: E, pošto se Joksić stalno žali da njega uvek prozivam prvog, evo brojke nisu pristrasne, ajde redar koji je danas datum?
Joksić (inače br. 8 u dnevniku, prevrće očima)
Štreber: Profesorka, profesorka, danas je 22. Oktobar 2008 nakon rođenja Hristovog.
Profesorka (namrgođena, jer broj je suviše daleko od osmice): Hvala Valentine, ok, a mesec je deseti, znači 22-10 = 12. A jel zna neko koliko tetkica radi u popodnevnoj smeni?
Štreber: Tri tetkice rade u popodnevnoj smeni, profesorka. To su Šemsa Ferhatović, Suzana Iv...
Profesorka (namrgođena, i dalje se broj ne poklapa): Dobro, dobro, ne zanimaju nas imena. Znači imamo 12-3=9. Evo još jedno pitanje, koliko tabli ima u učionici?
Redar: Jedna tabla.
Profesorka (mali kez na vr’ usne, konačno se sve poklopilo): Znači to je 9-1=8. A ko je osam u dnevniku, da vidim........Joksiću, ti si! A posle kažeš da te mrzim, vidiš sasvim slučajno je tako ispalo.
Joksić (u sebi, nije za javnost..): Ok, nije ni bitno.
Profesorka: Evo jedno lako pitanje... hmm... Recimo,... Šta se dobija mešavinom tri-nitro-sulfido-hipermangan-karboksi-toluola i afganistanskog kaučuka?... Šta? Ne znaš?.. Ništa Joksiću, jedinica, to su osnovne stvari.
Mlade alkoholičarke
Devojčice od 13 do 16 godina, koje se svaki vikend "ubiju" od dve đus-vodke i jednog piva i onda tako "pijane" kruže po diskoteci da bi ih što više ljudi videlo, pozdravljaju se sa svima koje poznaju, a neretko i sa onima koje ne poznaju, igraju u kavezima i 'vataju sa svakim dečkom koji im priđe. Čim dođu kući (dakle, oko 1h jer dotad su ih roditelji pustili u grad), na fejsbuk stavljaju status: "xaxa suoer je bilp wechrs", a sutradan, za svaki slučaj (ako neko nije shvatio da su se one "napile"): "Suntze me pr0budil0, a u glawi lo0dil0... Definitiwno wishe ne pijem!"
Šonja
Naziv koji čovek može čuti samo u Nindža Kornjačama i koji je usko vezan za Vernona, novinara kanala 6.
Ejpril: Irma, što ne izađeš sa Vernonom?
Irma: Ali, Ejpril, on je šonja!
Psovanje u igraonici
Nebitno da li je u pitanju Sony ili PC igraonica, umetnost psovanja se uvek ceni. Uopšte neće biti važno ako ste loš igrač, bitno je da psujete kvalitetno. Čak će vam i najzaluđeniji gejmeri oprostiti što ne znate da sastavite inventar za Kentaura ako povremeno opsujete mrtvu majku ovima iz Blizarda kad ne radi tastatura. Psovački monopol obično drži grupica starijih likova koji su kod klinaca poznati kao "oni ludaci sto puše Malboro" ili "ona trojica što su jebali ćerku Zidanu". Vrhunski psovač postajete kad usavršite tajming pa psujete samo u pravim trenucima, a ne stalno kao neki prostak.
- 'Ajde, bre, Rumenige, jebem ti mrtvu decu.
- Kreni Ševčenko, šta si se steg'o k'o kurac u ladnoj vodi?
- Šta ces u močvari, jebem ti lebac krvavi? Jesam rek'o da idemo na most, jebem li ti crkvena vratanca?
- Joj Anri, jebem ti ćerku, i to onu najmlađu!
- Skrljaj ga bre lepo, koji kurac si se skupio k'o pička na mrazovini.
- Mali, ostavi to u potoku, jebem ti krsnu mrvu.
- Udri to bolje Bekame, svastiku ti jebem. Važno da si ti šatiran. Jeb'o li te frizer!
- Vidi ga ovaj Esjen, pa idi u rudnik čamugo, koji kurac tu tražiš?
Bapska higijena
Сама помисао на ову врсту хигијене изазива језу дуж кичме и нелагоду при присећању на највеће трауме одрастања већине младунаца. Тренутак када твоје млађано и нејако тело, неспособно да се одупре бабином чврстом, али пуном љубави, загрљају, тренутак је једне од највећих ноћних мора из наших детињстава.
Збрчкана старица те је већ присно привукла себи, отвара уста док дискретно пружа језик, потеже палац своје рапаве руке, натапа га излучевином из своје усне дупље и уперује га у правцу твог лица на коме је приметила гареж/земљу/траг од оловке...
Истог момента схваташ да ћеш бити индиректно олизан ем оверен туђом пљувачком, макар то била твоја најближа крв. Твоји покушаји да се истргнеш из загрљајног ропца своде се на залудно копрцање, чији ће интензитет бити директно пропорционалан бабиној вољи да од тебе направи чистунца! Док полагано осећаш влагу на својим образима уз енергично трљање, очи су ти већ одавно затворене а гримасе гађења које правиш као да и не дотичу запослену старину. Капитулирао си и тако сломљен и згрожен немаш потребу да изустиш више иједну реч негодовања. Али, сад си барем чист. Победа! Хигијена пола здравља!
Da ne kažem
Konstrukcija koja nam omogućava da nesmetano kažemo upravo ono što, navodno, ne želimo reći.
Ovaj dečko je malo plitak, da ne kažem retardiran.
---
ili ovako.
Gde si krenuo, sad će postavljaju?
Познати свадбарски израз који се може користити у разним ситуацијама.
Колега седи сморен на предавању, и после 30 мин. пакла полумртав креће напоље. У том тренутку га другар пита:
- Где си кренуо сад ће постављају?
