Otvoriti kišobran.
melkijades
Doba u kom prosečan Balkanac prestane da živi sa roditeljima, a roditelji počnu da žive sa njim.
Mantra koju izgovara Dragan Kojić Keba u ranim radovima. Fraza koju, po jačini, mogu poistovetiti sa ultimativnim hedonističkim načelom Svahili plemena "Hakuna Matata" ili Meher Babinim "Don't worry - be happy".
Dok punim ustima izgovarate Bregidi Džanum osećate kako se problemi sami od sebe rešavaju pred vašim očima, a ujedno deluje analgetski na sagovornika kome šaljete nebesku energiju usnenim suglasnicima.
Mnogi sledbenici Radaizma (Rada Lackovića) će se naći uvređenim, ali ovom krilaticom Keba se svrstava u sam vrh svetske autosugestije i motivacije.
Žena: Danas je 21. a imamo još 5 iljada do plate ?!
Ja: Bre Gidi Džanum, nije nam prvi put ...
Žena: Istekla ti registracija za auto, kukavče, još prošlog meseca?!
Ja: Bre Gidi Džanum, vozim ovako niko neće provaliti.
Kruna hedonizma. Crni pojas raskalašnog života. Liga džentlmena. Gospodin teške kategorije. Panja koji pije. Gara koja puši.
Menjaš stare instalacije u kući. Razvlačiš kablove u zidu, stavljaš nove utičnice, prekidače...
Treba ti deset prekidača za svetlo (pretpostavimo toliko, radi lakšeg prikazivanja). Kad ih doneseš iz prodavnice, svi su oni lepi, čisti, ušuškani u one kesice... Svi su isti. Kao jaje jajetu.
Onda dođe vreme da ih postavljaš, da prorade, da počnu da služe onome za šta su namenjeni. E, to je trenutak kada čitava ta priča o jednakosti puca: jedan je za svetlo u predsoblju, drugi za kuhinju, treći za kupatilo... Jedan je stalno u toplom i čistom, ali ga čvrakaju na svakih pet-šest minuta; drugi je na hladnoći, promaji i pod vlagom, a pali se s mene pa na uštap (podrum, šupa); onaj za terasno svetlo još ređe... Itd. Odjednom, ne samo da više nisu isti, nego su im sudbine različite do neprepoznatljivosti.
A od čega zavise te njihove dalje sudbine? Od nečeg banalnog, skoro ponižavajućeg: od toga kojim si ih ti redom uzimao sa gomile. A ti si ih uzimao nasumice, jer je stvarno bilo svejedno, jer su svi stvarno bili isti.
Život.
Kod ljudi je ta različitost još izraženija nego kod ovih čvrakalica iz priče: od samog trenutka kad se dva gameta spoje i nastane čovek, on je jedan, jedinstven i neponovljiv. Ne postoje dva ista, ni u jednom trenutku. Okolnosti mu odrede dalji životni put, neko prođe bolje, neko gore (i, naravno, svima se uvek čini da su drugi bolje prošli od njih) - uglavnom, toliko o svim tim pričama o nekakvoj "jednakosti" između ljudi.
Ravnopravnost? Za nju treba da se borimo, za nju možemo da se borimo i za nju mora da se bori svako ko ima iole mozga, iole obraza i ko iole drži do sebe. Ali, jednakost?! 'Ajte, molim vas, kolika čovek mora da bude budala, pa da se zanosi tim pričama!
Nismo jednaki, nikada nismo ni bili, niti ćemo moći da budemo. E sad, koji nas je to Majstor instalirao i da li nas je zahvatao nasumice, kao ti one prekidače kada si ih ugrađivao, ili je to ipak radio planski i sa nekim smislom - o tome uvek može da se priča.
Raznorazne smicalice kojima pribegavaju majstori kada ih gazda ne ispoštuje onako kako oni očekuju.
1. So u čok malteru za kuhinju.
Plafon se lepo izmalteriše ali kada domaćica počne da kuva, vodena para se kondenzuje, so u plafonu upija vodu i posle nekog vremena ta voda počinje da kaplje...
2. Cigla iz nekog starog odžaka uzidana u zid dnevne sobe.
Takva cigla polako ispušta crnu smolu i na zidu se pojavljuje fleka. Ne vredi naknadno malterisanje ni krečenje. Jedini lek je razbijanje zida i vađenje cigle. Slična fora je loženje vatre na podu po sobama u toku gradnje. Fleka se naknadno javlja na plafonu.
3. Rasečeni šešir ugrađen u odžak.
Na vrhu šešira majstori naprave dva unakrsna reza. Odžak neće da vuče i kada gazda pozove odžačara, četka i kugla ladno prolaze kroz šešir i odžačar kaže da je sve u redu ali dim se i dalje širi po celoj kući.
4. Tikve ugrađene u temelj.
Vrlo podmukla fora. Temelj drži par godina ali kada tikve vremenom istrule, zidovi počnu da pucaju a moguće je i da kuća padne.
5. Ima još mnogo toga, ali baš da vam ne prodam sve fore.
Možda mi nekad zatrebaju...
P.S. Tatko mi beše majstor.
Kada na forumu ničim ne doprineseš diskusiji, ne budeš ni komični predah, a nikog čestito ni ne iznerviraš. Jednostavno, verbalna čorba, često u oooogromnom kazanu, koja ima dovoljan broj ključnih reči da bude na toj temi, a pritom je istovremeno i ništa. Šredingerova mačka foruma vukajlije, postoji, a ni ne postoji, simultano.
Neko: Šta ćete da radite ako uvedu kovid propusnice?
Melkijades: Pa svanulo bi nam jbt. Prvo što bih uradio otvorio bih kafanu samo za nevakcinisane. Organizovali bismo se, jedni druge šišali, zidali kuće, razmenjivali hranu i kartali se uveče. Uzeli bi neke vaks kurire da nam donose potrepštine i bakaluk. Svanulo bi nam bez morona, gledali bismo kako se davite u sopstvenom bezumlju i govnima. Lečili bi nas antivaks lekari...Ma milina.
višeminutni deo svakodnevnice običnog čoveka. Ne i ako ste Grk. I živite u 5 veku pre n.e. Tadašnji mudraci većinu svog vremena provodili su napolju, crtali kojekakve pizdarije po pesku, kuntali po burićima, no najviše od svega voleli su ulaziti u konverzaciju sa pučanstvom koje je trebalo da predstavlja oponenta u filozofskoj raspravi, zamorče za najnoviji eksperiment ili šta već. Zbog svega navedenog velika je bila verovatnoća da će vas na putu do lokalnog bakalina presresti nekolicina učenjaka i ono što je trebalo da bude jednostavan odlazak do prodavnice pretvoriće se u višečasovnu agoniju.
atina, 467. pre n.e.
dom porodice Burusis
Ksantipa: E Stavros aj skokni do prodavnice i kupi jafolitanke i dve AAA alkalne baterije....sranje, zaboravila sam da živimo u jebenoj praistoriji, ništa kupi onda 200 gr. brašna i 100 gr. soli...
Stavros: Jebem te ja kilavu, samo sediš tu i čitaš to bulevarsko đubre, uvek ja idem..
.
.
Zenon: Des Stavro ša ima?
Stavros: Ništa Zeko, posla me ova moja guska po so i brašno, pa evo krenuh u prodavnicu.. Čujem da je Miškatos otvorio novu Deltu tu u kraju pa idem da vidim šta ima...
Zenon: Aha...Sad si na pola puta, otprilike, a?
Stavros: Recimo...
Zenon: Je l znaš da nikada nećeš stići do te prodavnice? Naime, prvo ćeš preći polovinu preostale razdaljine, pa onda još jednu polovinu te nove polovine, i još beskonačno mnogo polovina, i nikada nećeš stići. Je l' kapiraš?
Stavros: Da, da u pravu si, ipak odoh ja u osvajanje tih polovina,...(O Zevse moj, koji bolid...)
.
.
Spanulis(sofista wannabe): Oooooo, Stavros, nema te nešto u kladži ovih dana?
Stavros: Ma ćuti, od kad me sjebo Ergotelis za trines' bilijardi drahmi ne pojavljujem se više tamo..
Spanulis: Bedak, i mene prodo prošle nedelje, izgubiše kod kuće od Ofija nesrećnici... Nego da te priupitam nešto? Je l’ umeš ti da zviždiš?
Stavros: Pa ono, umem..
Spanulis: A je l' lokomotiva zviždi?
Stavros: Jašta da zviždi.
Spanulis: Vidiš, ti si onda lokomotiva!
Stavros: Da, da, svakako, to sam i ja odskora počeo da primećujem...Aj moram da palim ja sad, pozdrav...(cccc, šta uzo učini od čoveka..)
.
.
Pitagora: E Stale jes to ti?
Stavros: Idite bre svi u tri lepe pičke materine, ne može čovek od vas ni leb da kupi na miru..
Pitagora: Šta ti je bre, ja se obradovao što sam te video posle sto godina, a ti tako,...
Stavros: Izvini brate, iznervirao sam se baš, krenuo sam pre 2 sata u prodavnicu i nikako da stignem od gnjavatora..
Pitagora: Ne moraš da mi objašnjavaš ništa, znam kakvi su oni smarači, samo bi da iskoriste...Ej, aj kad si već tu, izmasiraj mi ramena, pliz?
Stavros: Ok, to mogu, ti si jedini koji me ne guši danas, je l' ovako?
Pitagora: Super si, sad nagni se još samo malo,.....taaakoo...E, super, ti ćeš mi biti hipotenuza....
Sirni namaz sa velikim procentom mlečnih masti. Dolazi u varijantama sa šunkom, neutral i sa biberom, da ti podmaže creva i transformiše ih u autoput za govna sa kojeg ista izleću svetlosnom brzinom iz bulje ravno u kenjaru.
Volim te, Melkijadese <3
Nadimak za osobu koja na sebe znojem lepi prljavštinu.
A: Beži na drugu stranu, eno ga Mile dekupaž.
B: Zajebavaš me da se on bavi tim sranjetom.
A: Ma jok, čovek se kupa jednom godišnje, smrdi k'o tvor. Beži, videće nas!
Lanac kojim se vezuje potrošačko roblje.
Konj iz Ukrštenih reči.