Ćošak
Utočište.
Prati nas kroz ceo život ili se mi nesvesno sklanjamo u njega.
Kao male tamo su nas slali kad nešto loše uradimo, da malko razmislimo o svojim postupcima. Stojeći u tom ćošku maštali smo da smo negde drugde, da nismo tu, da smo neko drugi a ne mi.
Kasnije smo, valjda iz navike, počeli da pušimo po nekim ćoškovima.
Pa prvo vatanje u nekom ćošku.
Prvi džoint u nekom ćošku.
Piće za društvo u ćošku.
Ćoškarenje sa društvom uz pivo i neku radžu kad se nema love.
Sedenje u ćošku kad se nadrndaš na ceo svet, ili samo na ženu.
Sto u ćošku za domine ili šah sa drugim penzosima.
Uporno zamišljajući da smo neko drugi.
zemlja je ipak okrugla, a jebu se na svakom ćošku.
mala šala za kraj, da ne bude sve crno.
+118 -20 = +98
