Sardinarenje
Sardinarenje je igra u kojoj masa ljudi igra stiskavac. Samo, to nije onaj stiskavac , ona vrsta plesa koju su igrali naši matorci na igrankama. Ne, to je sasvim drugačija igra, koja se igra samo u vozilima gradskog prevoza u mnogim kutcima naše zemlje.
Pošto nije utvrđeno koliko je maksimalno ljudi dozvoljeno zatvorti u hladnjaču, ovaj, autobus, vozač sam sebi daje za pravo da to sam odredi. Da budemo iskreni, vlasnici firme žele da uštede, pa puste manje autobusa i onda se ti narode jebi kako znaš i umeš. Da, pogodili ste, niko ne traži, a kamoli da mašta o takvom "plesu", ali jednostavno nema izbora.
Da bi se od tačke "A" stiglo do tačke "B", prost rab božiji mora prvo da malo svog znoja prospe i za samoprozvane bogove iz autoprevozničkog preduzeća. Kažu da je narod stoka - sa ovakvim uslovima i tretmanom, čudno bi bilo da nije.
štâ bî, štâ bî
Zapadno-srbijanska verzija pitanja "Šta je bilo? Šta se desilo?" Izgovara se tako što se na "a" i "i" zapéva, odnosno malko se duže izgovaraju...
Svadba u selu Dobroselica kod Užica. Ustaje domaćin i mâša se mikrofona:
- Molim sve prisutne, da obrate pažnju na đecu, da ne trče oko šatre, upašće u krečanu, pa će biti: "štâ bî, štâ bî!"
( Žena ga vuče za rukav ): - Ma sjedi s mirom Milisave, pijan si...
- Ti ženo, nemo' da je'š govna, vi gosti izvol'te služite se....
