Deca kevinih prijatelja
Чуда од деце.Ни мултипрактик који врши чак 25 операција, не може да им парира. Они блистају на студијама , пуцају 10-ке на све стране , и то , кључна реч "у року" , а притом , та иста деца зарађују сама за живот , не чекају милостињу родитеља , као појединци. За њих су кућни послови свакодневица.... они кувају,перу,чисте,пеглају...они су машине.Њихова соба одише свежином пољског цвећа са финесама лаванде , где зидови само што нису , неким чудом , почели да жуборе , а веселе птичице мелодично зацвркутале на лустеру , ни налик нечијем сметлишту , где је прашина узорпирала и извршила агресију над кевиним намештајем.Треба напоменути разне похвале и признања са разних курсева ,семинара , похвалнице за положене разреде са свим петицама(I-VIII) , вукове дипломе и много што шта.Но и кева није могла све да попамти , ово јој је било исувише довољно да схвати каквог идиота и нерадника има код куће , "који чека да му све падне с' неба"!
Detinjstvo u periodu 1995-1999
Устанеш у 7 сати како би одгледао Витеза Коју. Боли те паче за све, знаш да кад упалиш Тв нећеш гледати Тадића како сере, педере како се балаве и Ивана Ивановића како једе говна. Баба ти испржи кајгану..уфф како је тад кајгана добра била. Одеш до продавнице и за 5 динара купиш десетак турбо жваки, са којима правиш ненормално велике балоне. Ако је субота, у 10 сати укључиш Пинк и гледаш Бадија, пса кошаркаша. Заврши се Бади, а ти одеш код ортака да се играш кликерима, узмеш му два стакленца, ал изгубиш мермерца, ал нема везе, прошле недеље си му узео нафталинца. Онда одете код комшије и крадете му трешње, умажеш се као свиња, одеш кући, кева ти опали два три шамара јер ниси био кући кад је долазила тетка коју ниси видео две године. Укључиш РТС 1, одгледаш Срлета и Пајчета или Штрумфове, зависно од тога који је дан био. У пола 8 одгледаш Лаку ноћ децо, истушираш се и легнеш да спаваш.
Јебала вас Европа и геј параде, оћу своје детињство !
Ne znam šta je ovo, ali moram da ga imam
Životni moto pod kojim žive ljudi koji iznenada dobiju priliku da se susretnu sa nečim sa čime nisu da tada. Ne znaju kako to da koriste, ne znaju šta će im, čemu to uopšte služi, ali znaju da jednostavno moraju da ga imaju. Posle to nešto samo skuplja prašinu i privlači pažnju i traži hranu.
Kao tviter. Ili deca.
Major Dragutin Gavrilović
Tokom I svetskog rata komandovao je 2. bataljonom, 10. kvadrovskog puka, tokom odbrane Beograda, 1915. godine.
Kada se vojska povukla iz Beograda i započelo je potpuno povlačenje iz vojske i naroda, što će kasnije biti poznato kao "srpska golgota", on i njegovi vojnici su ostali da obezbede odstupnicu, i da svojim životima uspore napredovanje Austro-Ugara i Nemaca.
Kada je već bilo očigledno da je prestonica izgubljena, a kada je moral vojske bio potpuno uništen, major Gavrilović je svojim govorom pozvao svoje vojnike na taj poslednji juriš... poslednji prkos nadmoći protivnika... I skoro svi su izginuli...
Ali je kranje osvajanje Beograda udružene snage Nemaca i Austro-Ugara koštao skoro 10 000 vojnika.
Sam Gavrilović je bio teško ranjen, ali je preživeo...
Doživeo je kraj Drugog svetskog rata, koji je proveo u nemačkom koncentracionom logoru, kada se vratio u Beograd, i grupa idiota ga ubila zato što je bio u gardiskoj uniformi... jer nije imao ništa drugo da obuče.
Ironično, mnogi "komunistički" zvaničnici koristili su njegov govor, uz cenzuru, naravno, izbacujući "Živeo Kralj!".
-----------------------------------------------------------------
Kao mali naleteo sam na zapis govora u nekom starom broju Vojske (časopisa tadašnje VJ, mislim da se sada zove Odbrana) i odmah sam ga zapamtio celog, i nikada mi nije izašlo iz glave...
Ne posmatram na celokupnu stvar kao "veliki patriota", niti sam monarhista i antikomunista, čak naprotiv, samo sam hteo predstaviti jednog čoveka koji sam po sebi nije učinio toliko veliku delo. Veliko delo su učinili njegovi vojnici, i svi koji su se borili za odbranu Beograda... Ali oni su verovali u njega, i kroz svoj govor on podseća danas nas na one koji su se borili, i koji su poginuli.
Sećajući se Dragutina Gavrilovića, mi se u stvari sećamo 2. bataljona, 10. kvadrovskog puka. Ali opet, to je samo naziv, broj....
Mi se sećamo ljudi, a Gavrilović je na neki način personifikacija njih..
Tačno u 15 časova, neprijatelj će se razbiti vašim silnim jurišem, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao!
Vojnici! Junaci! Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz njenog brojnog stanja. Naš puk žrtvovan je za čast Beograda i otačbine. Vi nemate, dakle, da se bojite za vaše živote, koji više ne postoje... Zato napred u slavu! Za kralja i otačbinu! Živeo Kralj! Živeo Beograd!
Kardinalna greška seoskih fudbalskih liga
Običaj da se, po ugledu na premijer ligu, kalčo i ostale vrhunske lige, utakmice igraju nedeljom. I dok se u prvim ligama takmiče timovi u kojima igraju odgovorni i dobro plaćeni profesionalci, u našim beton i džej ligama uglavnom igraju mladi izgovori za sportiste, koji u suštini vole fudbal, ali ne mogu da se suzdrže od odvaljivanja alkoholom subotom (vikend jebiga).
Treneru ostaje jedino da se nada da su igrači rivalskog tima sinoć popili više od njegovih. Ako rešiš da suspenduješ pijane, nećeš imati igrača ni za prvu postavu, tako da trenerima ne preostaje drugo do da gledaju kako im komirani igrači pogubljeno trče po terenu, peglaju kraj aut-linije, i cilj im nije da pobede, nego da živi dočekaju makar poluvreme.
- Pedja ti si trezan, ti čuvaš desetku. Ja ću sedmicu, sinoć sam bio sa njim kod njega u selu u kafani, dobrano smo se upropastili. Pa da ne mučimo jedan drugog, nama dvojici i nerešeno odgovara - mi ćemo polako..
Sto sam toliko(ubaci random radnju)
Ono sto prvo pomislimo kada izadjemo iz kuce i bacimo pogled na stanicu,a ono autobus koji nam treba vec krece...
Sto sam toliko prao zube,sto sam toliko vezivo tike,sto sam toliko gledao tv...
Klaustrofobija
Strah od zatvorenih prostora. Krenuli ste u kafanu, ali vas je strah da je zatvorena...
- Nedelja je danas, valjda bi trebalo da radi...
- Matori, nešto sam klaustrofobičan, bojim se da je zatvorena...
Jel može čaša vode
Rečenica kojom se odlikuji gosti profesionalci. Zrači iskustvom i zaslužuje poštovanje. Time ćete podsetiti domaćina da vas još uvek nije ničim ponudio od kako ste mu ušli u kuću. Naravno, to je samo uvertira za ono što sledi a to je sok, kafa, slatko...
- I tako ti kažem... bla bla bla... bili smo do tetke na selu prošlog vikenda.. bla bla bla...
- Izvinte, jel može čaša vode...?
- Jaoo, izvini, ja zaboravio. Jeli ćero kravo jedna, što ne ponudiš gosta?! Oćete kafu? Sok?
- Paa, jel ima neka domaća?
marija serifovic
Dobila je 12 poena od Finske jer su Finci pomislili da je pevač grupe Lordi postao solista.
Marija Šerifović
Pobednica Evrovizije, često osporavana zbog izgleda.
Možemo svi da joj se sagnemo i da joj popušimo.
Marija Šerifović
Pobednica Eurosonga 2007. Jeste ružna i lezbejka, ali peva ko anđeo.
Pevaj Marija, i boli te kurac!
Blamaža pri otvaranju soka
To je jedan od težih blamova, pogotovo za klince u osnovnoj. To je ono kada vam riba da da joj otvorite sok, a vi ne možete. I onda krene vađenje tipa, " jeo sam masan burek", povređena mi je ruka i ti fazoni koji samo pogoršavaju situaciju jer vam niko ne veruje pa čak i da je nešto od toga istina. Još gore je kad priđe neki "baja" i otvori sok. Tada se javlja ono "O zemljo, otvori se." Baš onako narušava klincu samopouzdanje.
Ana: Pero, 'ćeš da mi otvoriš sok mučim se ovde već 20 min?
Pera: (Jaooo 'de me nadje sa tim sokom na razblaživanje oni se najteže otvaraju) hahaha...Ne možeš da otvoriš flašu?!? ccc...Jel jedeš ti kući neki 'leba? Daj ovamo. ggghhhh....sad će ....ggghhhh.....(U jbte)....E povredio sam prst juče na basketu pa ne smem mnogo da zapinjem.
Ana: Nema veze, Lazo otvori mi ti.
Laza: (Otvara sok bez većih poteškoća i ispada veći baja u Aninim očima)
Pera: Pa normalno kad sam ja oslabio zatvarač.
