Kardiovaskularne pjesme
Kafanske pjesme koje se pretežno puštaju u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim časovima. Obično se sastoje od tri strofe i refrena, a kao najznačajni predstavnici ističu se Toma Zdravković, Sava Radusinović, Tozovac i drugi. Svaka od ovih pjesama pogađa pravo u srce i iziskuje zvanje ture za sto, u nekim slučajevima i za cijelu kafanu.
- 'Alo muzika, može li jedna za društvo ispod stola?
- Može, može... Hoćemo jednu kardivaskularnu?!
- Hoćemoooo!
- *Kome li te maaaajkaaa obećala, kome li si svoju ruku daaalaaaaa...*
- Konobar! Svega 'vamo!
Kreativni režiser direktnog prenosa
Čiko koji rasporedi stotinjak kamera svud po stadionu ili dvorani, pa se onda uživo igra sa tvojim živcima uključujući čas jednu, čas drugu u prenos. Majstor svog zanata koji neće propustiti da ti predoči kako izgleda rukometna utakmica snimana s plafona, slobodna bacanja snimana ispod koša, vaterpolo sniman ispod vode, otac Đovakov iz žablje perspektive, Miša Tumbas iz ptičije, ali će u tom šetanju s kamere na kameru obavezno zakasniti da prikaže ono najvažnije - poen, gol ili koš.
Nekad su se prenosi radili sa jednom kamerom i ništa im nije falilo.
Igraj se ti, rođeni, sa usporenim snimkom koliko hoćeš, al' živi prenos nam daj onako kako Bog zapovjeda.
***:ZVRRR, ZVRRR:***
- Halo?
- **JEBEM LI TI SUNCE, ŽARKO, ŠTA ME JEBEŠ SA TIM PRENOSOM, PENAL NISI PRIKAZAO!!!**
- 'Alo, majmune, ko si ti da mi sereš?
- Tijanić ovde.
- K-KO?!?
- Tijanić, idiote, tvoj direktor!
- Ali... Pa, vi ste mrtvi!
- Boli te kurac šta sam. Ko je naj sasvim, potpuno, sasvim direktor RTS-a?
- Ti, direktore!
- Slušaj me dobro! Znam da si se smijao kad sam tvrdio da je RTS najgledaniji u zemlji, al' sam se u to lično uvjerio. Čak šta više što idem dublje, sve smo gledaniji i potrudiću se da tako ostane. Desi li se još jednom da mi Ćuruvija ne vidi penal, doći ću gore da te lično dovedem kako bi mu se izvinio. Ščuo?
- Jesam, jesam. **MALI!!! NEK GASE SVE KAMERE SEM ONE NA ISTOKU! FIRER NAREDIO!**
I jebeš ti tako
Потекло у давна времена од неког ловца који се беше занео причањем догодовштина из лова. У врхунцу тог заноса, баш кад је требао описати случај како је четри дивље свиње заклао једним замахом ножа, био је прекинут. Пошто се није могао сетити о чему је причао упитао је присутне где је стао. "И јебеш ти тако..." одговорише му они а он прихвати ту причу и настави са описивањем сексуалног односа са чобанчицом на Мањачи.
Фраза се користи кад после неког случајног прекидања саговорниковог излагања желимо истом дати до знања да ту причу може да ували мами својој.
-Неки дан, ја и Смуле са његовим Кадетом у кривину код моста ушли 120!
-Сереш!
-Не померио се с места!
-Момци, шта ћете?
-Два Нектара! И где сам оно стао?
-И јебеш ти тако...
-Дај Леми, не зајебавај, озбиљно ти кажем, Кадет ладно у ону кривину може ући 120!
-Можда може ући ал не може изаћи...
Birtuoz
Virtuoz kariranih stonjaka i metalnih pepeljara. Njegove dvorane u kojima nastupa su najčešće sakrivene od očiju običnog sveta. Zavučene negde između zgrada i u najmanjim ulicama. Samo retki uspeju da je nađu. Samo onda kada ne traže.
Njegov instrument je puna čaša,a note rakijske suze koje sve više cvile kao violina kako se njegov nastup približava kraju. Vrsta muzike koju svira se kreće od klasike do baroka.Teme su iz života.
Njegov stajling nije bitan, kao ni njegov glas. Njegova publika, to su svi oni koji su tu. Nas par i konobarica.
Za razliku od virtuoza velikih dvorana, birtuoz dolazi pre svoje publike, i već je na podijumu kad i pre nego što se zastava digne. Tu je od jutros. Isto tako, on je i poslednji koji napušta scenu.
Međutim, njegova pesma nije gotova ni kad se spusti zavesa.
Mada, svi znamo kako se ona završava.
