Probudio se oko 10, nedjelja je, hvala Bogu, nikakvog posla oko kuće, moći će odmamurati na miru, majke i sestre nema u stanu. Odvrnuo je na laptopu neki Skrileksov mix, nakon koga su išla odabrana djela Šabana Šaulića , Sinana i Jašara Ahmedovskog, šta ti je izbor muzike. Dok je uz kavu i vjerni crveni Laki pokušavao da se prisjeti svega što se dešavalo sinoć, zaključio je da mu film prestaje poslije onog događaja. Čim je ustao, zahvatio je čašu, stavio je pod česmu i pio. Aah, slatko, lijepo, prelijepo. Alkohol nije mogao ni okustiti. A bilo je fino, mislio je da će od toga i biti nešto, nije ni ona baš bila ravnodušna. Potpaljivala ga je, a on se ložio k'o suva drva. Ali ne lezi vraže! Prišao joj je, pozvao napolje van kluba, samo zbog nje je napustio svoju kompaniju, koja je na drugome mjestu ulazila u drugu flašu rakije i ko zna koju gajbu piva.
-Izvini, ali meni se sviđa neko drugi, ti... Ti si mi samo bio dobra šala.
Ma da ga je metak pogodio u glavu, bolje bi se osjećao. Šala veliš, a sestro? Dobro ako je tako, onda valja mijenjati ploču.
-Jesi dobro?
-K'o kru'.-odgovara joj, a zubima grabi cigaretu iz kutije i otvara upaljač. Ošamućen je on alkoholom, valjda je i zbog toga i dobio na hrabrosti. Inače, bilo bi to puno teže za njega, nije bio poznat po tome da bez problema prilazi curama. Takav je, priča iza toga je veoma duga. Kao at Kraljevića Marka je jurio preko trga malog gradića, dok su mu se u glavi motale samo njene riječi. Uletio je u drugi kafić, gdje su bili prije odlaska u klub. Poručio je dvije duple rakije, i eksirao ih na mjestu. Platio ih je. Sad se i rakija umiješala sa svim onim pivom, i on je najednom skrenuo lijevo, umalo se zalijetajući u zid. Doteturao je do kluba, jedva u onoj gužvari našao svoje i krenuo sa meduškom. Tu nastaje prekid.
-Jesi za kavu?
-Da.
-Ajde,eto me za pola sata, završim svoju kavu, pojedem nešto i spuštam se dole.
-Dogovoreno.
E sad, valja skupljati informacije šta je dalje bilo. Spustio se iz stepenište, i došao do kafića gdje je gotovo uvijek pio kavu u rano jutro, i gdje najčešće sa svojim društvom pravio uvertire za pijane noći.
-Kako si došao kući?
-Nemam pojma, znam da sam se probudio u svom krevetu.
-Jesi ti svjestan šta si sinoć radio?
-Ne.
I tu počinje priča. Ovako, pošto je tu u klubu još išla strana muzika, na Skrillexov Imma try it out, se tresao kao da je uključen u najmanje 220 volti. I to cijelo pjesmu. A zato boli glava, mlaćenje glavom! Poslije toga nešto Prodigy-a, nekog elektra, i onda su krenuli narodnjaci velikog kalibra. Onda je krenula i meduška. Rekoše da nije bilo bolje večeri po pitanju muzike. Šteta što se ne sjeća...
Ostavili su ga zajedno sa rođakom u pekari, da pojede nešto i da ga ovaj odvede kući.
-Rođo, jesi me ti odvezao kući?
-Da, što.
-Ajde, kad je već tako, da ti se odužim, navrni na kavu, znaš gdje sam, ja i Grle. I ako ti nije problem da mi uzmeš kutiju Lakija, platiću ti kad dođeš ovdje.