Čaplin
Odraz vremena početaka. Nemi i crno - beli film. Kada se govorilo onda kada se imalo nešto za reći. Kada su misli bile čitljive iz oka, iz pokreta, mimike ili gega i kada su iste zaista bile crne ili bele, lako razabrate, lako proniknute. Ljudi su se dijelili na dobre i loše, umesto današnjih sivih.
Čaplin je ideal. On je onaj koji ne želi da prianja svetu, da se povinuje. Stvaralac skitnice, po sopstvenom liku. Sitan čovek, velikih pantalona, uzanog tukseda, ogromnih cipela, i opet malog šešira, uz štap i brkove čini gomilu kontradiktornosti koje on čini skladnim do savršenstva! Perfekcionsta zna da savršenstvo ne postoji, ali proglasiće Čarlija limesom.
"Sjajan komedijaš! Obožavam Čaplina, plačem od smeha", reći ćete. Čarli je klovn, komedijan, lakrdijaš ako hoćete, ispuniće vam vreme i približiti usne ušima i sada, toliko godina otkako ga nema, da i vi nekad čujete iskren i nekontrolisan zvuk sebe ne brinući kako će odjeknuti.
Ljude je najteže nasmejati. Njemu je uspevalo da čitavoj planeti zagreje srca. Postojao je kao suprotnost drugom čoveku sličnih brčića, sa kim je delio popularnost. Crno - beli svet, zaista.
Danas, kako vreme prolazi a ja starim i bolje spoznajem svet, shvatam Čaplinovu tragičnost. Njegov osmeh, to je razigrani, nesvakidašnji, skoro neprirodni osmeh klovna čiji je cirkus svet, a audijencija sav narod. Njegove oči su bistre, plačne, njegovo srce osećam u sopstvenom dlanu pri svakom pokretu tog malog tela, nezaštićenog, nesviknutog na svet i na ljude...
A pokreti su poezija. On svakog udostoji podizanja šešira. Krivog štapa, bušnih cipela, pohabanog kaputa i pocepanog cilindra, sa limenom tabakerom punom opušaka od cigareta, sa podsmehom iz očiju prolaznika, on ne odustaje od sebe, od svog puta i načina. Čarli ne pokušava da bude kao oni, on je takav kakav je, i svesan sebe, skitnice i propalice koji je nedostojan ljubavi i poštovanja! I pored toga, on će dati poslednji peni slepoj devojci za cvet. Dostojanstveno će odbijati da mu drugi plate večeru iako mu prete batine...
Pravoj ljubavi nije važno da li je uzvraćena. Zato je i prava. Bistra i nehajna. On zavoli brzo i lako, a opet jako i zauvek. Zauzvrat, ne očekuje ništa... Jer zna, ljudima je ljubav mala, a on sem nje, nema šta mnogo da ponudi. Novac dođe i ode. Potreban je samo da čovek preživi. Da, samo. Jer ono što čini čoveka nisu bezvredni papiri koji danas ni krivi ni dužni znače sve ono što u čoveku postoji ili ne postoji samo po sebi.
Maniri i šarm, gegovi i humor, iskrenost i poštenje, nadasve ljubav, sve upakovano u skromnost, dakle sve ono od čega je satkan taj tužni pajac velikog srca, koji je bio previše svesan lošeg u ljudima, ali koji im je ipak dao celog sebe.
Čaplin je smešan samo u slučaju kada nisi on... Čaplin i pored zakrpe na srcu koja je veća od neranjenog dela, hrabro ide napred. Život je kratak, što čini svaki trenutak dugim. On se tuče sa jačima od sebe da bi odbranio slabijeg, dete, psa ili ma kog...
Zagledaj se nekad u njegov osmeh i oči, u njegove cipele i štap, u linije na njegovom licu. U ljubav bez stražnjeg izlaza i plana, i očekivanja. U njegov sopstveni svet radijusa njegovog koraka... Onda zagledaj u sebe. Ako pronađeš nešto od toga, pa ma kako sićušan trag to bio, ti si dobar čovek.
Mudrac 21. veka
Osoba (starija ili mladja) koja je veoma često lišena neke impozantnije mudrosti i pronicljivosti u tzv. realnom svetu, pa to nadoknadjuje hrpom citata pokupljenih sa interneta, na raznoraznim "biseri-mudrosti.com" sajtovima, trudeći se da pred bulumentom sebi sličnih mediokriteta bar za tren uzdigne svoju pamet i promišljenost. To obično radi putem Tvitera i Fejsbuka, a nakon objavljivanja citata za koje je upitno i da li ih je uopšte pročitala (a kamoli razumela), sledi salva patetičnih komentara polu-retardiranih persona sličnih njoj, koje u tom trenutku takodje siluju Gugl u potrazi za nekom sentencom Jovana Dučića ili Voltera koju mogu zloupotrebiti i žrtvovati u čast sopstvene sujete i seljačizma. Oni hrabriji mudraci svoje umotvorine sklapaju sami.
Mali Dača sa fejsbuka: "Ljubav je izvanredan cvet, ali treba imati hrabrosti da se ubere na ivici užasnog ponora."
Mala Jana, takodje sa fejsbuka: "Awwww, kako si samo pametan! Kako sam ponosna što imam tako pametnog druga!"
Mali Gavra, takodje mudrac, upotpunjava svojim citatom lepotu prizora: "Najlepša sećanja se skupljaju, uvek iz ljubavi." Zatim pored rečenice stavlja dva tužna smajlija, čisto da nagovesti kako ga je mala Milena iz bloka šutnula zbog malog Bobana, koji se druži sa elitnijom ekipom iz drugog bloka.
Mala Jana, koja je zapravo upućena u sve detalje raskida, a koja se loži na malog Gavru još od drugog osnovne, tobože sažaljivo dodaje: "Gavro, pa šta se to desilo?"
A mali Gavra odgovara citatom: "Ljubav boli... ali čuda se dešavaju.", i ponovo stavlja par smajlija, čisto radi dramatike, dok možda, u tom trenutku, u nekom uglu, neki neutralni posmatrač prepiske upravo povraća u lavor i čekićem udara po tastaturi u pauzama.
Homofobičmost starijih generacija
O današnjem kotiranju homofobije na našem podneblju ne vredi drviti mnogo. Suviše je komplikovano. Al u vreme naših očeva i dedova, e tad je postojala homofobija. I to više nego danas. Samo je bila suptilnija i jednostavnija. Dotle se išlo da su domaćim proizvodima koji su imali veze sa higijenom davana isključivo ženska imena. "Nataša" toalet papir, "Biljana" prašak za pranje veša, "Merima" sapun, "Glorija" papirne maramice su samo neki od njih. Teško je poverovati da bi neko dao ime toalet papiru po svojoj ženi, ćerki, majci itd. Ne... to ime se dalo jer muški nisu hteli da im se neki Pera, Laza, Mika ili Žika motaju oko buljsona. Prašak za pranje veša da se zove po muškom!?!?!?!?! Ma nema šanse. Pa ortaci bi ih ubili od zajebavanja da mirišu na drugog lika ili da im je neki Milojica mirisao gaće. Još ako su u vojci pa ih navataju!!! Zbogom mirni živote narednih 18 meseci. I još ako slučajno posle brijanja onu belu penu obrišu sa lica nekim "Mali Milojica" papirnim maramicama, bolje im je da odmah dezertiraju. Manje će da boli.
Zato je najbolje bilo dati svim tako osetljivim proizvodima ženska imena i nemati brige.
