Otkrovenje
Spoznaja da tvoj centar za humor nije spržen budalaštinama koje godinama slušaš, praćena ludački glasnim smijehom, za koji si mislio da se zauvijek preobrazio u hroptac samrtnika.
NA POSLU:
Dolaziš blago nadrndan, nisi ni kafu stigao popiti.
Kolega: Je l' to neko ljut? Znaš kako se kaže: Ko se ljuti, uleti mu kruti. Hahahahahaha
Gledaš ga blagotelećim pogledom, pokušavajući da iskriviš svoje izdajničke usne u pokušaj osmijeha.
U KOMŠILUKU
Bračni par: Je l' to stig'o muž s terena. Opa, biće zemljotresa večeras. HIHAHIHAHIHAHIHA
U ROĐENOJ KUĆI
Sinovi: Mama, znaš onaj vic kad čovek dobije ružnu i lošu vest...? A što se ti nikad ne smeješ? HAHAHAHA
Ti: E, nećete vi meni u školu više. Jedino što tamo zapamtite su te pretpotopne šojićevsko-kursadžijske fore.
I onda jednog dana, sasvim slučajno, klikneš na 10 (dinamičkih) saveta za uspešan brak, padneš sa stolice, ustaneš i nastaviš sumanuto da klikćeš, smijući se i lažući sve oko sebe da su te zelene stranice samo odličan materijal za tvoj rad iz psiholingvistike.
Komentari
- М
Zbog psiholingvistike +

Čitam, budući da me dobri autori nepogrešivo vode do drugih dobrih autora. I da, Bruce, ovo nije definicija (i ne očekujem pluseve) već iskren kompliment duhovitim ljudima koji me zasmijavaju (jezgrovito: ja to ne bih znao ni da jebem ili u dužoj formi: neka kaže sad ili neka ćuti zauvek, vraćaju u djetinjstvo: DŠ i mladost: samovoljka, slučajni susret ;omogućavaju da bolje razumijem svoje klince, da ne bude jednog dana kako ste me to vaspitali, pička vam materina svima, podsjećaju da sam postala kreten: opsednutost pravopisom... Jednom rječju - otkrovenje (za moj buđavi mozak).

Ne kapiram šta te je toliko pogodilo u mom komentaru, ali ova tvoja definicija (barem po mom mišljenju) je sasvim u tvom stilu (ako sam ga dobro ocenio). Međutim, nesrećom mi je naletela u vreme čitanja mora sranja pa je zamalo završila na istoj gomili (što nije bio slučaj sa ostalim tvojim defkama). Te sudbine je spasio samo link ka jednom od mojih top ten autora - odatle i komentar.
I da, Sumatra, znam da ne juriš pluseve. Da ih juriš ne bi pisala definicije koje zahtevaju dubinu razmišljanja veću od dna WC šolje.

da sam znao da ćeš tako reagovati ne bih ostavio komentar... nemoj zbog mene prestati pisati jer svako ima svoj stil i svaka kap vode doprinosi punom gutljaju osveženja... evo ti od mene jedan link za čitanje da vidiš da ne može baš sve da se sabije :)

Isto? Upravo tu leži suštinska razlika - kome bi tamo, djevojčice draga, mogla reći: "Kako si duhovit!", a da pri tom nisi sarkastična.
I ko bi te tamo snajperisao kao ovaj mladić u postu iznad?
Možda sam i ja pretjerala ovdje, ali bila sam opijena Vehbijinim humorom i razgaljena sopstvenim glasnim, neprekidnim smijehom. Klikni ovdje i uživaj.
Rastkov naslov, a moj početni utisak. :) Nije mi baš sve bilo smijesno, ali je bilo veoma lijepo. Hvala.
