Princip
Stize mi jedna od onih "posalji na 20, ili si najebao", po sesnest hiljaditi put, poruka, koje uspesno ignorisem najcesce uz propisan komentar koji ide u skladu sa tim i to brzo pada u zaborav, ali ovaj put se razlikovao od svih ostalih, sto me je nateralo na ponovno prisecanje ove gluposti. Naime, gledao sam utakmicu u vreme kada mi je stigla poruka sasvim zadovoljan odvijanjem situacije na terenu jer tim za koji navijam je vodio..
-Tim za koji navijam je na kraju izgubio, ajde to vise manje
-Dva puta me sinu struja, ne secam se kad mi se to pre desilo
-Drug me zove da me obavesti da se seli, pa dobro sad moracu 5min. duze da pesacim, vec sam smoren, unisten... zovem drugaricu da prosetamo,
-Javlja mi da je u Beogradu i da dolazi za 3-4 dana, pada mi na pamet poruka, kazem sebi da ne serem i odlazim u skolu
-Osam min. do kraja casa: Profesor: ajde(moje prezime) cisto da obavimo formalnost... nista idi evo ti 1 pa se javi kad naucis.. jbg. sad imam trinest predmeta od toga devet petica, cetvorku, trojku, dvojku, logicno je da imam i keca, nije smak sveta.. Vec sam odavno posrnuo i samo sam cekao veliki odmor da hranom ublazim zal za ocenom, posle deset minuta cekanja stigoh na red i kupih toliko zeljno iscekivanu picu
-Drzeci deo pice u ruci, drugi deo mi je skliznuo sa onog kartona i otisao u nepovrat.. Vec mi je sve bilo preko glave i poceo sam kao nenormalan da psujem i proklinjem sve redom i opet mi se provukla kroz glavu "The Poruka" i naravno prokleo sam i njenog posioca(bilo mi je malo lakse).. ostalo je jos destak minuta do kraja velikog odmora i sve sto sam zeleo je da se zavrsi taj dan i da odem kuci ali...
-Sedevsi tako, drugu koji je pio jogurt sletela je na ruku osica i trgnuvsi se ko slogiran izrucio celu casu po mom duksu.. Nije mi vise preostalo snage za nerviranje i ljutnju i odlucio sam da je taj dan za mene zavrsen.
-Vracavsi se kuci razmisljao sam o "The poruci" i o tome da ako je ona uzrok mojih problema, nek ide sve u tri lepe ali necu da je saljem iz principa.
