Slobodan Milošević

Osoba, zahvaljujući kojoj veliki broj mladih, rođenih osamdesetih godina prošlog veka, pamti bombardovanje Srbije kao jedan od najlepših perioda u životu. Svaki put kada to od nekoga od njih čujem, naježim se, i pomislim: Kakav li im je onda život, taj čovek omogućio pre i posle bombardovanja ?

RDReservoir dog · 25. avg 2009.
Komentari · 12
EU

Valjda zato što nismo išli u školu :). Ja sam tad po prvi put upoznala ceo komšilu iz 3 zgrade u skloništu, i svaki dan smo igrali remi u istom. To je bio jedini period da smo se i družili tako džumle (jer su obično postojale neke grupice). A nevezano za sklonište i komšije, to je bio period kad sam se prvi put baš, baš zaljubila :).
Al' ako izuzmemo komšijsko prinudno druženje, sve bi se to desilo i bez bombi - zaljubila bih se i ne bi išli u školu zbog štrajka prosvetara. Tako da evo ti plus :)

KU

Da li je to duh S.M. ili nase genetske predispozicije?
Reket,kradja,ubistva - bilo ih je i u vreme 'ajduka, Milosa i Karadjordja.
Nazalost, naravno

PR

Ne znam za gradove i vece sredine, ali u malim su tada bukvalno svi mestani bili kao jedan. Medjutim, kako je taj osecaj bio izazvan vestackom situacijom, tako se i po neposrednom zavrsetku bombardovanja rasprsio kao mehur od sapunice!
Jeste zalosno sto se to pamti kao lepo, ali meni je to licno osecaj najveceg jedinstva koje sam doziveo u zivotu (nazalost izazvano strahom).

U potpisu: "Rodjen osamdesetih"

PS: I ja sam se tad prvi put zaljubio... :)

ZL

Ja sam tada povalio komsinicu koja se lozila na mene duze vreme,a pre bombardovanja nisam imao muda.Bila je zena 'kontroverznog biznismena'...
Kako je NATO agresija napredovala tako sam i ja napredovao sa kreativnoscu u krevetu sa komsinicom.
A kad se bombardovanje zavrsilo,i skapirao da me ni jedna bomba nije zakacila,morao sam da dam otkaz u firmi,da se selim u drugi grad itd.
Komsija je mnogo zajeban lik...

BD

Baš si lepo to rekao. Šest meseci nismo išli u školu i divljali smo kao u džungli, bilo nam je super :-). Sad but true.

СШ
Citat:Ne znam za gradove i vece sredine, ali u malim su tada bukvalno svi mestani bili kao jedan. Medjutim, kako je taj osecaj bio izazvan vestackom situacijom, tako se i po neposrednom zavrsetku bombardovanja rasprsio kao mehur od sapunice!

Ja baš neki dan pričam, neverovatno je kako i ja sam pamtim devedesete po dobrom. A baš zbog toga, što smo se svaki dan okupljali. Najjače mi je kad nije bilo struje, pa igramo tetris pod svećom, a onda dođe struja i onda se čuje buka k'o na stadionu kad padne gol: Veeeeeeee! :D

RD
Citat:Reservoir dog

@iskusni interpretato
Tragično.
A duh S.M. i dalje živi...kome nije jasno nek baci pogled na vladu Srbije.

pre 3 godine

Komentar aktuelan i posle 3 godine.

Prijavi se da bi komentarisao.