Za iskrene ljubitelje devete umjetnosti - jedna vrsta blasfemije. Za ostale, samo još jedan od trendova koji su nam došli sa zapada, i to onog najomraženijeg. Američkog.

Počeci ovog trenda sežu u ne tako daleku prošlost, a njegov procvat poklapa se sa pojavom sve boljih specijalnih efekata koje su američke filmadžije počele masovno da ubacuju u svoje filmove. Varnica koja je pokrenula čitavu lavinu filmova zasnovanih na strip-superherojima bio je film "Superman" iz 1978. godine. U pitanju je superheroj sa planete Kripton, kojeg je na filmskom platnu oživio legendarni Cristopher Reeve. Zahvaljujući bumu koji je navedeni film napravio u američkim (i drugim) bioskopima, filmovi s ovom tematikom počeli su da se ređaju kao *na traci*: "Spider-man", "Hulk", "Flash Gordon", "Daredevil" i mnogi drugi "Marvelovi" strip-junaci našli su svoje mjesto pod holivudskim suncem.

Tako je to bilo s one strane bare, a kod nas?

Budući da je ovdašnja omladina odrastala na "Zlatnoj seriji" i "Lunovom magnus stripu" (baš kao i moja malenkost, prim.aut.), vjerujem da bi mnogi voljeli da vide nekog od tih strip-junaka na filmskom platnu, a s obzirom da su to pretežno obični likovi (iz naroda, što bi se reklo) bez bilo kakvih super-moći, mišljenja sam da snimanje npr. Mister No-a ne bi iziskivalo budžet omanje države koji prosječan holivudski film spička za specijalne efekte.

Korak dalje otišli su naši vjekovni (ne)prijatelji Turci, koji su krajem 70-ih i početkom 80-ih snimili tri filma o Zagoru Te-Neju, vjerovatno najpopularnijem strip-junaku na ovim prostorima. Imajući u vidu prolaznost koju su ti filmovi imali međ' publikom, Turci su brže-bolje ekranizovali još jednog nepravedno zapostavljenog junaka. Radi se o Komandantu Marku i njegovim Vukovima sa Ontarija (na istoku poznatiji kao Kapetan Swing), za šta im definitivno treba skinuti kapu. Jebeš holivudsko sunce, naše izlazi na istoku.

Pišući ove redove, ne mogu a da ne pomislim kako bi to sve izgledalo da su se naše filmadžije prve dosjetile ovoga. Zamislite, recimo, već pomenutog Komandanta Marka pod režijskom palicom Slobodana Šijana, Darka Bajića ili nekog drugog domaćeg reditelja - vjerujem da bi Aleksandar Berček i Ljubiša Samardžić vjerno odglumili Blafa i Žalosnu Sovu! Prava je šteta što je čitava plejada domaćih glumaca preselila u vječna lovišta, pa nikada nećemo saznati kako bi se, recimo, Milan Srdoč i Dragan Laković snašli u ulogama Smuka i Salasa (sa sve vječitim dječakom domaće kinematografije Slavkom Štimcem u ulozi kapetana Mikija), Vladimir Savčić - Čobi u ulozi Zagorovog pratioca Čika, Dušan Poček kao Jeremija... Moglo bi se ovako nabrajati do sutra ali negdje, ipak, moram da stavim tačku.