Internet zaljubljenost
Можда сам луцкаста и живим у неком свом свету, али чини ми се да је ово стање у које сам једноставно упала. Због њега пишем ћирилицом, иако се једва сналазим. Због њега сам отворила профил на Вукајлији. Због њега сам почела да пратим фудбал. Због њега не одем на време у кревет, само да бих читала његове коментаре, дефиниције, постове на форуму...
Иако не знам како изгледа, ипак осетим неке лептириће у стомаку кад год угледам његов ник на екрану. Пожелим да сам ту поред њега, да му видим израз лица док чита, пише, дефинише, свађа се са људима по сајту. Чини ми се да бих могла до краја живота да будем с њим, само зато што је интересантна личност, па може да има дрвену ногу, вештачки кук или неку неизлечиву болест( ДАЛЕКО БИЛО) физички изглед ми можда по први пут у животу није на првом месту. Иако он мисли да сам ја некакав трол, или шта већ, желим да му поручим да сам само једна обична, нормална девојка, која се заљубила, и не видим шта је ту страшно... Можда је мало луцкасто што је то овако, преко интернета, али побогу! Живимо у таквом времену, и мислим да то полако постаје нормална појава. Надам се само да ме нећеш мрзети после овога што сам написала, претрпећу огроман блам, (свесна сам тога у потпуности) кад људи прочитају ово, али било је јаче од мене. Извини, и мојим те да ме не игноришеш после овог текста. А на кога мислим, види се јасно по мом надимку на Вукајлији.
- дај ми само једну шансу...
hejter
Dobar deo Vukajlijaske popilacije. Ajde sto hejtuju Grand i Pink ali ne kontam sta fali npr. 'Fajront republici' ili EXIT- u ?! Cast izuzecima, ali vecina Vukajlijasa je takva a svi ostali ih prate.
Nit' da mu popušim, nit' da ga podojim
Dilema svake žene pri spoznaji karakternih osobina svog, očigledno, idealizovanog muškarca. Javlja se u trenucima kada se ispostavi da je vaš dojučerašnji potencijalni životni saputnik, koji likom podseća na Apolona, umećem na Don Žuana, punjenim tikvicama na Džejmija Olivera, a obdarenošću na Leksa Stila, zapravo vezan za maminu suknju k'o srpski budžet za MMF.
Za nekoga ko je u stanju da recituje sve od Ćopića do Bodlera, obučno očekujete i da zna da čist veš nema sposobnost teleporta u fioke, kao ni da noću ne dolaze nindža kornjače da nečujno iznesu smeće.
- Miro, da li dolazite ti i Žarko za prvi maj, kod nas u vikendicu na par dana, da roštiljamo sa kumovima?
- Ne verujem draga, radim k'o crnac u Najku, do subote uveče. Neću imati vremena da se spakujem, a još treba i sve račune da poplaćam, napumpam gume na Nisanu i proverim ulje pred put. Ne stižem, pa da me jebeš!
- Pa ček, što on ne sredi kola i spakuje štogod, pa da te pokupi posle posla da dođete pravo gore. Znaš kako smo utegli vikendicu, k'o Brena čelo, nema trunke neravnina na travnjaku, sva stolarija blista, sve pod konac!
- Ma 'de bre on, ne bih mu poverila 150 dinara da odnese zgradonačelniku za čišćenje stepeništa jednom mesečno. Kao dete je, ujutru ga opeglam, obučem, nahranim, pa sebe pakujem za pos'o, nekad ne znam šta tražim s njim, nit' da mu popušim, nit' da ga podojim. Da sam 'tela dete, rodila bih ga.
Ništa
Reč kojom se toliko toga može reći.
Telefonski razgovor:
- Ćao, šta radiš?
- Ništa. Perem neki veš i preslišavam dete istoriju, a ti?
- Ništa. Oblačim se, nameštam kosu i pokušavam da nađem onaj crni kaiš.
- Šta ima novo? Ništa. Juče mi je došla mama. Smorila me je, a kod tebe?
- Ni kod mene nema ništa, jurim po agencijama aranžman za more. Spremam se za neko ludo letovanje. Pričaću ti.
- Onda ništa, ćao.
