Jutarnja
Rasklanja nataloženi krš govnjivih, natrulih i rasparčanih snova, spaja nagorele oksidirane žice, diže radni pritisak i pokreće mašinu. Sto i jedan dinar košta mleko koje joj daje taj poseban kremast ukus. Sto i jedan! Gusta. Sa penom od šest milimetara, sa parom koja se diže i propušta Reginu Spektor iz zamagljenog zvučnika sa stola. Sa kofeinom i sa po nešto samlevenih žitarica, svakako. Kiselkasta. Teška. Stvarna, u šolji sa okrnjenom ivicom, ali samo tako može da bude i nikako drugačije.
Uvek je dobra, sem kada ti je neko donese u krevet.