Deliti kupatilo sa matorcima
Biti spreman na kompromise.
-Kevo , uzeću ovaj crveni brijač, pošto se moj uzjebao.
-Nemoj sine, njime brijem pičku.
-Ok, uzeću ovaj plavi kojim ćale brije karu.
Riga šampinjona
Кад поједеш покварену каприћозу у некој "пекари на углу",
и сручиш јој кашу у деколте. Није баш да си то планирао, а?
Прворигашу, царе, има да воња на оригано недељу дана,
џабе сад окрећеш санитарну, следећи пут пази где једеш.
Fudbalski komentatori
"Profesionalci" koji se definitivno klade na utakmice, inače ne znam kako da protumačim onoliko uzbuđenje pri prenosu istih.
(utakmica poljske lige, Ruch Chorzow - Zaglebie)
Komentator: "IIIIIIIIi, Ruch napada, Bozena do Bronizslawa, Bronizslav prodire po levom boku, centrira iiiiiiiiiiiii.... Franciszeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeek!!! Goooooooooooooooooooooooooooooooooooooollllll!!! Gooooooool! Kakvo majtorstvooooooo!
(pauza dok se grli i ljubi dok mu osoblje studija čestita na dobitku)
Kakva utakmicaaaaa!"
Telefonsko pozivanje Beograda
Ноћна мора сваког шефа, директора или таквог неког главног курца експозитуре из унутрашности.
Пошто је, јелте, већина седишта фирми у БГ-у, телефонски позив ка сржи компаније улива страх у кости на само помињање те појаве, јер мисле да су преко пута жице бића са три руке и четири ноге који преко фона могу да те залепе шаком у главу. Ова појава се са шефова преноси и на остале запослене који прекидају везу кад их зове тетка из главног града.
- Рајко, имамо проблем око суме новца.
- Не зови ме Рајко него господине директоре, јебем те блесава. Шта је било?
- Нешто није добро, и минусу смо 465 динара. Не можемо наћи грешку. Мислим да требате позвати Београд.
- Ауфф :откопчава горње дугме кошуље и зноји се по челу:
...
- Ало, ало, јел то Београд?
- Јок, ја сам Мара, овде кувам кафу, али секретарица оде негде па каже да се јављам док се не врати.
- Добро, зовете се Мара, али из Београда?
- Не, не, ћаћа ми је дошао са Косова, а матер из Лике, ко зна где су се спанђали, ваљда преко неких заједничких пријатеља.
- Не питам вас то, него да ли сте сад у Београду у главној експозитури наше банке?
- Ма јесам, али путујем сваки дан. Некад аутобусом, а некад ме и муж вози, скупо гориво вражију им матер америчку, шта смо им ми криви. Једва чекам да се Шешeљ врати, биће револуција!
- О јебем ти матер и теби и мужу и ћаћи и Београду, јебене будале наркоманске. Мрш у курац, јебите се манекени!
Hoćeš da ti napišem u binarnom kodu?
Програмерска верзија свима познатог: Хоћеш да ти нацртам?
Програмер: Уради тај задатак што сам ти дао.
Клинац: Али овде пише да треба шематски да представим алгоритам логаритамских функција првих n природних бројева...
Програмер: Па? Је л' треба да ти испишем у бинарном коду?! Види ти њега, лези лебу да те једем!
Sudnji dan
Dan kad ti ustajali smrad iz tvoje, danima pune sudopere, zagolica sluzokožu nosa, nakon čega, uz blagu vrtoglavicu i zamućen vid, shvatiš da je krajnje vreme za pranje sudova.
Makrobiotička svadba
Za takvu svadbu se kaže – bio si, a k’o da nisi. Posle 7-8 godina zabavljanja konačno su odlučili da se venčaju. Ali ne na staromodan, primitivan i aut način kako to velika većina džibera i seljaka radi. Oni su urbani, gradski likovi, kul, in. I gnušaju se od onih „seljačkih svadbi“ sa puno gostiju, masnom hranom, domaćom rakijom, veselom muzikom i veselim društvom. Nema sanse da oni prave takvu svadbu. Oni su posebni, razlikuju se od mase. Njihova svadba mora da bude nesto posebno. Mlada nije na ceremoniji uzela mladoženjino prezime, nije ga čak ni dodala, jer je emancipovana. A sada svadbeno veselje. Prvo, taj seljački izraz „svadba“.. to nije kul.. Bolje da se zove „wedding party“ i da se hepeninguje na nekom fensi mestu, pored nekog bazena. Drugo – društvo malo ali odabrano, ne vise od 20 ljudi, jer sve preko toga nije gradski fazon. Rodbina nikako nije na spisku zvanica, to su sve seljaci. Eventulano roditelji ako bas moraju i rodjeni brat i to je to. Nema sedenja, to je glupo, na svadbi treba da se đuska, a ne da se sedi i da se jede. Švedski sto i ćao! Muziku će puštati DJ, jer su bendovi prevazidjeni. Eventualno može da nastupi neki gudački kvartet. Muzika isključivo strana, a od domaće može samo ona makrobiotička – Aleksandra Kovač, eventualno Ana Stanić ili Aleksandra Radović. Hrana. Nikako ona prosta i masna hrana, nego to mora da bude originalno – bademi, lešnici, masline, pečurke, salatice razne. Zaboga, niko nije došao na venčanje da se prejeda, to treba da bude više ukras nego posluženje. U suprotnom ispadaš šaban u svom snobovskom društvu. Za piće se nikako ne služi rakija i ostala ružna i zla pića sa ovog podneblja. U obzir dolaze isključivo šampanjac i čileansko vino, a za aperitiv kokteli. Garderoba. Nikako bela venčanica, to je toliko staromodno.. Mlada će verovatno biti u nekoj skupocenoj žutoj ili bež haljini, a mladoženja u sakou, pantalonama i belim patikama. Ukupno trajanje veselja ograničiti na max dva sata, jer posle toga se ide u diskoteku. Veselje da poludiš. Inače, hit u svetu.
Wireless studenti
Oni kojima je u celom toku studija najvažniji wireless.
To su ona lica koja možete videti u kasnim večernjim satima kako sede(ili čak čuče) po stepeništima, haustorima ili trotoarima kako drže laptop u krilu i surfuju po internetu. Oni odlaze na najrazličitija mesta samo da bi pronašli lokacije gde struji ova im mila energija.
Wireless Cimer 1: (ulazi u stan držeći laptop ispod miške)
Wireless Cimer 2: Jel si ga uhvatio?
Wireless Cimer 1: Ma jesam nego mi se ispraznila baterija!
Wireless Cimer 2: A gde si bio, ispred kafića?
Wireless Cimer 1: Jok, izgleda nisu platili. Ima neki TP-link na autobuskoj.
Wireless Cimer 2: E, znaš gde još ima, u dvoristu one zgrade, iza pekare.
