Komentari

Ti Buksno misliš na ove surove sto posto.

-Pardon, dobra pasmino, mislio sam da ste radi za jedno kratko psihološko nadmetanje. Alal vam šape, mogu li da idem?
I onda te puste da odeš.
Skoro mi se desetak kerova motalo oko nogu tamo kod arene, laju, dušu da ispuste, i češu mi se o noge i guzicu, i tako sto metara, nikako da stanu. Onda ih je smorilo, otišli i nikom ništa. Ali znaju da namirišu strah, a onda i grizu.

Jedan je išao iza mene kada sam išla u prodavnicu. Uh, oblio me hladan znoj. Sagla se kao po kamen i on šturu. :)) A bio je jedan doberman kog je gazda puštao na ulicu. Prijavila sam ga posle petog napada njegovog psa. Dva put sam intervenisala jer ovaj krelac nije hteo da posluša upozorenja pandura, treći put ga je zatvorio i nekoliko meseci kasnije je pas uginuo. Pričalo se da ga je neko otrovao. A tog krelca niko nije smeo da prijavi jer ima pištolj i par puta je nekome pretio. To sam saznala mesec dana nakon što sam ga poslednji put prijavila. Bila sam u srednjoj školi tad.
