
Dela koja su za cilj imala oplemenjivane čoveka i čitavog društva, borbu protiv manjih ili većih nepravdi, skretala pažnju, upozoravala, preživela sud kritike i vremena, i čiji su autori bivali proganjani, zabranjivani, proterivani, zatvarani, primoravani da se odreknu svog dela, ubijani. Nadam se da je, i pored svega, na sajtu ipak ostao izvestan broj ljudi koji bi se u manjoj ili većoj meri zainteresovali za ovako što; neminovno će se pojaviti i botovi i spojleri da kažu neku pametnu sa svoje strane, ali Buda kaže da je život patnja i šta da se radi...Počeću sa ova tri kapitalna dela:
https://pulse.rs/kurcio-malaparte-tehnika-drzavnog-udara-uvod/
- TI
From je stvarno dobar autor, čitao sam neka njegova dela, a "Bekstvo od slobode" je odlična knjiga.
Slažem se da Nušićev opus zaslužuje visoko mesto na listi.I ptice na grani znaju da je Orvel na najbolji način prikazivao totalitarna društva i posledice koje u takvim društvima trpe obični ljudi.
Ja ću navesti neke knjige domaćih autora:
Dubravka Stojanović - Ulje na vodi
Mirko Đorđević - Kišobran patrijarha Pavla
Srđa Popović - One gorke suze posle
Marko Šelić Marčelo - Zajedno sami
Dragoljub Ljubičić Mićko - Nacionalni park Srbija - TI
Arčibald Rajs - Čujte Srbi! Čuvajte se sebe...
- s
Isti post
Dela koja su za cilj imala oplemenjivane čoveka i čitavog društva,ali Buda kaže da je život patnja i šta da se radi...Citirao bih gospodina Gambija ovde. Rokni se retardu
- b
Bliblija.
- bThomas Szasz
Curzio Malaparte
Erich Fromm
Andre GideMarko Šelić Marčelo - Zajedno sami - s
Melkijades - Za 50 evra
- s
Nešto je. RAZOTKRIO

Znam da nije u pitanju književno delo, ali svakako zavredjuje pažnju na temi https://www.youtube.com/watch?v=YAzhvjSgTP4
- s
Ostavljamo je tebi da je održavaš u životu
- s
Andjeo ljubavne osvete
- s
Ej Gambi, da te pitam brate. Skidam CoD 2 pre svega nemoj da mi kenjaš što igram igricu iz 2005 ionako ćemo na jesen svi opet u karantin pa ćemo obrnuti krug do NES igrica na emulatoru, puca mi se malo po fašističkom okupatoru iako je moje lično mišljenje da treba streljati hiljadu srba za svakog Nemca zakačenog ramenom u prolazu... Reci mi pošto je igrica u dva dela, znači kad se skine to, šta radim dalje, kako da spojim ta dva fajla?
- s
Kad već ne mogu da radim ništa što volim, bar ovo
- s
Videćemo
- s
Kakva snaga karaktera, gde je sad na sopstvenoj temi

Karlo Štajner - 7000 dana u Sibiru. Snažna i upečatljiva ispovest čoveka koji je, bez ikakve krivice, proveo gotovo dvadeset godina u staljinovim logorima, preživevši pritom torturu kakva se ni zamisliti nije mogla. Čovek od čelika. Ispovest tkvog intenziteta i naboja da sam čitavo delo uspeo da pročitam za dan. Sve preporuke

..."Dok je poglavnik govorio, primetio sam na pisaćem stolu kotaricu od vrbovog pruća. Poklopac je bio podignut i videlo se da je dupke puna plodova mora, tako mi se bar činilo, nekakvih ostriga, izvađenih iz ljuštura, onakvih kakve se mogu videti u velikim sudovima u izlozima Fortnum and Mason, na Pikadiliju u Londonu. Kazertano me pogleda i namignu mi: „Prijala bi ti jedna dobra čorba od ostriga, zar ne?“
„To su ostrige iz Dalmacije?“, upitao sam poglavnika.
Ante Pavelić diže poklopac i, pokazujući mi te plodove mora, tu ljigavu i pihtijastu masu ostriga, reče smešeći se na onaj njemu svojstven način: „To je poklon mojih vernih ustaša: ovde ima dvadeset kilograma ljudskih očiju.“
Kurcio Malaparte - Kaputt; remek - delo ratne književnosti, proisteklo iz pera fašističkog oficira, zapravo antifašiste, koji se za sve vreme DSR kretao medju najvišim nacističkim zvaničnicima i oficirima, političarima, ambasadorima, diplomatama i ostalim vidjenijim ljudima tog vremena, boravio u egzilu kod švedskog kralja...Proisteklo iz pera izvanrednog, nesvakidašnje obrazovanog pisca koji je gotovo skrenuo s uma, što ovo delo (pored toga što je sam Malaparte bio svedok najrazličitijih užasa) čini još zloslutnijim i stravičnijim. Ali po samim rečima autora - rat je ovde u drugom planu, on je nalik na pejzaž, ili posmatrač - u fokusu su zapravo ljudi, i sve ono što iz njih, u datim okolnostima, može da ispliva. Za razliku od većine drugih dela, ovo ne obiluje klasičnim ratnim strahotama sa frontova, ili onima iz logora - ne. Ovde su opisani rumunski seljaci koji pljačkaju odeću sa leševa, konji sa jezera Ladoga (koji su se smrzli tako da su im iz vode virile samo glave, na kojima bi ljudi sedeli i medjusobno razgovarali), trulež i smrad konjskih lešina koje vade iz rastapajućeg leda i zakopavaju u šumi, evakuacija "nakaza i čudovišta" (ljudi sa posebnim potrebama) iz napuljskog prihvatilišta, za vreme bombardovanja, telo golog Geringa dok ga šibaju vrbovim grančicama...Sve u svemu, jedna vrlo teška, morbidna i iščašena knjiga koju je mučno čitati - ali samo s jedne strane. S druge, radi se o jednom od najboljih romana dvadesetog veka, o delu vrhunskog stila, a čovek koji ga je stvorio bio je zapravo veliki humanista. Roman koji bi trebalo uvesti kao obaveznu lektiru srednjoškolcima širom sveta - verujem da bi taj potez označio kraj ratovanju, za sva vremena.

Kosinski - Obojena ptica
Po rečima samog autora, radi se o autobiografskom delu; po rečima njegovih protivnika, radi se o falsifikatu. Kosinski tvrdi da je sve užase opisane u delu preživeo sam, protivnici (kojih i danas ima mnogo) tvrde da je Kosinski ratne godine zapravo proveo vrlo dobro zbrinut i siguran. U svakom slučaju, užasi ovde prikazani nisu plod mašte, oni su se zaista dogadjali. Problem leži u tome što ovde u fokusu nisu nacistički zločini ili strahote rata kao takve, već morbidnost, izopačenost i zlo koji su izbili iz najobičnijeg poljskog seljaka, pomračenost ljudskog bića koje se pretvorilo u nešto daleko gore nego što je gladna, krvoločna zver. Sam roman prati preživljavanje jevrejskog deteta u nekih 5 - 6 godina rata i okupacije. Roditelji ga sklanjaju u nekakvo selo kod nepoznatog čoveka (jer je tako imao najveće šanse da preživi), medjutim, čovek ubrzo umire, i dete od 6 godina biva prepušteno samo sebi, u svetu gde gotovo sve oko njega nastoji da ga ubije čim ga vidi (čak ga sveštenik u jednom trenutku baca u jamu sa govnima, gde se zamalo udavio). Užasavajuće delo, solidno napisano, koje svakako vredi pročitati. Prošle godine je i ekranizovano (deluje vrlo pristojno na platnu), ali nisam u stanju da još jednom prolazim kroz sve to.

Svetlana Aleksijevič - Rat nema žensko lice
Ova knjiga je ispovest, dokument i dnevnik ljudskog sećanja.
U njoj govori više od dve stotine žena, koje nam opisuju kako su, kao devojke koje su sanjale o tome da postanu neveste, postale vojnici 1941. godine. Oko milion sovjetskih žena učestvovalo je u Drugom svetskom ratu, najstrašnijem ratu dvadesetog veka. Žene nisu samo spasavale i previjale ranjenike, već su i pucale iz snajperskih pušaka, dizale mostove u vazduh, odlazile u izviđanje i ubijale… Ubijale su neprijatelja koji je, s dotad neviđenom okrutnošću, napadao njihovu zemlju, njihove domove i njihovu decu.
Svetlana Aleksijevič, sovjetska spisateljica iz Belorusije, provela je četiri godine radeći na ovoj knjizi i posetila preko sto velikih i malih gradova, varoši i sela, beležeći priče i sećanja ratnih veteranki. Sovjetska štampa je knjigu opisala kao „upečatljiv izveštaj o davno prošlim vremenima koja su uticala na sudbinu celog naroda“, ali epizode s prve linije fronta nisu najvažnije – od njih su važnija uznemirujuća iskustva žena u ratu. U njihovim svedočanstvima, prošlost se strasno obraća sadašnjosti, dižući glas protiv jučerašnjeg i današnjeg fašizma…
Rat nema žensko lice, po mišljenju mnogih kritičara, jeste remek-delo savremene književnosti, kojim je Svetlana Aleksijevič zasnovala sebi svojstvenu književnu vrstu, „roman glasova“, literarni pristup kojim, na osnovu više stotina svedočanstava očevidaca, iz prve ruke stvara grandioznu sliku jednog vremena, vešto uklapajući pojedinačne ispovesti u celinu.
Četrdeset prva godina... Opkoljeni smo. S nama je politički rukovodilac Lunin... Pročitao je naredbu da se sovjetski vojnici ne predaju neprijatelju. Kod nas, kako je rekao drug Staljin, nema zarobljenika, a ima izdajnika. Deca su izvadila pištolje... Politički rukovodilac je naredio: "Ne treba. Živite, momci, vi ste mladi!" A sam je pucao u sebe...
A ovo je već četrdeset treća.. Sovjetska armija nastupa. Išli smo po Belorusiji. Sećam se malog dečaka. Dotrčao je do nas odnekud ispod zemlje, iz podruma, i vikao: "Ubijte moju mamu... Ubijte! Nemca je poljubila..." Oči su mu bile raširene od straha. Za njim je trčala crna starica. Sve u crnom. Trčala je i krstila se: "Ne slušajte dete. Dete je na Boga zaboravilo..."Bila sam mitraljezac. Toliko sam ih pobila...
Posle rata sam se dugo plašila da rađam. Rodila sam tek kad sam se smirila. Posle sedam godina...
Ali do sada nisam nikome oprostila. I neću... Radovala sam se kad sam videla zarobljene Nemce. Radovala sam se što ih je bilo tužno pogledati: na nogama obojci umesto čizama, na glavi obojci... Vode ih kroz selo, oni mole: "Mati, daj hleba... Hleba..."
Porazilo me je što su seljaci izlazili iz kuća i davali im neko hleba, neko kuvanog krompira... Dečaci su trčali za kolonom i bacali kamenje... A žene su plakale...
Čini mi se da sam proživela dva života: jedan - muški, drugi - ženski...
Moram ovo potražiti, hvala ti. Kad smo već kod toga https://www.youtube.com/watch?v=RR0R7zsd7D8

Onda će te i ovo zanimati - tri meseca divljanja i iživljavanja ruskih pobednika nad švapskim fraulinama, koje su do tada rat videle jedino u novinama. A morale nekako da prežive. https://www.delfi.rs/knjige/90009_jedna_zena_u_berlinu_knjiga_delfi_knjizare.html

ne znam baš da li se uklapa u temu ali knjige o Avganistanu Haleda Hoseinija su jako potresne i poučne, jedna je o njegovom životu a druga prati živote nekih nesrećnika iz Avg.
Hiljadu čudesnih sunaca
Lovac na zmajevejako su teške knjige, ne znam ko me natera da ih čitam uopšte, dosta o ratu za čitav život

Hiljadu čudesnih sunaca je sasvim dobra, Lovac na zmajeve onako. Jbg prethodno sam se zanimao za baš teške teme, tako da mi je to bilo onako, holivud limunada.
Nije mi bio cilj da pokrenem temu gde ćemo šerovati romane, mada sam pretpostavljao da je neizbežno.
Erih From - Imati ili biti. Remek - delo koje bi svako, zaista svako, trebalo da pročita.

https://www.youtube.com/watch?v=MWyNZ9BBghA
citao i knjigu, odlicna adaptacija, s tim da film nema saundtrek uopste- sZivot je bol, jedino sto me drzi jeste Poezija.....
Umirem
- TI
Kad smo već kod angažovane kinematografije, Madonna je u nešto više od 15 minuta uspela da dočara kako društvena nejednakost izgleda.
Madonna je kraljica popa sa razlogom - žena ima ogromno obrazovanje, čak i neki teoretičari koji se bave pop kulturom upravo nju smatraju najobrazovanijom rock ikonom.
Madonna je pop umetnica, ali psihologija njenog rada može da se podvede pod R'N'R. - TI
Mićko nam je ovde pružio odličnu političku satiru i kritiku.
Mićko Ljubičić | Tito po drugi put medju Srbima - TI
Tajni spisi Vuka Karadžića | Vuk Stefanović Karadžić | Audio Knjiga
https://youtu.be/12cOyk16f7I
Malo je poznato da je pored onoga što znamo Vuk pisao i paralelne istorijske spise. Kako niko ne bi stradao zbog njih, Vuk je u Amanetu zahtevao da se spisi objave tek 1900 godine.
Danas imate šansu da ih poslušate. - TS
vuk karadzic je kljakava olinjala gluvara puna buva
- TI
Ne zna se koja satira je od koje bolja i luđa.
Stradija | Radoje Domanović
https://youtu.be/2_HErzzLoj4
Najpoznatiji srpski satirični pripovedač, Radoje Domanović se sa najviše uspeha ogledao u žanru alegorično-satirične pripovetke koju je uveo u srpsku književnost. Tu spada i jedna od njegovih najboljih satira Stradija, koja je nastala između 1889. i 1903. godine. Ona predstavlja svojevrsno ogledalo izobličene političke stvarnosti Srbije iz poslednjih godina apsolutističke vladavine Aleksandra Obrenovića.Mrtvo more | Radoje Domanović
https://youtu.be/0NkzLvXJuw4
Opisujući život ljudi u jednoj srpski palanci, njihovo ne prihvatanje različitih od sebe i mržnju samo prema onima koji se izdignu iznad proseka sredine u kojoj žive, Radoje Domanović je u pripovetki “Mrtvo more” na uverljiv i satiričan način pokazao kako je teško živeti u maloj sredini i pokoravati se njenim strogim pravilima.Danga | Radoje Domanović
https://youtu.be/OnSxHvxLCLEVođa | Radoje Domanović
https://youtu.be/3GZlDAD-zQg
Pripovetka „Vođa“ Radoja Domanovića je političko-društvena satira. Napisana je 1901. godine. U Domanovićevom stilu, ismevanje ovde veoma dolazi do izražaja. On ismeva „silni i pošteni“ srpski narod, koji je uvek uz svoju zemlju, čak i onda kada je najtežeKraljević Marko po drugi put medju Srbima! | Radoje Domanović
https://youtu.be/SCdEyp4EkhM - TI
Da li ima boljih "angažovanih knjiga" od zakonskih propisa? #lol
Sad čitam Zakon o zaštiti podataka o ličnosti.
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_zastiti_podataka_o_licnosti.html - TI
https://youtu.be/DFaHTrHJsVs
Svijetu se ne moze ugoditi - Narodna pripovetka - TI
https://youtu.be/_uje7yI9KeM
Čujte Srbi! Čuvajte se sebe | Arčibald Rajs
Dr Arčibald Rajs, švajcarski forenzicar i doktor hemije, igrom sudbine obreo se u našoj zemlji početkom XX veka. Zavoleo je Srbe toliko da je u Srbiji pronašao novu domovinu, vrlinama našeg naroda se neizmerno divio, ali je bolno uvđiao i naše mane. Shvativši da bi te mane mogle biti pogubne po narod koji mu je toliko prirastao za srce, napisao je ovu knjigu sa željom da nam pomogne da izbegnemo sopstvene zamke.Knjiga „Čujte, Srbi!“ nastala je još daleke 1928. godine. Ipak, dok je budete čitali, neminovno ćete se zapitati da li se u međuvremenu bilo šta zaista promenilo.Iskreno sam vam rekao šta sam sve kod vas video a što je opasno za budućnost vaše zemlje. Nisam kazao sve, samo sam ukazao na ono najškodljivije. Verujte mi da sam sezbog toga mnogo puta ražalostio i da sam tu opasnost osetio možda više nego vi. Zašto? Jednostavno, zato što volim vašu zemlju, od koje ništa ne očekujem, na idealisticniji nacin nego vi, a i zato što sam za nju žrtvovao sve što čovek može žrtvovati.
