Osim po zvuku i mirisu, ovo je autobus poznat po tome što se, kada je hladno, automatski prilagođava spoljnim vremenskim prilikama. Kad napolju pada kiša, pada kiša i unutra. Ako je napolju minus deset, i u autobusu je minus deset. Jedina razlika je u tome što unutra duva vetar čak i kad ne duva napolju.
zeljček
Stanje u kojem se obično nalazi hrana u frižideru po povratku s odmora - čupava, zelena i samo što ne progovori.
Kad Srbija vodi protiv hrvatske, a ti prebaciš na HRT da se naslađuješ.
Riba koja se kreše sa matorim likom dok je mlada, da bi posle mogla da se kreše sa mladim kada bude stara.
Voditeljka koja sa teškoćom povezuje reči, a opet pravi beskonačno duge proširene rečenice. Kao Sfinga ona postavlja nerešive zagonetke gledaocima, posle kojih se zapitaju :''Koji kurac?''
Rada: I sada gde smo mi posle ovog dana. Da li smo na početku ili je početak iza nas. I sve to čemu? Ali oni su tu za nas, vatrogasci Beograda, i šta je početak uopšte, pukla cev u Borči.
Svaka majka bi ga poželela za zeta, a kako to uvek i biva - malo koja normalna devojka za muža. Čovek čiji smisao za humor izaziva stid na tudj račun čak i kod nesrećnika koji dodju na kviz ne bi li uzeli sigurnu hiljadarku da plate dug za vodu. U svakom slučaju, neživa pojava, nešto izmedju Vobana i Ivana Ljube.
"Znači, Miodraže, Vaša specijalnost su sovjetski avioni II svetskog rata. Pa, hajde onda da poletimo, što bi se reklo, hehehe. Prvo pitanje glasi..."
Urbana legenda kaže da je tokom devedesetih, po Kalemegdanu, "operisao" mladić sa kapuljačom na glavi koji bi pritrčavo penzionerima dok igraju šah, porušio im figure i zatim odmaglio u nepoznatom pravcu.
Dobio je nadimak Kalemegdanski fantom.
Opis porodične šetnje dede koji voli da cugne sa unukom po parku.
Kad na posao odlazim sve kasnije a s posla izlazim sve ranije.Plasim se da cu jednog dana na hodniku sresti samog sebe.
Osobe koje posle popijenog espresa u kafiću žvaću plastične kašičice.
Lažna obećanja političara u Vojvodini.
Radnja koja se najčešće pripisuje liku između 13 i 30 godina gde optuženi od trenutka ulaska u autobus složi smrknutu facu i traži neki ćošak da se zabode. Nikada ga nećete videti kako sedi (čak iako je autobus prazan) niti da zvera okolo. On mrzi autobus, mrzi ljude koji se voze autobusom i mrzi sebe zato što je i sam igrom slučaja deo te subkulture.
Blaži oblik autobuskog solo hejtera je osoba koja non-stop ima slušalice u ušima, blene kroz prozor nepomično, naslonjen/a na neku od šipki.
Teži oblik, poznatiji kao autobuski solo pro-hejter pored standardnog opisa solo hejtera nema slušalice zato što prezire obične solo hejtere i ostale koji imaju slušalice u autobusu, mrzi gledanje kroz prozor zato što je besmisleno, tako da gleda u svoje noge, trudi se da nikada ne dodiruje šakama ništa u autobusu i koristi isključivo leđa za održavanje ravnoteže i naslanjanje.