Pohvala ludosti
Ako recimo neki muškarac umisli da je zec(ili tome slično) i počne da se ponaša i oseća kao zec, a pritom je evidentno da nije zec-pošto je čovek, neminovno je da će posle nekog vremena biti smešten na psihijatriju i biće smatran bolesnim čovekom.
U bolnici će psihijatri pokušati da ga izleče od te njegove bolesne fantazije.
Ali ukoliko neki muškarac umisli da je žena(ili tome slično!) i počne da se ponaša i oseća kao žena, što evidentno nije - kao što ni onaj mučenik od pre nije bio zec, ne samo da neće niko pokušati da ga izleči, nego će se hrpa nevladinih organizacija boriti za to da se ta njegova bolest smatra normalnom i zahtevati od svih njemu bliskih da tu njegovu bolest prihvate kao nešto sasvim normalno i kao njegov lični izbor i slobodu, a automatski dobija i titulu "gay"!
Pa lični izbor i sloboda biranja i onog prvog je bio da živi i da se oseća kao zec i nikog da ga razume, pa da mu pomogne u tome!
Obojica se osećaju kao nešto drugo, a ne kao ono kako su se rodili, a samo ovom što se oseća kao žena se pomaže, a ovaj drugi treba 'ladno da ide u ludnicu!
JA se ovom definicijom borim za prava svih, a ne te tamo neke gay organizacije..!
Borim se za prava ovih koji misle da su zečevi, Napoleoni, itd...
Gde je tu pravda, gde je tu jednakost, gde je njihovo pravo da se javno deklarišu tako kako se osećaju?!
Zašto je samo njima zabranjeno da se osećaju i izjašnjavaju kao ZECOVI?
Klošar
U očima tatinih sinova i onih koji svoje slobodno vreme provode po luksuznim kafićima, klošar je onaj koji cirka svoju dvolitru sa ekipom u kojoj su takodje klošari. Ako uzmemo u obzir da ranije nije ni postojalo kafića, već da je to plod nastanka kapitalizma i radjanja vrste ljudi kojima je kinta u glavi više nego pička Ronu Džeremiju, videćemo da je omladina nekad uglavnom sedela u parku, na travi, na klupi i niko ih nije mogao nazvati klošarima. Naravno, postoji toga i danas, samo u mnogo manjoj meri. Za one koji su prešli na kafić moud, mnogo je bitno da li se sedi u separeu, šta se nalazi na stolu (treba biti što skuplje), kako ste se obukli itd. Pri takvoj atmosferi i sa gomilom ljudi koja gleda prethodno navedeno, teško da može postojati uživanje u pivu koje košta koliko i kutija kondoma. Međutim, za omladinu koja sedi u parku (trg, stepenice, spomenik, fontana), ništa od toga nije bitno, već da ima alkohola (piva, votke, ruma...) i vutre, za neke. Nema hijerarhije, svi smo isti. Eto, to su klošari. Pa, dragi moji, pišam se ja na te vaše kafiće.
