Kad ti se pokvari foto aparat.
МуцкиЈесте
Arhaični zaostatak RTB na RTS. Zadatke za ovu veselu smotru znanja sastavljaju vrhunski enigmatičari, članovi-osnivači "Serbsko-knjažeskog družestva enigmatičarov", dok je za modernije oblasti zadužena Omladina DSS.
Učesnici kod gledalaca obično izazivaju sažaljive emocije, a oni koji ostvare najbolje rezultate dobijaju vredne nagrade od sponzora emisije.
(Asocijacije. Upravo ističe vreme.)
Voditeljka: Miodraže, brzo, konačno rešenje?
Siroma Miodrag: Joj..... Ako nije VIŠNJA!
Voditeljka: Tako je, Miodraže! Konačno rešenje je v i š nj a! Pod A: baba - baba Višnja je majka Njegovog Sijateljstva Miloša Obrenovića, našeg kneza, pod B: višlja, gramatički neispravno, a može da se kaže i višnja ali ne u istom smislu, je li tako, sad vam je jasnije, pod C: Ita Rina, čuvena glumica, poznata je njena ljubav prema višnjama, ako se zabavljate čitanjem filmskih žurnala i pod D: Želimir Kulišić iz poznatog muzičkog dueta "Želimir i VIŠNJA". I da vidimo tabelu...
Voditeljka: Čestitam, Miodraže, vi ste pobednik finala Slagalice i dobili ste vredne poklone od naših sponzora, a to su: vikend sa pojačanom ishranom u Prolom Banji za dve osobe, mesečna zaliha Minakva prirodnih negaziranih sokova sa vitaminom C za zdrav život, a dobili ste i najnoviji model kineskog terenskog automobila MRSHWAN sa auspuhom!
Baba kraj malog ekrana dedi: E vala volim što je dobio siroma', pogle' kakav je, grdan, ko zna da l' ima da jede!
Mnogi žive u zabludi da je touch screen jedna od tehnoloških novotarija. Ovu tehnologiju su među prvima počeli koristiti u Ei Niš tj. na njihovim televizorima kada bi došlo trenja slike koristila se metoda "klepi ga jednom". Danas zapadnjaci koriste tu tehnologiju ali na jako pederkast način - nježnim dodirom po uređaju.
Jedan od najbitnijih odbramberno-pravnih organa u porodičnoj zajednici. Služi za pravdanje i za dokazivanje istine. Svaki vid zloupotrebe je kažnjiv utajom novca za izlaske i ukidanjem osnovnih razonodnih potreba.
Mama: -Stoko jedna, po ceo dan ležiš u krevetu, igraš taj kompjuter, mladost ti prolazi. Šta si danas korisno uradio???
Sin : -Praosuđje!!!
Lep gest jedne od banaka koja je došla iz pičke materine da ućari nešto na našoj nemaštini presipanjem iz šupljeg u prazno i prodavanjem muda za bubrege.
-Dobar dan, želim karticu sa ovom slikom na njoj!
-Nema problema, samo da...ali gospodine, pa ovo je KURAC!
-Jeste, i to u erekciji, moj lično!
-Pa nisam siguran da možemo da vam izadjemo u susret...
-Nemam ženu, nemam ni decu, pse ne volim, na mačke sam alergičan, a prirodu mrzim. Hoću da na MOJOJ kartici bude MOJ kurac, ne vidim problem!
-Gospodine, moraću da nazovem nadredjenog da se konsultujem sa njim.
-Slobodno, prijatan vam razgovor. E da, hoću da kurac bude okrenut u pravcu strelice koja pokazije pravilan smer umetanja kartice u bankomat tako da osim vizuelnog utiska ubacimo i dozu funkconalnosti!
-Gospodine direktore, imam problem, jedan klijent hoće da stavi sliku svog penisa na karticu...
-Može da stavi i tek izasrano govno, sadistički ritual ili sliku tvoje žene tokom felacija. Štampaj marvi šta god hoće, ali kamate ne spuštamo!
Nebitno da li je u pitanju Sony ili PC igraonica, umetnost psovanja se uvek ceni. Uopšte neće biti važno ako ste loš igrač, bitno je da psujete kvalitetno. Čak će vam i najzaluđeniji gejmeri oprostiti što ne znate da sastavite inventar za Kentaura ako povremeno opsujete mrtvu majku ovima iz Blizarda kad ne radi tastatura. Psovački monopol obično drži grupica starijih likova koji su kod klinaca poznati kao "oni ludaci sto puše Malboro" ili "ona trojica što su jebali ćerku Zidanu". Vrhunski psovač postajete kad usavršite tajming pa psujete samo u pravim trenucima, a ne stalno kao neki prostak.
- 'Ajde, bre, Rumenige, jebem ti mrtvu decu.
- Kreni Ševčenko, šta si se steg'o k'o kurac u ladnoj vodi?
- Šta ces u močvari, jebem ti lebac krvavi? Jesam rek'o da idemo na most, jebem li ti crkvena vratanca?
- Joj Anri, jebem ti ćerku, i to onu najmlađu!
- Skrljaj ga bre lepo, koji kurac si se skupio k'o pička na mrazovini.
- Mali, ostavi to u potoku, jebem ti krsnu mrvu.
- Udri to bolje Bekame, svastiku ti jebem. Važno da si ti šatiran. Jeb'o li te frizer!
- Vidi ga ovaj Esjen, pa idi u rudnik čamugo, koji kurac tu tražiš?
Groteskni palamar.
Onaj koji bi uterao strah u labije i najiskusnijoj prodavačici ljubavi, a svog vlasnika onesvestio zbog ogromne dislokacije krvi iz jedne glave u drugu, monstruozno se kežeći kroz svoje čvabalo preneraženim damama.
Iako impozantan, apsolutno neupotrebljiv.
-Pričaj maco, šta je bilo sinoć, a?
-Joj, ništa me ne pitaj, znaš koliki mu je.
-Opala, znači ubola si lutriju.
-Ubola sam ja moj kurac, duži mu je nego Šešeljevo suđenje, neka fala preskačem impalment.
Objekat za budjenje lažne nade.
U kantici na koju slučajno nabasate ćete možda naći kupus, pršutu, groždje, masline, kikiriki, keks, integralne grisine, leglo mrava, dedin trofejni pištolj, bratov štek kondoma, blago drevnih Maja.... Ali nikad, NIKAD nećete naći sam Eurokrem.
Reklame. Divna stvar, odista! Jeb'o mater onom ko je prvi počeo da ih forsira. Sklop različitih fotografija, koje u roku od 5 sekundi prošaraju po ekranu uzrokujući ti epi-napad. Ali, ajde, nek' im bude. Ali, škk nije u redu sa osobama koje u istim ''glume''. Kao trebali bi da budu prirodni, da ljudi vide da je to dobar proizvod, a njima tamo napišu tekst koji treba da kažu, koji onda ovi nauče napamet. Ma, i to bi bilo u redu da ovi tekstopisci nisu neki teški slučajevi.
Reklama za neki ''dormeo'' jebem li ga šta je, kaže žena ''kad na njemu spavam osećam se k'o na oblacima''. OK, rek'o bi čovek oblaci su udobni. Ali, kako ona zna da su udobni?! Jel ležala na njima? Nije. Pa kako onda zna? Kako jebeno zna da je dormeo isto što i oblaci, jebo joj otac mater?! Po mom nekom rasuđivanju, logički gledano, oblak bi se raspao kad bi ti na njega leg'o, i naravno, gravitacija bi te povukla ka zemlji. A, kad bi stigao do dole telo bi ti se razletelo po raznim stranama sveta, k'o što su sadnice onomad odletele na sve strane, uz sve tuču i halabuku.
Jebemu mater, nisam pametan, pa možda zbog toga ne kontam.
No dobro, ajmo dalje..
Neka riba za neki disajni produkt. Bronhi, ili tako neke spike.
Kaže, ''dosad nisam mogla da dišem, ali kad sam otkrila ovo vaše čudo, vazduh ponovo struji kroz moje dlakave nozdrve''. Obratio sam pažnju na ''Dosad nisam mogla da dišem''. OK, nije mogla da diše, znači, pomislio bi čovek da je umrla do sad. Čovek po nekim šatro istraživanjima ne može da preživi 2 minuta bez vazduha. Naravno ima slučajeva koji mogu više, ali otom potom. Da se vratimo na ovu gore.
Mali savet - sledeći put pročisti nozdrve, ili ih makar potšišaj, da bi mogla dišeš, a ne da bacaš pare na neke kvazi proizvode.
I naravno, famozni Kosmodisk. Prejebena stvarčica. Možeš da budeš penzioner od 94 godine, navučen na rakiju k'o Lukas na lobetinu, i potrebno je samo da staviš ovo čudo na leđa, da bi postao ponovo maloletan, u doba kad si žario i palio. Kaže matorac, onako jedva k'o na samrti ''Otkad sam stavio kosmodisk ja dnevno orem 16 sati bez prestanka''. Oreš ti MOJ KURAC DEDA! Pa ja sa svojih 20 godina i 105 kila sirove mase i snage ne mogu da orem sat vremena. A ti sa svojim kosmodiskom možeš 16 sati. Mojne se zajebavamo.. Ali ajde, samo da si ti meni živ i zdrav, i neku dobru ljutu kad napraviš da pošalješ.
Mogu ja ovako do sutra, no smorilo je. A kad vidim neku novu reklamu, eto mene opet.
Gradski Saobraćajni Prevoz
U Beogradu (nažalost mogu samo da kuckam za ovaj grad, jer sa drugima nemam toliko iskustva), podrazumeva najrazličitije vrste autobusa, tramvaja, i trolebusa (to je kopile travaja i autobusa. I da, tramvaj je zaskočio autobus! Zašto? Zato što je on kul! Zašto je kul? Jer ja tako kažem!).
Veći deo građana Beograda koristi GSP za svakodnevni prevoz, koliko zbog uštede na gorivu, i skoro nemogućih šansi da se nađe parking mesto u centru grada, toliko zbog nepostojanja auta u koje bi se gorivo sipalo, i koji bi mogli da uvalimo u parking mesto.
GSP je bio predmet mnogih optužbi i grubih reči na ovom sajtu, i ja bih samo hteo da kažem da je sada mnogo, mnogo, mnogo bolji nego što je nekad bio, i da objektivno predstavim GSP kakav je danas, i za primer ću vam dati tipičnu vožnu autobusom.
Ulazim u 37. Gužva je, ne mogu da sednem. Nije strašno, ima mesta na sredini. Hmmm... nema do prozora. Ok držaću se za ove gornje šipke, možda neće biti velika gužva...
Ljudi ulaze.
Napolju je ledeno, a ovde je zagušljivo, kako čudno... Penzosi opet ne daju da se otvori za malko svežine. Kažu smeta im promaja.
Ljudi ulaze.
Postaje gužva, već moram da se podešavam jer gospođa ispred, levo me lema laktom u rebra na svakoj rupi koju bas pogodi.
Ljudi ulaze.
Sada me u glavu lema ruka nekog dvometraša, namrgođenog izgleda, iza mene, a ova ženetina se idalje nabija. Počinje da mi bude muka. Poprilično sam se iskrivio...
Ljudi ulaze.
Sada sam već trajno iskrivljen u obliku slova Z, a i glavu krivim na gore, jer neka plavušica, sa ratničkim bojama, je stavila toliko parfema da se gušim. Mučnina sa pojačava.
Ljudi ulaze.
Stojim iskrivljen u obliku koji je nemoguće zamisliti, a ni izgovoriti, tri različita lakta me bodu sa svih strana, a plus su me nabili na onaj aparat za poništavaljne karata, pa mi on obrađuje bubrege.
Ljudi ulaze.
Sa desne strane stoji neki deda koji je jeo, ne znam šta, ali bazdi gadno. I diše pravo u moje lice.
Ljudi ulaze.
Nalazimo se u Kneza Miloša, a bas je promenio brzinu od "sporo" na "jel se mi uopšte krećemo?!", i mislim da vozač namerno pogađa svako crveno svetlo. Takva je gužva da više fizički ne mogu da udahnem vazduh punim plućima, ali onda shvatam da je to pozitivna stvar, jer sam već malko obnevideo od daha onog čiče i parfema plavuše, tako da... O NE!!! Nego je još i prdnuo!!! Bože! Izvijam glavu što više mogu, ali gas se isto penje naviše. Pokušava da ne dišem, ali telo počinje da otkazuje, moram da udahnem, lice zeleni, moram disati....
Brrrrrrrrlj... povraćam u kapuljaču plavušice ispred mene. Ona se okreće začuđeno i kada shvati šta se desilo počinje da vrišti. Brrrrrrrrrrlj.... sada joj ispovraćam prednju stranu, kada se pametna tako lepo okrenula.... Vrištanje se nastavlja... Brrrrrrrrrrljp.... Povraća i žena na trećem sedištu kada je videla prizor iza sebe. Brrrrrrrrrlj....... Brrrrrrrrrrrrrlj.... povraćamo i ja i plavuša, naizmenično zalivajući jedno drugo. Brrrrrrrrlj..... Brrrrrrrrlj....... Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrlj... talasi povraćanja se šire autobusom i niko nije bezbedan. Svi smo povraćali, i ispovraćani, i ispucali nam kapilari po licu i očima.... Stanica kod Beograđanke.
Ljudi izlaze napolje.
----------------------------------------------------------------
Hmmmm... pa dobro. Ipak je mnogo, mnogo, mnogo, mnogo bolje nego što je nekad bio.
Princip zarade uličnih muzičara.
Početak razgovora svake keve/babe kad radiš nešto što one misle da ne valja.
:Sediš.za.kompom:
Baba: "Gledala sam jutros na TV-u jednog doktora koji je pričao kako zračenje od kompjutera uništava moždane ćelije i sužava vid čoveka."
:Pušiš.cigare:
Keva: "Gledala sam jutros na TV-u jednog čoveka koji je proučavao organizam pušača. Njemu su pluća bili osušena i crna. Batali te cigare, dobićeš rak."