Jedna blaga i naivna osoba koja je jako poslušna i u društvu ima ulogu "pratioca" i često je niske inteligencije. Prvi put se pojavljuje u seriji "Porodično blago" na RTS-u koja se reprizira svake godine i obavezno ide posle Dnevnika u 20:00.
- Kude si bre, propustio si večeru? - Ma rekli mi ako ne ukradem sok neće me daju d'igram loptu. Pa me uvatio gazda, će me tepa, jedva sam se izvuka. - Koji si ti Đoša.
Legendarni lik koji postoji od početka ljudske civilizacije. Deo naših života već hiljadama godina. Isprva se pojavio u usmenom obliku (priče), da bi se potom preselio u pisanu varijantu (pisane bajke), na kraju je proces svoje evolucije dovršio u animiranoj, filmskoj, TV i internet varijanti.
On ima jednu funkciju - da nas ubedi da se sve na svetu može, samo ako se dovoljno želi i, naravno ako si gud gaj.
Najčešće se radi u najmlađem sinu koga su matori ćale i stariji burazeri zajebavali dok je on sanjario o boljem životu. Pobeg'o je od rodne gajbe, matorca, siledžijske braće i mrske nemaštine i otisnuo se u beli svet. Tamo ga je takođe sačekalo žešće sranje, svi su mu podmetali nogu, maltretirali ga, zajebavali da je gej ali on je, baš uprkos svemu, zahvaljujući urođenoj dobroti, upornosti i bistrini ipak na kraju uspeo. Obogatio se (sam način je teška smaračina i zauzima oko 75% storije). ...naravno, usput je odvojio najlepšu ribu u priči - princezu/ćerku naftnog magnata/manekenku sa porodičnim imetkom kojoj je ceo život pun kurac istih likova kao njemu samom i koja je sve vreme odbijala najbolje partije čekajući baš NjEGA. Srećni ko mali psi, venčali su se i upražnjavali sve vidove seksualnih aktivnosti, za sve one duge dane zagorevanja.
Filmski žanr koji postoji samo u Srbiji. Od 2000. pa naovamo ga odlikuje nekvalitet, i obavezna scena na krovu neke zgrade na Novom Beogradu.
Žanr: DOMAĆI Režija: Nema Scenario: Smislićemo na snimanju
U glavnim ulogama: Sergej Trifunović kao novobeogradski tinejdžer #1 Boris Milivojević kao novobeogradski tinejdžer #2 Nikola Đuričko kao novobeogradski tinejdžer #3 Gordan Kičić kao novobeogradski tinejdžer #4 Zoran Cvijanović kao Mile protiv tranzicije
Sinopsis: Grupa novobeogradskih tinejdžera pije pivo i puši travu na krovu neke zgrade na Novom Beogradu. Posle odu na žurku. Onda se Mile protiv tranzicije nešto dere na njih. Uglavnom neko treba da prdne da bi bilo humora.
Stojiš pod tušem, rukama naslonjen na zid, pognute glave, zatvorenih očiju. Ti se ne pereš i ne trljaš, ti se jednostavno zajebano tuširaš. Mlazovi vode ne skidaju štroku i znoj nego u kanalizaciju odnose tvoje teške misli i probleme. S vremena na vreme uzdahneš. Zamišljaš da si u reklami za Najk i da u pozadini neki zajebani glas kaže neku zajebanu rečenicu: "Život je borba" ili nešto slične debilnosti. Sam si sebi prekul.
Najzajebanije se tuširaju pozeri po teretanama kada imaju publiku.
Kao glup, samo glup opasno. Osoba u čiju je glavu moguće utuviti samo sekiru. Vrhunac usporene percepcije, dedukcije i često motorike. Jednom rečju, tup.