
Ako ćeš već da radiš kao konobar, aj da ti dam par saveta pošto sam 11 godina proveo u kafani, ćale mi držao kafanu, deda takodje, pradeda...
- napusti što pre možeš i radi nešto drugo.
- kafanske su pare proklete, kako dodju tako i odu, ne zadržavaju se
- koliko budeš cenio sebe, toliko će te ceniti i drugi. Ako budeš dozvolio da te jebavaju, maltretiraju, potkradaju...Nigde nećeš stići.
- ima milion kafana i svima trebaju ugostitelji, pogotovo što svi s ovih prostora odoše il preko, il na brod, il u Hrvatsku itd.
- Radi koliko teplaćaju. Što se kaže - uvek se tuče konj koji vuče, ako budeš prevredan i preodgovoran, uvaljivaće ti sve živo da radiš, u fazonu - bolje da dam njemu nego onom debilu, ovaj će odraditi kako treba...A retko se sete da to nagrade nekom lovom, čak i hvala zaborave da kažu.
- ne štedi na obući - patike, cipele, šta god da mora - kupi udobno, čuvaj kičmu, zglobove, vene na nogama, trebaće ti.
Dobro ajde da ti razložim
borbena botovost, kao vid borbene gotovosti
mnogi su vidovi botovanja, prostituišeš se po mrežama i portalima, lepiš plakate, zoveš gradjane na izbore, ideš od vrata do vrata i deliš šećer itd.
odlazak na neki miting autobusom je najviši mogući stepen te borbene gotovosti, pošto u neki rat ili sukob svakako ne bi otišli, ko je lud da to radi za tako malo para.
u jeku pravih i normalnih protesta medjutim, lepo je da se podsetimo kako su ovi šupci praktično bezopasni, neće ići na ulicu da brane vodju koji im je dao kruh u ruke, naprotiv - najviše na šta su spremni je da izbleje par sati na jednom mestu, malo tapšu, mahnu neki put zastavom i aj kući.
