Dobrica Ćosić - pokušaj objektivnog sagledavanja
  • Јова

    Izvol'te... mislim da zaslužuje da ima svoju temu. Pa sad, ako ste protiv, pljujte ga al argumentovano, a i branite ga argumentovano.

    I kao pisca, i kao ideologa, i kao političara, gdje biste ga smjestili, u koju kategoriju?

  • F

    Nikada nisam pročitao ništa od njega, niti nameravam. Ima prosto ljudi čija vam ličnost ogadi sve što od njih dolazi. Možda će neke druge generacije, sa distance od neposrednog kontakta s dotičnim, moći da čitaju njegove knjige bez predrasuda, ove naše siguran sam ne mogu. Jedni (njemu slični) ga favorizuju zbog kripto-fašizma, drugi ga zbog istog mrze (ja spadam u ove druge). Kada bih sudio prema kritici njegovih knjiga, to i nije literatura koja bi mene lično zanimala. Anahrono, dosadno, podložno uspehu jedino u ovoj zabiti. Isidora Sekulić je za "Prosvetu" radila lekturu njegovih ranih radova i čudila se nad njegovim artijama kao retko nepismenim i glupavim... Verujem u Isidorin okus

    Sve što je uradio u političkom životu smatram pogrešnim i pogubnim za njega kao pisca. Mada, on verovatno ne bi ni bio pisac tog kalibra da nije šurovao s glavešinama, i to kakvim, tako da je prethodna rečenica pod znakom pitanja. On je zapravo "pisac" pod navodnicima, i verovatno ne bi bio u lektiri, i ne bi se jedan polupismen narod kleo u njega kao "pisca" da nije perioda 1986-1996, inače dičnog za narod srpski

    Ideologija koju zastupa je fašizam.

    Evo fine pesmice Danila Kiša posvećene rečenom, a zamislite, Danilo je umro čak pre nego da Dobriša doživi politički zenit...

    I Protokol

    Trista bijelih košulja
    (po tri komada za svaki dan).
    Ne da ne biste bili gol
    Neg tak vam nalaže protokol.

    O gaćama da i ne govorimo.
    (Od igle, za kravatu, do gaća
    Protokol plaća.
    Vama je za to odveć mala plaća.)

    A što se tiče kravate
    (uzgred – kažu vi ne ljubite odveć Hrvate)
    Kravata treba da se sa kompletom slaže.
    Tako Protokol nalaže.

    Imadete li dovoljno kupaćih,
    za plažu?
    Desetak recimo.
    ( I da ne budu
    Kako bi se reklo mini.)

    Kod vas je,
    Tak mi se bar čini,
    Običaj takov da se
    ljudi kupaju u gaćama-
    onima istim koje
    na njima povazdan stoje.

    I (o gaćama još samo ovo):
    mijenjati ih sve češće
    naročito ak uzimate učešće
    na kakvom prijemu
    (vi to ne kažete valjda na – premu,
    tamo kod vas u Šumadiji, u Sremu?)

    I nemojte Mu odveć stezati ruku.
    I izbjegavajte krupne riječi.
    One po Vuku.

    Evo još nekoliko savjeta
    (to držite poput zavjeta):
    ne smije se pljuvat
    ne samo po palubi
    (to je i vama samome jasno)
    neg niti u more
    niti u vode oceana
    čak i kad je vrijeme krasno,
    jer treba ovdje, izvan uljudnosti,
    računat na snagu vjetra
    (od nekoliko stotina metara
    u sekundi).

    Imat ćete lakaja i tajnika,
    i poseban (odjelni) toalet i tuš.
    Tuširanje bar tri puta dnevno.

    Što se tiče konverzacije,
    treba da je (uglavnom) laka.
    Što više anekdota iz nobe
    (može poneka i sa
    seoske mobe)
    kao i sa Drvara i Visa.

    Ne zalaziti u mutne vode
    nacionalizma.
    (Čuvati jedinstvo i brastvo
    to je naše najveće bogatstvo.)

    Ne pominjati nikako
    Đilasa, Dedijera, Hebranga.
    Držati se naprosto, svoga ranga.

    O Staljinu – oprezno.
    Trockog pominjati uz smiješak
    prezrenja.
    O živima se ne izlijetati.
    (Sve se u politici iz dana u dan mijenja.)

    Što se tiče javnoga mnjenja
    to je vaša domena.
    Novine, radio i cijela štampa.

    Tekstove ćete davati meni.
    Ne radi kontrole, neg rad pravopisa.
    Bar što se tiče
    Verzije ijekavske, latiničke.

    Sve čuvati
    kao najvišu (državnu) tajnu,
    kao zjenicu oka.
    Daklem: nikakova privatna trača
    od našeg cijenjenog,
    uglednog
    itd.
    Izvještača.
    nikakove privatne bilješke
    nikakova lična viđenja
    nikakova indiskrecija.

    Sve što je odveć lično
    Ovdje je neprilično.

    Sve što je iz posebnog ugla
    uglavnom
    izbjegavati.

    Opisati s mnogo epiteta
    jedino stav
    držanje
    glas
    i oči
    dok se palubom šeta.

    Može i ruke.
    Talase oceana
    kroz koje lađa nam plovi.
    Tropske noći.
    Galebovi.
    Zvijezde na nebu noćnom.
    Brodske mašine u zamahu moćnom.

    A On na palubi, na pramcu.
    Trobojku – s petokrakom –
    kako se vije.
    I val koji po boku lađe bije.

    Što se tiče pića,
    može da se umjereno pije.
    No uvijek sjesti nakon Njega.
    I ustati nakon Njega.

    Jesti učtivno, po protokolu,
    Uz poneku anekdotu
    Il basnu, o psu, vuku ili sokolu.

    Zbog tropske vrućine trebat će vam
    Unosit mnogo tekućine.
    A zbog glasa
    Što više sokova: naranče, ananasa.
    I dosta limuna.

    Pjesnička duša nije imuna
    pred strojem flaša.
    Ta svi smo ljudi,
    pa i pjesnici!

    Ne pišete pjesmice?
    Piće ne trošite?-
    Morat ćete malko uiskija
    sa ledom.
    To neće, vjerujte,

    na nos da vam vam iskija.

    O tome (treba li reći?)
    u izvještajima niti riječi
    (o piću i drugim nakanama)

    S osobljem i mornarima
    samo zvanično
    i ništa lično.

    Nikakova pitanja:
    „Odakle si, baćo?“
    (I tome slično.)
    „Koliko do kraja roka?“
    Il ponuditi mornara pića i soka.

    Što se tiče lijepe književnosti,
    Tu ne treba s primjerima
    Ići daleko.
    Prosto: pričat svježe i lako.

    Klasike marksizma
    citirat bez paroksizma.
    I, naravno, pisce iz nobe.
    Ćopića sad već može.
    Al bez pretjerane hvale.

    „Majku- Knešpoljku“ svakako znadete
    naizust. Lijepo.
    Recitirajte.
    Gorkoga čim više citirajte.

    Što se tiče Vaše osobne lektire,
    nek vas nije briga,
    na lađi postoji knjižnica
    sa mnogo knjiga
    iz svih mogućih oblasti:
    lijepa književnost, slikarstvo,
    geografija, istorije revolucija,
    pjesnarice, marksističke stvari
    nastanak narodne vlasti
    kuvari.

    Tu su, naravno, i vaše knjige
    podvučene raznim bojama
    crvenom, plavom, zelenom
    (već prema
    utvrđenom kodu)
    tako da kad ih uzme u ruke
    može steći o njima objektivnu sliku
    bez po muke,
    onako u mimohodu.

    Mišljenja sam da Mu vaše knjige
    nisu zadavale odveć velike brige
    primite moja čestitanja.

    Imate li još kakovih pitanja?

    Ah da. Što se tiče krabova,
    rakova, oštriga
    (On voli to da troši)
    morate bit na oprezi,
    to je čitava nauka.
    Stvar morate kod kuće vježbati
    pod stručnim nadzorom jednog od
    naših momaka.

    Te su stvari uvjek svježe
    ne morate se dakle bojati
    trovanja il kvarenja stomaka.
    S društvenim igrama kako stojite?
    Šah, poker, biljar dama, kanasta?

    Nažalost mali se fudbal
    ne igra na lađi
    (mada je upražnjavao i taj sport
    s uspjehom
    kada je

    bio mlađi
    i kad mu je dopuštalo dragocjeno vrijeme).

    U redu za šah, zapisano je već.
    Imadete li kakove kategorije?
    Nemate?
    Al niste ni neki pacer?

    I, ponavljam, bez velikih kombinacija.
    Otvaranja klasična.
    G-4, F-4 i tome slično.
    Ne navaljujte odveć na kraljicu,
    ne stavljajte kralja
    u bezizlaznu situaciju
    ni odveć zamarati lovca
    ni stavljati kule
    na neprilično mjesto;
    držati se što više piona

    -ali ne igrati ni poput osnovca.

    Pauze izmeđ poteza
    ne treba da odveć traju.
    Njegovo je vrijeme dragocjeno!

    Konverzacija pri šahu
    treba da bude prije svega
    iz oblasti sporta i šaha.

    Možete pomenuti pri tom
    Nasera, Negusa, Šaha
    iranskog i t. sl.

    Pazite prilikom kartanja-
    s kartama nema šale!
    Gubitak plaćate iz svoga džepa!
    (Osim pri velikom gubitku, koji prelazi mjeru.)

    Tu se dakako vodi
    žestoka bitka
    nerava.

    Odnos je neravan:
    s jedne strane On,
    čije se misli bave krupnim stvarima
    (samo mu ruke učestvuju u igri)
    njegove su misli
    u Indiji u Iranu u Rusiji,
    u Africi, u snježnim Tatrama.
    A vi ste cijelim bićem i mislima
    Kao u busiji
    u – kartama.

    Dame se ljube u ruke
    ako su dame
    gospoda se zovu mister i ser
    tu nema nikakove misterije

    Komrad i tovariš
    samo drugovi iz Istočnog bloka.
    Na stranicama ovog bloka
    sve vam je ispisano
    to izučite dobro,
    tu ne smije nikako da se omane.

    Dobro…
    Plesati morate znati…
    Dobit ćete učitelja plesa.
    Ingliš, valcer, tango,
    To vam uvijek zatrebat može
    u velikom svijetu.

    Ruke držati u blagom stisku
    oko struka
    u plesu je važan rad nogu
    al igra i-te-ka-ko
    ulogu i ruka.

    Zube morate popraviti,
    imamo vremena dosta,
    i najboljeg dentistu (zubara).
    Ako vam i poslije toga
    zaudara iz usta
    upotrijebite
    vodicu
    to treba samo da se uštrca,
    pri ustajanju,
    našte srca.

    To važi isto i za noge.
    Mijenjati sokne dva-tri puta
    na dan
    i prskati sprejom.

    Otkloniti perut.
    (Malo da se skrati kosa.)
    Morat ćete se odvići također
    čačkanja uha
    i čačkanja nosa.
    Od svoga ćete ordonansa
    dobit dva-tri dezodoransa
    za upotrijebit pod pazuho.

    U jednu riječ: voditi
    čim više brige

    o higijeni.

    Dođite sutra
    u isto doba.
    A sad vam evo spiska
    tu je i trebovanje
    idite kod našeg krojača
    da vam uzme mjeru.

    Držim vam pesnicu,
    vama i vašem peru!

    *

    Nema na sve to razloga trošit rije…
    Prosto , čovječe, nije
    red u otmjenom društvu
    a se po nosu rije
    ili
    kako se to kaže tamo kod vas
    u okolini Čačka
    ne smije
    nos da se čačka.

    I još ponešto iz bontona:
    ne smije se…
    (a, to san već reko,
    Ne mari):
    pljuvati štono kažu „po podu“,
    niti s palube u more,
    niti po brodu.

    Ili , primjerice,
    češljati si kosu
    za stolom.

    Zamislite si samo :
    Vlas – u sosu.

    Da, za danas, još samo ovo:
    hoće kadikad od vrućine
    i znoja
    da se zalijepe gaće
    između guzova
    a to
    čovjeku zna da zasmeta.
    Hoću rijet:
    ne smijete

    taj problem rješavat niukom
    slučaju rukom!
    I, naravski, ne smijete
    da se odveć glasno smijete.
    To jest
    a se razumijemo
    smijete da se slatko nasmijete
    ako je u pitanju nekakova šala
    cijenjenog…
    i tako dale,
    al to ne znači
    da treba da vam poteku bale
    il štono se u narodu kaže
    da vam se razvalu žvale.

    Treba On da zametne temu,
    Ondak ćete
    na temelju toga
    vidjet da l je stvar stroga
    il je sve šala
    našeg cijenjenoga…
    i tako dale.

    Visoki si gosti
    volu da se šale.
    Pogotovu oni
    iz Istočnega bloka.

    A proposto:
    sve je to zapravo prosto,
    al valja neke stvari znati:
    Istočni drugovi
    ljubu se u usta,
    to ko da je upisato
    i njin Ustav.
    Nesvrstani se grlu
    i jedno drugom u susret hrlu.
    Zapadni su van
    Vrlo uštirkani
    ka da su progutali kolanc.
    (Što reče, u šali, drug Dolanc.)
    Oni se ne primiču odveć blizu puku,
    pa ni rukovodstvu,
    no samo pružaju ruku
    (svi su oni isti)
    pak je odmah povuku
    ka da ćeš im je izisti.

    No sve se ovo na vas ne odnosi,
    to su njihovi, interni, odnosi,
    no u diplomatiji
    pogotovu kad je ona još mlada
    tako rekuć od juče
    mora čovjek vazdan učit
    (znate kako je ono reko Lenjin)
    … eto vidite.

    Mora se čovjek malko pomučit
    da bi bio dostojan
    predstavnik svoje zemlje
    i nacije.
    Postoje tun razne mogućne
    mahinacije.


    Eto, neki van na primjer Rus
    krkne jezičinu u usta
    (kako to narod vulgarno kaže).
    Šta van je, daklem, činit?-

    I vi ga njemu na isti način!
    Stisne li van ruku da se kosti lome?
    Na isti način – dabome!
    Štono kažu: oko za oko
    zub za zub!
    duboko za duboko,
    čvrst stisak
    za stisak grub!

    Ili primjerice,
    neki vas Englez (uzmimo) pita:
    hau du ju du?
    šta mu vi na to kažete?
    E pa, vidite, nije!
    U tome grmu leži zec!
    vi mu kažete to isto:
    hau du ju du?
    A ne ko neki naši kad se sretnu
    Pa stanu da se psuju
    „di si, jebem li ti mater?“

    Što se paka vjetrova tiče
    (tu ne mislim na pasate),
    treba naprosto suspregnuti crijeva.
    (To je ka što dođe čovjeku spontano
    da zijeva,
    kraj logorske vatre
    kad mu se zadrijema)
    daklem:
    ni naglas niti
    profunjariti
    neki prdež,
    što je, gledano iz aspekta okusa
    u fokusu pažnje;
    još gore: sve to ostaje u zraku!
    Najbolje je, ako drugog rješenja nema,
    izići diskretno
    i zadržati se tamo što dulje,

    a ne ko što rade neke hulje
    prnu vani
    pa odmah uniđu
    (umjesto da puste ovdje goluba
    Pa da ondak iziđu na palubu).

    Nježnije nježnije nježnije.

    (Ne, nije to Lenjin
    to je parafraza.)
    Ova vas staza
    vodi pravo na put
    a tamo vas čeka limuzina.

    (Za sebe, idući pošljunčanom stazom prema kući,

    melanholično) :
    Opalo je lišće
    Uskoro će zima.
    A On voli tople predjele.

    (1986.)
    pesma posvećena Dobrici Ćosiću

  • Јова

    Ima li još nekih mišljenja? Da malo aktiviram temu. Ja još nemam sasvim izdefinisan stav, ali me zanimaju ostala mišljenja.

  • gonzo

    Iskreno kao pisac mi se dopada. Pročitao sam nekoliko njegovih knjiga i čovek je prilično dobro secirao Srbe sa svim manama i vrlinama koje mi kao narod imamo. Što se tiče političkog angažmana, to ne bih čak ni uzimao za ozbiljno jer ko hoće da vidi, jasno je da se Ćosić kao predsednik smanjene Juge nije pitao ništa. Sloba je bio glavni igrač.
    A ona urbana legenda o Memorandumu SANU kao ideološkoj podlozi za nekakvu Veliku Srbiju u čijoj je izradi učestvovao Ćosić, od toga mi se tek povraća.
    Uostalom ako je neko ikada i imao plan o Velikoj Srbiji, to je Ilija Garašanin u Načertaniju iz 19. veka.
    Nego malo sam skrenuo sa teme. Generalno, čini mi se da Ćosića mnogo pljuju bez osnova pripisujući mu uticaj koji realno nije imao. U igri sa Slobom prošao je slično kao i Milan Panić.

    Jedni (njemu slični) ga favorizuju zbog kripto-fašizma, drugi ga zbog istog mrze (ja spadam u ove druge)

    Nadam se da ne pripadam toj grupi kripto-fašista, ako mi se dopadaju njegove knjige.

  • Warner von Latinsche

    rekoh ovo već negde, da je kritičko mišljenje iole zastupljeno na ovim prostorima, čika dobrica ne bi bio ništa više do seosko piskaralo.

    od književnih dela sam pročitao (jer sam, nažalost, morao) korene i vreme smrti. hteo sam da ga bojkotujem, al sam ipak pojeo govno i pročitao ga. pre svega, mislim da su užasno dosadne knjige jednog mediokritetskog pisca. mislim da je katastrofa što se on mora čitati za lektiru, jer đaci ostaju uskraćeni za mnogo bolja dela. ja kada sam pitao profesoricu srpskog zašto su oton župančič, krleža ili tin ujević izbačeni iz lektire, bio sam ja izbačen ščasa i imao sam problema sa nekim ljudima koji su me gledali kao da imam =U= nasred čela

    što se tiče njegove politikantske nacionalističko-mitologemske delatnosti, napisao bih postčinu ogromnu. međutim, imam preča posla, stoga samo: nemam lepe reči

  • Mala Vidra

    Slabo šta znam o njegovom privatnom životu, ne zanima me, al' knjige su mi se svidjele. Vjerovatno zato što sam naučila dosta istorijskih podataka na zanimljiv način, jer se lako i brzo čitaju, a pod istorijskim podacima uzimam u obzir one istinite, ne njegove subjektivne stavove. Sve u svemu, okej.

  • Warner von Latinsche

    i nemci su u vagnerove nibelunge učitavali istorijske podatke. posledice svima poznate

  • Јова

    oton župančič, krleža ili tin ujević

    Pa da si uz njih pomenuo bar jednog još Srbina koji je nepravedno izostavljen, možda te ne bi tako posmatrali, ali ti baš pomenu trojicu, i sve trojica Hrvati, malo simptomatično. Ne kažem da si ustaša, ali da si im dao povoda, jesi.

  • Јова

    Ja ga kao pisca poštujem, kao ideologa ne pretjerano, ali smatram da ga optužuju za mnogo više nego što je on ikako mogao biti kriv.

    I teško da bi neko seosko piskaralo baš moglo očuvati takvu bistrinu uma i sabranost u svojoj 91-oj godini. Samim tim što je dogurao do te starosti u stabilnom mentalnom stanju zaslužuje poštovanje.

  • GM

    i sve trojica Hrvati

    Отон није Хрват.

    Мада су и та тројица имала своје политикантске, националистичке моменте.

  • F

    I teško da bi neko seosko piskaralo baš moglo očuvati takvu bistrinu uma i sabranost u svojoj 91-oj godini. Samim tim što je dogurao do te starosti u stabilnom mentalnom stanju zaslužuje poštovanje.

    daj bre Jovičiću, razmisliš li ti pre nego nešto zapišeš jbt...

  • forget-me-not

    Sećam se da smo radili u srednjoj 'Svakidašnju jadikovku' Tina Ujevića, nisam znala da je izbačen sad... A Krležu i Otona nismo. A ne znam zašto ih ne bismo radili...

  • Јова

    da zajebo sam se, Oton je Slovenac, al svjedno, ne mjenja bitno na stvari

  • F

    Sećam se da smo radili u srednjoj 'Svakidašnju jadikovku' Tina Ujevića, nisam znala da je izbačen sad... A Krležu i Otona nismo. A ne znam zašto ih ne bismo radili...

    zato što ovde nije bitno dal je tvoje delo kvalitetno, nije bitno da đeca čitaju dobre knjige, nego dal se knjige koje đeca čitaju na povoljan način bave "srpskim pitanjem"

    Дела

    Далеко је сунце (1951)
    Корени (1954)
    Деобе 1-3 (1961)
    Акција (1964)
    Бајка (1965)
    Моћ и стрепње (1971)
    Време смрти 1-4 (1972—1979)
    Стварно и могуће (1982)
    Време зла: Грешник (1985)
    Време зла: Отпадник (1986)
    Време зла: Верник (1990)
    Промене (1992)
    Време власти 1 (1996)
    Пишчеви записи 1951—1968. (2000)
    Пишчеви записи 1969—1980. (2001)
    Пишчеви записи 1981—1991. (2002)
    Пишчеви записи 1992—1993. (2004)
    Српско питање 1-2 (2002—2003)
    Писци мога века (2002)
    Косово (2004)
    Пријатељи (2005)
    Време власти 2 (2007)
    Пишчеви записи 1993—1999. (2008)
    Пишчеви записи 1999—2000: Време змија (2009)
    Српско питање у XX веку (2009)
    У туђем веку (2011)15
    Босански рат (2012) 16

    divi ti te naslove jebote, horor, i posle se pitaju što smo defetističan narod, pesimističan, kukavan, jadan, bedan, pa zato što su nam pisci s vakim naslovima očevi nacije

  • Јова

    daj bre Jovičiću, razmisliš li ti pre nego nešto zapišeš jbt...

    Znači za tebe je totalno irelevantna činjenica da je neko u 91. godini visprenog uma? To ako ništa drugo, govori o njegovoj inteligenciji, a on i dalje može biti budala, uprkos pameti.

  • Hoochie Coochie Man

    Уз Матију Бећковића и Рајка Петрова Нога главни инспиратор угушења суживота у Хртковцима и околини а и шире. Као писац није добар јер је инспирисао угушење суживота и толеранције преко меморандума САНУ, и агресију на БиХ.

  • F

    Znači za tebe je totalno irelevantna činjenica da je neko u 91. godini visprenog uma? To ako ništa drugo, govori o njegovoj inteligenciji, a on i dalje može biti budala, uprkos pameti.

    ma daj ne lupaj bre (kad moram tako da se odrazim), kakve veze to što u 91 zna da ispriča vic i da sam obuče gaće ima s njegovim likom i delom.

  • Јова

    Pa ima, jer većina ljudi ni sa 70 godina ne zna jel pošla il je došla, malo karikiram, al nije daleko od istine.

  • F

    Nadam se da ne pripadam toj grupi kripto-fašista, ako mi se dopadaju njegove knjige.

    oh, nažalost, da. to je taj fašizam koji se sakriva i od tebe samog, u samoj srži tvojega bića. slično se sličnom raduje

  • Mala Vidra

    ja kada sam pitao profesoricu srpskog zašto su oton župančič, krleža ili tin ujević izbačeni iz lektire, bio sam ja izbačen ščasa i imao sam problema sa nekim ljudima koji su me gledali kao da imam =U= nasred čela

    Vjerovatno je do tvoje škole, pošto se rade sva trojica :)

  • GM

    А што се Добрице тиче... никад ме није нарочито занимао. Мислим да нисам ништа његово ни прочитао.

    Али ме немерљиво забавља упињање оних запенушаних моралних ауторитета да га претворе у некакав мистични извор свег зла на овом полуострву. А и шире. Толики ниво немања појма и мере је за дивљење.

  • Јова

    Ja lično mislim da treba razdvojiti Ćosića kao pisca i Ćosića kao ideologa. Mislim da je jedan od naših najboljih pisaca, a kao ideolog neuspiješan, jer njegove ideje nisu mogle da se ostvare i bile su istorijski nerealne. Ali isto tasko mislim da su njegove ideje iskrivljene i zloupotrijebljenje od strane Miloševića i kompanije, a da se pitalo samog Ćosića, mislim da ne bi bilo baš ovolikih sranja. Al možda griješim, zato sam se i suzdržavao od iznošenja stava, jer nemam dovoljno informacija.

  • F

    Pa ima, jer većina ljudi ni sa 70 godina ne zna jel pošla il je došla, malo karikiram, al nije daleko od istine.

    zanimljiva teorija Jovičiću, moja baba od 82 (vrlo lucidna žena) je po toj teoriji vrhunska intelektualka, nisam ni imao pojma da imam milevu marić u familiji. daj da njene kulinarske recepte stavimo u lektiru

  • GM

    Vjerovatno je do tvoje škole, pošto se rade sva trojica :)

    То се не уклапа у причу о Белзебубу Ћосићу и његовој фашистичкој сербској свити, те се има игнорисати.

  • F

    Али ме немерљиво забавља упињање оних запенушаних моралних ауторитета да га претворе у некакав мистични извор свег зла на овом полуострву. А и шире. Толики ниво немања појма и мере је за дивљење.

    to hiperbolisanje je neumereno (mada mi se čini da ono često dolazi upravo od onih koji oće da umanje njegov doprinos zlu, pa hiperbolišu optužbe onih koji ga optužuju, kao što upravo radiš). on ima svoje "skromne" zasluge za "zlo", i za to je trebalo da odgovara i da vidi ćuzu, sada je već kasno...

  • Јова

    Ma ne znam, ta visprenost u 91. godini naravno nije ključno mjerilo nečijeg lika i djela, ali ipak i to govori ponešto, samo po sebi.

  • Јова

    A kad smo kod fašizma i nacionalizma, ja lično mislim da Srbi kao narod jednostavno nisu sposobni za taj stepen nacionalizma i nacionalne mržnje i zapaljivosti kao Hrvati i Bošnjaci. Jer nikada nisam pročitao ni jedan srpski članak ni u jednim našim novimana koji bi imao takav ton kao neki članci koji se redovno mogu vidjeti u bošnjačkoj i hrvatskoj štampi.

  • GM

    Не параноиши. Моја хипербола је ту само да укаже на дебилност резоновања неких људи, не да буквално представља стање ствари.

  • F

    Ja lično mislim da treba razdvojiti Ćosića kao pisca i Ćosića kao ideologa.

    to bi blilo moguće kad bi se on umesto pisanjem bavio recimo maketarstvom ili origamijem, ili pletenjem dokoleničnih sokni, možda bih i ja tada rado upražnjavao dobrišine rukotvorine nezavisno od njegovog fašizma, ali jebe ga što je pisac, što tvori proizvode duha, što je duhovnik bezmalo i takoreći, i što su mu knjige krcate ideologijom... ne moš razdvojit, pa da ga jebeš...

  • Warner von Latinsche

    mišljenja sam da je on loš pisac i stoga ne treba da bude u lektiri. dosadan je, ponavlja se, mnogo je naporan za čitati brate, niti vidim kod njega ikakav značaj za srpsku književnost.
    u tom smislu me ne zanima (mada je to možda i pogrešno) što je on otac nacije kurac mamin štaveć jeste

    vidro, krleža se ne radi kao lektira ni u jednoj školi u srbiji, iako je verovatno najbolji jugoslovenski pisac svih vremena. njega porediti sa ćosićem je apsurdno, koliko u književnom, toliko i u ovom gadnijem smislu. krleži učitati velikohrvacki nacionalizam je suludo i samo znak nečitanja/čitanja-preko-kurca njegovih dela ili jednostavno podlosti.

  • Јова

    Ajd navedi par konkretnih Dobricinih fašističkih stavova.

  • F

    Ma ne znam, ta visprenost u 91. godini naravno nije ključno mjerilo nečijeg lika i djela, ali ipak i to govori ponešto, samo po sebi.

    itekako govori, znamo sa stoprocentnom sigurnošću da nije dementan, i da ima očuvan optimalan broj neophodnih moždanih ćelijica

  • Јова

    Ja sam za to da se izučava književnost svih južnoslovenskih naroda u školama, ali to se izbjegava da bi se očuvala jezička izolovanost. To je svugdje tako. I u Hrvatskim školama, se nažalost, ne izučavaju srpski pisci.

  • Mala Vidra

    jbg.. mi smo u srednjoj u bijeljini radili "povratak filipa latinovića", stvarno mi nije jasno kako se ne izučava u srbiji..

  • Јова

    Ajd dobro, pobijedio si u tom argumentu, nije to toliko bitno što je mator, a bistar, ali ipak, po meni doprinosti pozitivnom utisku o čovjeku, nije tu samo riječ o demenciji, već i o stabilnosti ličnosti, neko sklon porocima, mentalno fragilan, itd. teško da bi i doživio te godine, a on je u tim godinama bistar, što znači da je vodio uredan život, kome je uredan život, uredne su mu i misli... serem malo, ali sve to ulazi u ukupni dojam.

    A ajd ti reci što sam te pitao, koji su mu to stavovi konkretno, fašistički, jer je to mnogo krupna riječ?

  • F

    evo, polako, upravo tražim na netu biserne odlomke iz njegovih knjiga, sad ću da ih obradim pa ću da pošaljem...

  • F

    Evo Jovičiću, kućo stara, nešto na brzinu, takoreći za pod zub...

    Fašizam od reci fascio, snop, držati se skupa ili maker raditi na tome, stvarati mitologizacijom nacionalnog bića dobar temelj za tako što.

    Da vidimo kako to radi Dobriša.

    Evo odlomaka iz Dobrišinog romana „Vrijeme srmti“ (baš lijep naslov ba)

    Ljudi, sami smo. Srbija je sama u ovom evropskom pokolju. Sama je, iako je sa saveznicima i na njihovom frontu.

    jadna, mala, slabašna srbijica. Prosto da se čovek sažali. U kog da se iznemogla majka srbijica uzda nego u svoj narod, uvek voljan za temeljnu mobilizaciju. Narod je vazda spreman da brani nezaštićenu jadnu svoju malu zemlju, da za nju gine.

    A zamislite šta bi bilo od zemlje kad bi neka sila počela da premešta reke i planine i razmešta ih po svome.

    zamislite šta bi bilo od Bosne, kada bi nastala Republika Srpska pod patronatom JNA, tj. direktnom vojnom intercencijom susedne države, Dobrišo, Dobrišo, nevaljala balkanska proročice…

    Do sada nijedan naš nacionalni problem nismo rešili po sopstvenoj želji i težnji. Vodili smo borbe, a velike evropske sile su nam po svom nahođenju, prema svojim interesima, skrajali rashode. Dodeljivali nam nešto pobede i potvrđivali poraze.

    jadni mali MI (svi skupa), vazda nas jebu belosvetski moćnici. Moramo bre šakom o sto kad dođe na red NACIONALNO PITANJE, jesmo li MI nacija ili nismo, hoćemo li se postarati za svoju subinu, oćemo li dozvoliti da nam poturice otmu parče teritorije. E pa, neće moći, što bi reko Karadžić, neće ih biti na teritoriji ako do toga dođe…

    Ratovi nas ravnaju: Jednaka nam je moć, jednako delo i nada, jednak nam je i vek.

    Dobriša se zatim, idući u korak sa svojim vremenom, bavi egalitarizmom, takorekuć ratnim egalitarizmom, ništa bolje ne izjednačava od groba, Po onoj rišćanskoj, iza smrti su car I konjušar jednaki, zašto im ne bismo pomogli.

    U Srbiju je prvo ušla mašina za pravljenje sprava za ubijanje, pa tek onda mašina za rad.

    obzirom da smo, sudeći po Anđi, aktuelni u Holivudu, priča se da će Karpenterov naredni film biti inspirisan Dobrišinim ranim radovima. Okeani krvi u najavi.

    Vidiš li, narode, što je general, a isti mi. Živojin Misic, a liči na sve srpske vojnike! Ako mu skineš sinjel i šapku, videćeš ga za plugom i sa motikom. Čovek, isti kao mi. (Tola)

    kud ćeš boljega uzora za NAS do jednog đenerala, poput Živojina il Ratka (kak lijepo ime)

    Ne zaboravljajte: naša je vojska seljačka. Ona brani dom i decu. (Mišić)

    ak joj se omakne poneki genocid ili (politički korektnim jezikom rečeno) masakar (Karpenter ruke trlja), to je zato što seljak prepeče rakiju, istom se naloče, te načisto pobrljavi, pa umesto da đecu (i žene naravski) svoju brani, na tuđu bajonete diže…

    Ima mnogo ljudskih glava na ovoj zlogubnoj zemlji, koje vrede manje od vola i lepe voćke. (Seljak)

    šta nam drugo ostaje do da ih posečemo…

    Mi smo narod slobode i pravde. To nam je duša i misao.

    priča se da smo MI bili prvi inspiratori francuske revolucije – libertanstvo, fraternitanstvo, egalitanstvo, I svakako, da ne zaboravimo justicijanstvo…

    Imati u šaci živu ruku druga, što je veće, što je značajnije na ovom svetu. (Danilo)

    kakva nepresušna vekovečna mudrost, uhvatimo se svi bratski za ruke koliko sada…

    A meni je zadovoljstvo, gospodine vodniče, da poštujem čoveka. Veliko zadovoljstvo. Ja ne znam šta je lepše od poštovanja čoveka. (Sava Marić)

    Dobriša, humanista…

    Pa ovaj narod hoće da postoji, pobogu, ljudi. Po svome i na svome da postoji.

    tuđe mu ni u snu na pamet ne padne…

    Mi smo seljačka vojska. Takva vojska je branilačka vojska. Ona ne ratuje za pobedu i slavu, nego za svoju kuću i decu. Njivu i tor. Za svoje ime i svoj grob.

    dvaesčetvorogradna prepečenica again

    Jao, Srbijo. Sva će ti poštena deca izginuti, a kad nastupi mir, samo će lopovi zemljom da gaze. (Tola Dačić)

    omiljeni sebski usklik, jao! SBRBIJO JAO!

    Ako jedan narod nema velike knjige o sebi, to je dokaz da nema ni šta da pamti.

    zato jet u Dobriša da napiše velike knjige kroz koje će narod kolektivno da pamti

    Ovde u Valjevu, u nekom pomirenju, sa sve manjom međusobnom mržnjom, borave srpska i austrougarska vojska. Na jednoj vatri greju se pobednici i poraženi. Ujedinjuje ih zima, beda, isti strah. I slobodni i zarobljeni, nemoćni su pred vašima. Da li se to gase razlike, mržnje, ideje, svi uzroci rata?

    Dobriša nije samo egalitarista, on je multikulturalista…

    Možda će se i nama Srbima čudo spasenja jednom dogoditi! (Putnik)

    pa trebalo bi i NAS to da snađe majku mu čudesnu, ipak smo narod nebeski

    Vi ste narod koji se nije ostvario u prostoru, vi postojite u vremenu. U duhu. (Ogist Bop)

    zato treba da se materijalizujete, po mogućstvu i na tuđoj teritoriji, uzgred možete da dematerijalizujete ove okolne prostake koji ne bivstvuju duhovno

    Neprijatelj je osvojio srpsku teritoriju; ali nije osvojio naše biće. Mi sa sobom nosimo svoje knjige i svetinje, nosimo svoj duh. (Mišić)

    materijalizovan je za svakad u Dobrišinim knjigama NAŠ duh

    Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tudju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.”

    o ovom Dobrišinom biseru mudrosti o NAMA izlišno je govoriti, on govori sam za sebe… Znate onaj matori logički paradoks “Lažljivac” – Da li govorim istinu kada kažem da lažem, dakle kada kažem “Ja lažem”, stari dobri Dobriša, baca nas u logičke nedoumice…

  • GM

    krleži učitati velikohrvacki nacionalizam je suludo i samo znak nečitanja/čitanja-preko-kurca njegovih dela ili jednostavno podlosti.

    Какве везе имају његова књижевна дела са његовим национализмом и политиканством (и недоследношћу)? Тј. ако мислиш на књижевна дела. Ако мислиш на она друга дела, онда потписивање извесних декларација и писање хвалоспева о оснивачу ХСП-а већ нешто казују.

  • Јова

    E svaka čast na trudu, iščitaću sve to pa ćemo nastaviti. Mada umoran sam sad, bolje ujutru da ti odgovorim, jutro je pametnije od večeri.

  • GM

    Филантропофобе, ово као оно кад Његоша проглашавају сотоном због речи неког лика из његовог дела. лоло
    Јеботе оваквим тумачењем туђих речи (са све оном дефиницијом фашизма) можеш и од фабричког синдиката направити скупину малих злобних фашиста.

    jadna, mala, slabašna srbijica. Prosto da se čovek sažali. U kog da se iznemogla majka srbijica uzda nego u svoj narod, uvek voljan za temeljnu mobilizaciju. Narod je vazda spreman da brani nezaštićenu jadnu svoju malu zemlju, da za nju gine.

    Ел се тај цитат односи на нешто из I свецког рата? Ако да, онда лол.

  • Кукурек

    Nijedan pisac nije lisen mogucnosti da svoje delo oslobodi licnih stavova i misljenja. Na kraju krajeva zbog toga i pise. Koliko je vican da to uvije u odabrane reci stvar je umeca.
    Procitah u skoli, jer je bila obavezna lektira nama, "Vreme smrti 3". Zivot mi se zgadio i posle toga nista njegovo nisam ni pokusavala da citam. Cim ga vidim ili cujem bilo sta o njemu osetim u nozdrvama neverovatan smrad nastao prilikom njegovog slikovitog opisa ratne bolnice.

  • F

    Филантропофобе, ово као оно кад Његоша проглашавају сотоном због речи неког лика из његовог дела.

    Jeste, al zamalo, lalofamiredo. Kod Njegoša nigde ne možeš da nađeš ovako bezukusno operisanje mitovima. Nemoj da se praviš tupav, stvar je u načinu na koji on obrađuje mit, a ne u samoj temi. Ovo je bezukusno patetisanje, manijakalno, parafilozofski i paraistorijski opsednuto nacionalnim bićem. Literarni šljam. Dobriša nije šizofreno multiplikovan na silesiju karaktera koji se javljaju u njegovoj knjizi, on je toliko očit iza svakog lika, oni uostalom blebeću iste nebuloze, kolko vidim tu i nema likova, nema sučeljavanja osim sa nekim belosvetskim utvarama, osim što se drugačije zovu nema osobenosti, čak se i stranci bave našim nacionalnim pitanjem i odaju počast našem nacionalnom biću. Kod njega ne postoji nikakav otklon (kritički, parodički, kakav god) od njegovih likova, naprotiv, očito je da kroz njih propagira svoje ideje (koliko se sećam tvoje kritike Anđinog filma, mogu da primetim da si vrlo selektivan prema bezukusnoj propagandnoj umetnosti, da li zato što ti je bitno šta propagira?)...

  • Јова

    Fašizam od reci fascio, snop, držati se skupa ili maker raditi na tome, stvarati mitologizacijom nacionalnog bića dobar temelj za tako što.

    Premda je to originalno značenje, sam pojam fašizam je poprimio sasvim drugačije značenje djelovanjem fašističke stranke u italiji i nacionalsocijalističke u Njemačkoj, uz koje se vezuje. Dakle fašizam nije samo ideologija koja se zalaže za nacionalnu slogu i jedinstvo, već ideologija koja proklamuje superiornost vlastitog naroda i pokoravanje i istrebljivanje drugih naroda, naročito ako se smatraju inferiornim (holokaust i tome slično).
    Po toj tvojoj definiciji, i moto "Samo sloga Srbina spašava" je čisto fašistički. I sama sloga kao vrijednost, nasuprot razdoru, sloga - concordia je čisto fašistička. A djecu od malena uče fašizmu u školama kroz priče kao što su "Sedam prutova".

    Ljudi, sami smo. Srbija je sama u ovom evropskom pokolju. Sama je, iako je sa saveznicima i na njihovom frontu.

    Nego šta, nego je sama. I nije to stvar izbora, oće li narod za nju da gine ili neće, već moranje. Tako je bilo u 1. svjetskom ratu. Najveća nacionalna katastrofa Srba, veća pogibija od Kosova. Tad Srbija i srpski narod uopšte nisu imali izbora. Osim možda totalne bezuslovne kapitulacije. A i tad bi vjerovatno najebali, a ako ne bi fizički najebali, Srbija bi bila izbrisana sa karte svijeta.

    zamislite šta bi bilo od Bosne, kada bi nastala Republika Srpska pod patronatom JNA, tj. direktnom vojnom intercencijom susedne države, Dobrišo, Dobrišo, nevaljala balkanska proročice…

    To on nije ni spomenuo, to je tvoje slobodno tumačenje.

    Do sada nijedan naš nacionalni problem nismo rešili po sopstvenoj želji i težnji. Vodili smo borbe, a velike evropske sile su nam po svom nahođenju, prema svojim interesima, skrajali rashode. Dodeljivali nam nešto pobede i potvrđivali poraze.

    Ovo su samo činjenice, a sad oćemo li mi šakom od sto ili ne to je do nas, a ne do njega. Realno nismo imali sreće u istoriji i rijetko su nam velike sile bile naklonjene. I na jebenom smo položaju.

    Vidiš li, narode, što je general, a isti mi. Živojin Misic, a liči na sve srpske vojnike! Ako mu skineš sinjel i šapku, videćeš ga za plugom i sa motikom. Čovek, isti kao mi. (Tola)

    kud ćeš boljega uzora za NAS do jednog đenerala, poput Živojina il Ratka (kak lijepo ime)

    Kakve veze ima Živojin sa Ratkom? I da li je zabranjeno u knjizi uopšte govoriti pohvalno o bilo kom vojskovođi? Šta fali Živojinu Mišiću?

    Ne zaboravljajte: naša je vojska seljačka. Ona brani dom i decu. (Mišić)

    ak joj se omakne poneki genocid ili (politički korektnim jezikom rečeno) masakar (Karpenter ruke trlja), to je zato što seljak prepeče rakiju, istom se naloče, te načisto pobrljavi, pa umesto da đecu (i žene naravski) svoju brani, na tuđu bajonete diže…

    O genocidu sve vrijeme govoriš samo TI. Uzeo si knjigu o prvom svjetskom ratu i nasumično u nju ubacuješ teze o genocidu, koji Ćosić nije ni spomenuo, a kamoli pozivao na isti.

    Ima mnogo ljudskih glava na ovoj zlogubnoj zemlji, koje vrede manje od vola i lepe voćke. (Seljak)

    Ovdje se ne poziva ni na kakvo sječenje glava, nego se samo poetski izražava prezir seljaka prema određenim ljudima, ništarijama. I sam jezik je fašistički samim tim što sadrži imenicu ništarija. A možda uopšte nije to bila poenta, već to kako je vrijednost ljudskog života u ratu minimalna, sad te ima, sad te nema.

    Mi smo narod slobode i pravde. To nam je duša i misao.

    Ovo svaki narod kaže za sebe, al baš svaki. To je čisto subjektivni, patriotski stav. Naravno da će se to govoriti u ratovima, cilj je jačanje morala, da budemo psihički jači od protivnika, i nepokolebljivi. To je obična psihološka taktika koju svi koriste, neka vrsta pep-talk-a.

    Imati u šaci živu ruku druga, što je veće, što je značajnije na ovom svetu. (Danilo)

    I šta je tu loše? Jel bi bolje bilo da smo svi totalno izlovani i autistični.

    A meni je zadovoljstvo, gospodine vodniče, da poštujem čoveka. Veliko zadovoljstvo. Ja ne znam šta je lepše od poštovanja čoveka. (Sava Marić)

    Dobriša, humanista…

    Pa ovaj narod hoće da postoji, pobogu, ljudi. Po svome i na svome da postoji.

    tuđe mu ni u snu na pamet ne padne…

    Ovo je sve irelevantno, naravno da treba poštovati čovjeka, i da svaki narod hoće da postoji. Niko nije ni pomenuo uzimanje tuđih teritorija osim tebe.

    Mi smo seljačka vojska. Takva vojska je branilačka vojska. Ona ne ratuje za pobedu i slavu, nego za svoju kuću i decu. Njivu i tor. Za svoje ime i svoj grob.

    dvaesčetvorogradna prepečenica again

    Upravo se veličaju odbrambeni ratovi, nikakvog tu ratnog huškanja nema.

    Jao, Srbijo. Sva će ti poštena deca izginuti, a kad nastupi mir, samo će lopovi zemljom da gaze. (Tola Dačić)

    omiljeni sebski usklik, jao! SBRBIJO JAO!

    Pa istina, lopine sklone dupe, a običan svijet izgine. Tebi ako smeta uzvik jao, ukini ga iz jezika, ako možeš :) Možda bi na to bilo prikladnije reći: Jupi! :)

    Ako jedan narod nema velike knjige o sebi, to je dokaz da nema ni šta da pamti.

    Ko će da napiše nije bitno, ali istina je to. Svi veliki narodi imaju velike knjige o sebi.
    Ako neće niko drugi da se zamlaćuje time, što ne bi Dobrica. (A ima i ona ogromna knjiga Zlatno Runo od Pekića u 7 tomova)

    Ovde u Valjevu, u nekom pomirenju, sa sve manjom međusobnom mržnjom, borave srpska i austrougarska vojska. Na jednoj vatri greju se pobednici i poraženi. Ujedinjuje ih zima, beda, isti strah. I slobodni i zarobljeni, nemoćni su pred vašima. Da li se to gase razlike, mržnje, ideje, svi uzroci rata?

    Dobriša nije samo egalitarista, on je multikulturalista…

    Znači ti ako nekome presudiš da je fašista, onda ti i njegove vidno antifašističke tvrdnje služe kao POTVRDA njegove fašistoidnosti. Ti kao da sve vrijeme tražiš izuzetke koji potvrđuju pravilo, a nisi našao ni jedan dokaz za samo pravilo.

    Možda će se i nama Srbima čudo spasenja jednom dogoditi! (Putnik)

    pa trebalo bi i NAS to da snađe majku mu čudesnu, ipak smo narod nebeski

    Vi ste narod koji se nije ostvario u prostoru, vi postojite u vremenu. U duhu. (Ogist Bop)

    zato treba da se materijalizujete, po mogućstvu i na tuđoj teritoriji, uzgred možete da dematerijalizujete ove okolne prostake koji ne bivstvuju duhovno

    Opet o osvajanju tuđih zemalja govoriš samo ti. Tebi je druže svako blagonaklono i afirmativno slovo o sopstvenom narodu fašizam! Ne kapiram nikako.
    Ja prvi smatram da je nacija vrlo fiktivan pojam i da je nacionalizam glupost. Ali i taj fiktivni pojam ipak postoji u svijesti velikog broja ljudi i znači im nešto i dio je njihovog identiteta. I ako imaš imalo ljubavi prema ljudima koji te okružuju i kojima taj identitet nešto znači, taman da tebi samom i ne znači, ne bi trebao imati toliki jed i toliku antipatiju prema bilo čemu što je nacionalno.

    Neprijatelj je osvojio srpsku teritoriju; ali nije osvojio naše biće. Mi sa sobom nosimo svoje knjige i svetinje, nosimo svoj duh. (Mišić)

    materijalizovan je za svakad u Dobrišinim knjigama NAŠ duh

    Upravo zahvaljujući ovakvom razmišljanju smo i opstali kao narod. Jedini način da te shvatim je da prihvatim da u tvom mentalnom sklopu uopšte nema mjesta za nacije, nacije su glupost i izmišljotina i fikcija. I nisi u tome mnogo daleko od istine. Ali zarad ljudi koji su ti bliski i koji u tu fikciju vjeruju i koja im nešto znači, nije u redu da toliko prezireš sve što iz te fikcije proizlazi, jer to nije samo identitet - tipa ja sam Srbin - to je i kultura i tradicija, običaji, mentalitet, jezik, i sl. a to ljudima mnogo znači. Evo i ja i ti znamo sasvim solidno engleski i mogli bismo se i na engleskom ovako prepucavati, ali ipak koristimo srpski. Lakše nam je, bolje nam ide, i imamo veću moć izražavanja na maternjem jeziku. A i kad bismo imali istu moć izražavanja i na engleskom, opet bi postojanje još jednog našeg jezika značilo samo dodatno bogatstvo, a ne teret.

    Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tudju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.”

    o ovom Dobrišinom biseru mudrosti o NAMA izlišno je govoriti, on govori sam za sebe… Znate onaj matori logički paradoks “Lažljivac” – Da li govorim istinu kada kažem da lažem, dakle kada kažem “Ja lažem”, stari dobri Dobriša, baca nas u logičke nedoumice…

    Nema tu nikakvog paradoksa, laži su u stvari autosugestija koja nam omogućava da se održimo u teškim vremenima. Teško da bismo opstali bez njih.

  • Јова

    Evo odgovorih ipak sad, na gigantski post, gigantskim postom :)

  • GM

    Ovo je bezukusno patetisanje

    Ту бих могао да се сложим, ако судим само по ономе што си цитирао, али нисам читао његова писанија, тако да... можда ми је нешто промакло. А оно остало... то је твој став. Не бих даље. Не очекуј да га неко прихвати као аксиом.

    (koliko se sećam tvoje kritike Anđinog filma, mogu da primetim da si vrlo selektivan prema bezukusnoj propagandnoj umetnosti, da li zato što ti je bitno šta propagira?)...

    Не бих се обазирао на ту тему да сам на твом месту. Ја сам се у тој "критици" (посту написаном из полузајебанције) концентрисао пре свега на нелогичности у самом филму, не на пропаганду (а нарочито не на сатанизацију ауторке и кројење завереничке позадине свега тога). А на самој теми сам нагласио да филмови могу имати пропагандну црту и да то не мора да значи да је филм тотално смеће са уметничког аспекта. Што си ти порицао и писао како је филм, као и "kao i svaki drugi umetnički proizvod danas, tržišni proizvod". На оној теми. Не и на овој. Толико о доследности.
    И ја нигде нисам рекао да Злицина књига није пропаганда (нити да јесте). Нисам је ни читао. Говорио сам о твојим конструкцијама заснованим на оним цитатима и... "занимљивим" схватањем историјског догађаја. Нема потребе да ми подмећеш изјаве.
    И шта кажеш, ја селективан...

  • Јова

    I ja se slažem da u citatima ima bezukusnog patetisanja, ali ono kad se uklopi u cijelu knjigu vjerovatno ima funkciju i onda i nije više tako bezukusno.

  • GM

    zamislite šta bi bilo od Bosne, kada bi nastala Republika Srpska pod patronatom JNA, tj. direktnom vojnom intercencijom susedne države

    Или од СФРЈ кад би настала Босна под патронатом и војном интервенцијом не тако суседне државе. Историја наравно почиње од оног тренутка кад нама одговара.

  • F

    Tražio si da ti dam Dobrišine fašističke citate, ja sam naveo odlomke iz njegove knjige koji su po mom mišljenju fašistički, po tvom zdravo nacionalistički, možemo oko toga reći da je stvar ukusa, vrlo je upitno da li je moguće definisati pojmove kao što je fašizam. Tvoj ukus je ogavan. Ono što je neupitno, to je da ove njegovi citati jesu bezukusna, ideološka propaganda "nacionalnog bića". Istorijska je činjenica da su na temelju takve propagande neki vojnici u ime "nacionalnog bića" pohodili tuđe teritorije i klali ljude druge narodnosti. Pitaš se kako dovodim u vezu Ratka i Živojina - tako što je upravo Ratko svojevoljno izabrao Mišićevska obeležja za svoju ikonografiju. Mišić kao mit proizveden Dobrišinom i njoj sličnim knjigama, proizveo je samog Ratka. Nisam ja uopšte dovodio u pitanje Mišića kao takvog. itd... mrzi me da idem stavku po stavku... ko razume shvatiće...