Neke su žene pratile vojnike
Numera koja se stidi svog autora tj apljavog, masnog, debelog (pa omršavelog), žutokosog, bezidejnog, kvazipatriotskog alkoholnog ovisnika. Poput unesrećenog i istraumiranog deteta, kome su urezane u sećanje slike prebijanja majke od strane nasilnički nastrojenog i porocima sklonog oca, a nekadašnjeg šmekera i desperadosa, tako se pomenuta kompozicija s gorčinom seća blistavog oca, otpadnika od sistema, lucidnog i smelog, osećajući se, danas, incestoidno silovanom, dobijajući svakodnevno, poput šamara usijanom čeličnom rukavicom, polusestre estetski odvratnije od Pepeljuginih, nemaštovito nazvanih (Avionu, slomiću ti krila, Ljubav ovde više ne stanuje, Ja je gledam kako spava...), duševno ispraznih.
Čitav vagon smrdi od prljavih nogu,
piletina, pivo, pijani kreteni...
