Jedina boja koja više prija čulu sluha nego čulu vida.
joecobalt
Završni udarac roditelja u raspravi sa decom. Tačka na i. Što si imao da kažeš, rek'o si, dalje prepirke nema. Niti će je biti. Jedno znaj, ne piše ti se dobro. Nikako. Šanse da ne najebeš jednake su šansama da Peja kojot super genije konačnu u'vati onu jebenu pticu. Znači jedan prema mnogo.
- Ali kevo...
- Šta ALI? Pušiš travu na ekskuriziji! Pa da li si ti normalan? Je l' ja sad treba svaki put da crvenim kad ti dođem kod razrednog? Je l' treba? Da pričaju iza leđa kako mi je sin narkoman i drogeraš? Sektaš? Još nosiš te majice sa tim lobanjama i zverima. Kuku, šta sam doživela, crna ja... Kolubara nas neće oprati.
- Kevo, samo sam dim povukao, nije to ništa strašno, iščiliraj malo.
- Isčš...? Opet neki narkomanski izrazi! Jao, u šta mi se dete pretvorilo! To je sve počelo od kad si počeo da se družiš sa onim tvojim čupavcima. Duže im kose od pameti, znam ja! E nećeš ih više viđati, kad ti kaže tvoja majka, ne zvala se ja Slavica. Nego ćeš lepo od sad sa malim Banom i njegovim drugovima da se družiš, da vidiš šta su kulturna i vaspitana deca.
- Kevo, Bane je toliko dosadan i smara da bi komotno mogao da uskoči umesto Saše Pantića kao novi vođa Kursadžija.
- Ma nemoj? E mnogo si mi ti pametan. Mnogo. Sutra da odeš kod direktora, prvo njemu, a posle i celom odeljenju da se izviniš, ako si nekoga slučajno navukao na te droge.
- Ali nisu to...
- Kraj priče! Završili smo! U sobu sad, a sutra te vodim da kupiš neke normalne majice, lepih, flafičastih boja. I novi singl Željka Joksimovića. Izbiću je tebi te sektaše iz glave.
Čovek koji je prouzrokovao sve nevolje devedesetih, jer je vlast ozbiljno shvatila njegovu pjesmu '' Ne može nam niko ništa''!
Nešto najbliže Majamiju što prosečni Srbin može da priušti.
Bosanska televizija čija je svaka 2. emisija kulinarskog tipa.Nemaju šta pametnije da daju, kao da im narod ne umire gladan, koji samo čeka da vidi kako Dženana iz Tuzle pravi pečenog fazana polivenim maslinovim uljem i posutim sa 6 različitih začina na persijsko-portugalski način, pritom koristeći mali milion različitih sastojaka koje je ( o trošku televizije ) kupovala u supermarketu u što većem broju da bi joj ostalo nakon što gladni gosti odu iz njene kuće siti i zadovoljni!
Ako ne verujete, daljinski u ruke, i baš dok ovo pišem oni tamo prave neke gluposti...A verovatno će to raditi i kad neko ovo vidi za 20 dana...
Vrhunac bezosećajnosti. Duša mu je hladna kao led, a srca nema. Pogled mu zrači hladnokrvnošću. Zadnji put je plakao, pa, nikada.
Svi znamo kakva je reakcija bila na poznato saopštenje: "Umro je drug Tito." Plakalo se od Vardara do Triglava. U 15:05 je zavladala grobna tišina, a zatim i hor jecaja. Tužna slika. Osoba koja je i tada ostala ravnodušna, koja ne plače ni kada seče luk, jer, bože moj, muškarci ne plaču.
1 - E nemoj da mi cmizdriš ovde kad počne "A sad adio", videćemo se možda nekad. Nemoj molim te, rasplakaću se.
2 - Sti normalna? Pa ja nisam plakao ni kad je Tito umro, a sad ću zbog vas. More terajte se kolektivno u tri lepe, dosta su bile i ove četiri godine što sam vas gledao, ako me razumeš.
Objekat, obicno u centru grada, u kojem penzioneri provode slobodno vreme.