Ustandrprcati se
Proleće kada dođe i sunčevi zraci promigolje kroz musave prozore, ptice kad reše da puste svoje promukle cvrkute i život opet dobije boju, i u nama se probudi žarka želja da promolimo svoje dupe sa viškom januarskog tovara napolje i osvojimo nove svetove. Besne gliste prorade i više ne možemo da sedimo mirno na jednom mestu, jer smo se setili da je život tamo negde i da ga ima smisla živeti.
Drugo značenje je manifestacija treme, nervoze ili neprijatnosti. Bezglavo šetanje unaokolo i manično čačkanje svega što je na dohvat ruke.
- Druže, imamo poziv da idemo u Južnoafričku Republiku da malo tamo partijamo! A, šta kažeš? Pozvao nas onaj moj rođak crnac, kaže da su tamo super žurke, pa reko' da ih uveličamo.
- U južnu šta? Da li si ti normalna?! Pratim te već četiri dana i četiri noći, svaka koščica me u telu boli! Ne mogu da izađem iz kreveta, a ti još 'oćeš na drugi kontinent da idemo.
- Joj, Merkelova, ajd ne budi partibrejker.
- Ma, šta si se ustandrprcala, šjedi kući, odmori malo.
- Joj, majko moja, muka mi je. Povratiću. (šeta okolo) Evo, preznojavam se. Koliko je sati? Mislim da ću da padnem u nesvest. Pomračenje svesti, gotovo je sa mnom.
- Šta si se ustandrprcao toliko, čoveče? Treba da samo da odeš tamo i da kažeš „da“. Opušteno.
