
Ne bih se složila za to da je samoća stvar,pre da je stanje.Čovek se može osećati usamljeno iako je okružen svojim ljudima,i suprotno od toga.Samoća nastaje kada patiš za onim ljudima koji nisu iz nekog razloga u tvom životu više(smrt,daljina,raskidi,razlazi)a ne vidiš one ljude koji su u tvojoj blizini.Koliko shvatam čovek iz tvog primera dobar deo svog života nije proveo u samoći.Imao je ženu,porodicu.U starosti je postao usamljen,što je negde prosto životno breme.Što čovek doživi više godina biće usamljeniji,jer će tokom tog vremena neumitno izgubiti mnogo dragih osoba.Mislim da su istinski usamljeni oni ljudi koji tokom života ne pronadju ljubav i sebe,i ne ispune ono za čim žude.Ljudi koji nešto izgube uvek imaju čega da se sećaju.

Imam i plastičnih,mindjuša od ćilibara,bižuterije i ostalih,nebitno,bitno je da su mi lepe za nošenje.Što se tiče cipela i čizama ima fantastičnih biljnih materijala koje mogu da zamene životinjsku kožu.Na svakom proizvodu mora da piše da li je testiran na životinjama ili ne.Treba samo gledati.Druga je stvar u pitanju ako neko laže o tim stvarima,to jest testira ih na životinjamA a piše da to ne radi.
Znam da nemaš šovinistički stav,ali negde kao da definicija viče na sav glas:Žene- planeta,ljudstvo i humanost stradaju zbog vas.
Ne znam šta si sretao,koju vrstu žena,ali nećeš verovati postoje žene koje zaradjuju same za svoj frenč i frizuru,imaju svoje stanove,plate,znaju da kuvaju i ulaze u kuhinju bez problema.Pri kupovini kozmetičkih sredstava gledaju da li su testirani na životinjama.Za godišnjice kupuju svojim jačim polovinama isto tako vredene(ili vrednije)poklone.I makoliko vi kao muški svet želeli da to bude tako,žene se ne ulepšavaju zbog muškaraca već zbog estetike kojom je njihov duh nadahnut po samoj prirodi stvari.Kao što vole da im je kuća sredjena i kad im neko dolazi,i kada gostiju nema ni u najavi,tako je i sa sredjivanjem svog izgleda.To je prosto u ženskoj biti.

Kad jedinac ostane bez roditelja apsolutno sam o sebi vodi računa,i sagledava stvari iz 50 uglova ako treba da se tako izrazim.Greške koje počini nema ko da opravda sem njega.Ceo život provede tako što je odgovaran za sve.Ako se nešto polomi u kući,da li jedinac može da svali krivicu na brata ili sestru.Može da izmisli nekog drugara sa kojim se navodno igra i da ga proglase za malog psihotičara.Jedinci se uglavnom gaje od malih nogu da se uzdaju što se kaže u se i u svoje kljuse.

Ja sam dobila u gimnaziji neku erotsku poeziju od Milana Komnenića,mislim da se zove ''Uznesenja''.Iako volim poeziju,jedva sam to pročitala,a baš svako kome sam pokazala se smejao do suza,zato što su pesme takve kao da čovek ništa nije opalio godinama i da je već počeo u svemu da naslućuje vlažnu,ustalasanu žensku pećinu ili kako već.Možda neko ko se bavi književnošću može da pronadje umetničku vrednost u tome,ali opet kažem svako ko je čitao tu moju knjigu,smejao se do suza,što je valjda suprotan efekat od onog koji je autor hteo da postigne.

Ima jedan film o ovoj temi,glavnu ulogu igra Rajan Rejnolds,ne znam naslov filma,ali simpatičan jeza odgledati.Glavni lik,mali debeli odlazi u L.A.pa se vraća poslom u Nju Džersi,gde ga većina i dalje zeza zbog toga šta je bio.Elem,hoću da kažem da definicija više liči na američki san.Mada znam slučaj čoveka koji je upornim radom završio fax,smršao 30-ak kolograma i oženio se dobrom ribom veoma dobrostojećom.Tako da jedan veliki +.Sve se može kad je čovek spreman dovoljno da se trudi.

One su znale kako se nose mrežaste čarape:)
Ako nisi gledala ''Memoari jedne gejše''pogledaj.Gejše su bile veoma obrazovane,kulturne i inteligentne.
A što se tiče toga da kurtizana danas više nema to je zato što nema ni prave gospode.Sve se svelo samo na ono telesno i pojam odlaska kod kurve je pojam odlaska ''u rupu''.Te su žene bile umetnice,svojevrsna vrsta psihologa koji leči dušu,svojevrsna vrsta antidepresiva,doza inspiracije za umetnike.Većina slikara je za inspiraciju imala kurtizane i nije se libila da ih voli,pati za njima,slika ih do iznemoglosti,ili pesnici koji su pisali o njima sa žarom...
Kad sam krenula u peti razred,ćale koji je predavao ruski ubacio me je u grupu koja je trebala da uči francuski kako bi izbegao zluradost svojih kolega koji najčešće maltretiraju decu svojih kolega,naročito onih koji su iste struke.Na tome sam mu bezgranično zahvalna,jer sam ruski učila pored njega kad sam htela,i sada ga doduše jedva nabadam.Jeste da je bio prvi strani jezik na kome sam naučila da brojim,ali onaj francuski je mom jeziku ipak lepše pao.A kad si prosvetarsko dete i ako dobar deo detinjstva provedeš po školama nije čudno da se odlučiš za sličan poziv.
I kad si mator konj,na praksi ili kad radiš nema ništa lepše nego čuti zvono za kraj časa.Kad smo bili na praksi,ne zna se ko se više radovao poslednjem času,da li deca da li mi studenti;)
Al kad vidim da fakultetlije budući akademski gradjani gledaju Farmu...Evo upravo mi u kući jedan takav burgija živce sa dotičnom stvari.I NIKAKO MU NE MOŽEŠ DOKAZATI da može sebi indeks da gurne u odredjeno mesto i da ga ni doktorat neće učiniti gradjaninom ako prati sadržaje koji vredjaju inteligenciju nekog osvešćenijeg lica sa graničnim IQ-om

Da napaćeni narod ima para išao bi bilo gde na odmor.Mada oni stariji znaju dobro lepote Hrvatskog primorja,a oni mladji se uglavnom okreću nekim grčkim,bugarskim i turskim destinacijama .Dala sam plus jer mi je malo bljutav taj njihov reklamni slogan.Prošlog leta sam bila u Puli i ama baš nikakvu neprijatnost nisam doživela.Mada sve zavisi u koje si mesto otišao.Ne isplati se njima da se ne ponašaju ugostiteljski,pa makar ta 4.meseca u sezoni.Prošlog leta je kolala priča o nekom ekscesu sa italijanskim novinarima koje su pretukli hrvatski konobari.Ne samo da je dospelo na sve vesti RAI,nego im je oteralo gomilu italijanskih i drugih turista.

Pa malo je degutantna ova definicija bar iz mog ugla.Ne znam zašto je sociološki problem i fenomen da žena ima tri kvalitetne haljine.Ako radi i kupuje od svojih para nema pravo niko da joj prigovori za to.Kolica za bebe posle 35?Ne znam ni šta je problematično po tom pitanju.Bolje da rodi sa 35 da je samosvesna materijalno obezbedjena i da u slučaju razvoda može sama da brine o detetu(pošto najčešće muževi ne plaćaju alimentaciju.Šta treba da rodi u 20 i da živi kod mame i tate(njegovih ili njenih)?Ljudi valjda treba da radjaju decu kad su dovoljno zreli i samostalni,a ne kad ne znaju šta će sami sa sobom i od sebe.I još nešto,emancipovana moderna žena neće sebi dopustiti neželjenu trudnoću i abortus,kao ni polnu bolest.I još jedna stvar.Žena koja je potrošila godine na izgradnju karijere neće gledati vulkanizera kao potencijalnog muža.Kao što i muškarac visokog obrazovanja i položaja neće oženiti čistačicu sa osnovnom školom.Možda će je odvesti na neku kres kombinaciju ne interesujući se šta radi i čime se bavi,ali oženiti je i praviti decu sa njom sigurno neće.

Ima jedna knjiga mislim da se zove''Tajanstveni paralelni svet''.Tu ima celo jedno poglavlje o spontanom samosagorevanju.Dizala mi se kosa na glavi od toga kako je opisano,mada ima i drugih strahotnih priča o duhovima.Mada mislim da je samosagorevanje ubedljivo najviše uterivalo strah pri čitanju i zamišljanju toga.

Nisu samo logopedi Hitleri za roditelje,i ostali defektolozi su u tom rangu.Ima da ide u normalnu školu po svaku cenu(nema toga šta neće uraditi samo da ga uguraju u običnu školu a ne specijalnu).To što će tamo biti šikanirano i što ništa neće moći da savlada nema veze,papir sa dijagnozom će sakriti i od sebe samih,jer bitna je forma.U očima (velikog broja)roditelja defektolozi su Satane koje će razrušiti njihovu dotadašnju idilu koju si opisala.Gora kletva i od psihologa i psihijatra.I dalje vlada mišljenje da ako dete ima neki defekt obavezno je roditelj kriv za to.

Totalni smor.Imam drugara čiji roditelji žive u srcu grada,oboje su intelektualci,poreklom iz starih beogradskih porodica a gledaju ''Farmu''dan i noć.Ne znam šta se to dešava ljudima

Takav je bio stan u koji sam se uselila krajem leta iako je živeo samo jedan muškarac.Doduše razvedeni muškarac,bitno je naglasiti.Cimerka i ja sredjivale dva dana samo sa pauzama za kafu.Stan skroz kul,dva nivoa,al jedva se video od djubreta.Doduše, moglo se naslutiti da bi bio pristojan za život kad se sredi.Frižider je bio u takvom stanju da smo ga ribale na smenu; jednom rukom ribaš,a drugom držiš zapušen nos.Da je leš bio unutra manje bi smrdelo.A za kupatilo smo prvo mislile da je žute boje,tek kasnije se ispostavilo da je skroz belo.Kad nam je gazda došao posle par dana samo što nije pao u nesvest kad je ugledao stan sredjen kao pre 10 godina kad se tek uselio u njega.

Čiča,ovu ću da stavim u omiljene.Ne znam da li si mislio na pesmu ''Delilah''od Toma Džonsa kad si pisao,ali tu pesmu zaista mnogo volim.A i baš mi se dopada tvoja definicija:)
