Vuk Mandušić
Lik koji ga dobro baca. Iskusan hender.
Posljednji stihovi "Gorskog vijenca":
Vladika Danilo: "A u ruke Mandušića Vuka biće svaka puška ubojita!" -
Vladika ustade i predade iz privatne odaje svoje Mandušiću džeferdar.
I šta bi s Maretom sinoć?
Henddžob...
Samo?!
Samo? Sti lud, jebote... Lik ima reputaciju ko Vuk Mandušić... Obradio džeferdar, prskao sam ko vatrogasni šmrk, matori! Morao jaja da mi zavrne da bih prestao...
Vuk Mandušić
Impotentni lik, koji se uzda u svoje dobro srce.
-Ne može?
-Ne može.
-Šta ćemo sad?
-Volim te svim svojim srcem!
-Mandušiću, šalio se vladika, srce se ne meće u pičku. No ti opravi svoje svijetlo oružje pa ćemo razgovarati.
Vuk Mandušić
U njegovim rukama je svaka puška ubojita. Tako tvrdi Njegoš u pesmi kao da ima pušaka koje ispaljuju cveće.
"U rukama Mandušića Vuka svaka puška biće ubojita".