Nacin razmisljanja coveka sa prosecnim primanjima koji bi radije kupio jednu skupu stvar koja bi mu trajala duze od 10 jeftinijih.
A: Cale, ae mi daj 3000 da idem do buvljaka da uzmem patike. Cale: Jes, pa da ti se pocepaju posle 4 nedelje, pa ponovo nove da uzimas. Bolje ja da ti dam malo vise za neke kvalitetnije. Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari.
Lupanje prstenaca, vaćarenje i žvalavljenje, ali na kulturan način. Logično, ovaj izraz je najčešće korišćen u akademskim časopisima koji svojom edukativnom vrednošću nikoga ne ostavljaju ravnodušnim kao što su Svet, Svet Plus i Skandal.
Jeca i Joca su pola sata razmenjivali nežnosti, a onda je Joca uhvatio i za drugu sisu.
Jedinstvena vrsta čoveka koja na saobraćajnom lancu ishrane leži negde između nervoznog taksiste i tru kamiondžije. Nedovoljno zajeban da nekome olupa glavu pajserom, ali previše nadrkan da bilo kome oprosti skretanje bez signalizacije. Lik koji je pedagošku struku kalio na borbama petlova u Kneževcu i čiji je prag tolerancije tanak koliko i gume na njegovom Jugu. Posao mu se pretvorio u hobi, a hobi u posao.
- Ajde druga, eto ti ga ležeći. Gas, gas, teraj u treću. Koči! - Št...? - Uspori, jebo te otac ludi, gledaj je! Jaooo, kako se utegla, još u narandžastom. Rastrgo bi je, sunce joj jebem. Obožavam narandžasto, još kad su tako mlade, majku mu... Jel se kurvaš ti? - Molim? - Razumem te ja, pošten si ti čovek, šta će ti kurva. Ajde treća. Znaš Arsu iz Petnestice? - Zn... - Ja i on se stalno kurvamo, zato smo tako i dobri ortaci. Migavac, levo. Kakvu sam malu navato preksinoć, odro sam je od kurca. - Da nastavljam pravo? - Pešaci su govna, najgora sorta ljudi na planeti, zapamti moje reči... A? Da. Sve pizda do pizde. Stani ovde, moram tiket da uplatim. - Šta igrate, utorak je? - Šveska druga, mali, sve zicer do zicera.
Ako se nadješ sam u društvu starijih ljudi, velika je verovatnoća da će oni svaku tvoju radnju, na ovaj ili onaj način povezati sa tvojim seksualnim životom. Bez obzira da li si prekaljeni bačje, ili i dalje nevini igrač vorkrafta ili kakve slične pizdarije, ego će ti porasti, jer će oni dugo vremena pričati o tvojim šatro prcačkim poduhvatima.
Situacija 1: Pecanje. Oko tebe nekoliko starijih ljudi. Svaki je uhvatio po nekoliko riba, jedino je kod tebe plovak umro. Još k’o za inat omašiš par kontri. Prvi matorac počinje: -He, he, vidi ga mali! Ništa danas da uhvati. Garant je sinoć istresao skituljka. Ostali pecaroši: ho, ho, ho! Jeste! Mali je prc’o, ko bog! Zato mu i ne grizu! MALI! -Da? -Jel ga grizla sinoć, a? Hohoho! -Ovaj... da, jeste! Baš sam je odradio, onako momački.. -Eto! Kažem ja! Mali jebe, a ne ko mi! Meni se nije dig’o još od Preobraženja..
2: Kartanje. Oko tebe nekoliko starijih pijandura. Igra se raub. Žešće si loš, prešišao si broj cipela. -Šta je mali, jebem mu nedjelju?! Ne ide, a? -Slabo danas.. -Ma šta slabo, posle ovoga da ideš do devojke i da je istamburaš! Kad te toliko neće karta, mora ljubav da te sere. -Hm... da, evo baš ću sad, posle ove partije da je iskurabecam. U pravu ste. -Jašta bre! Znam ja, kad me karta nije išla, ja sam jeb’o ko mutav! -Ihaj, ala će mali da je oprca. Vidim ja po njemu, taj prvo jebe pa onda ljubi. Tako treba mali, tako! Joj, kad se setim kako sam ja u tvojim godinama...
Kako god okreneš, ti si u njihovim očima alfa plodnik. I briga te...
Diskretno stavljanje do znanja osobi kojoj je klim upućen da je se sećate. Možda ne baš sa sigurnošću odakle i u kom kontekstu, a možda nije ni vreme, ni mesto za neki topliji pozdrav. Klimnućete, proći i evocirati uspomene...
Prepoznao sam je sa velike udaljenosti, dok sam vodio najstarijeg sina na trening. Neki tip je nonšalantno držao ruku preko njenog ramena, ne toliko srdačno da pokaže koliko su prisni, ali opet dovoljno da stavi do znanja da ona sada pripada njemu. Nisam ga poznavao, ali je bilo očigledno da on mene zna. Nisam ga tretirao. Čuo sam da je trudna, i konačno videh kako sve to izgleda. Toliko sam želeo da je vidim u tom izdanju. Približavali smo se jedno drugom, oboje prezauzeti gledanjem golih krošnji i nekom nepovezanom nazovi-pričom sa saputnikom. Kako je došlo vreme da se mimoiđemo, neobuzdano sam prikovao pogled na njeno lice i ovlaš ukrao njen zbunjeni pogled. Klimnuo sam glavom bez reči. Odklimnula je u znak pozdrava. Nisam se okretao.
Zvuči banalno, ali prvo čega sam setio je bio krpelj kojeg je vadila iz mojih testisa, a kojeg sam pazario na livadi nadomak grada, imajući seks sa njom. Vadiš mi krpelja iz jaja, jebote! I klimaš...
Poslovna kombinacija u Srbiji gde nadrlja neko treći.
- E Mito, pošto ti je cement? - 600 dindži, jel' za tebe, ili radiš nekom? - Ma da, pogodio sam sa nekim gasterbajterom da mu izbetoniram pola dvorišta. Pun k'o brod. - E pa super, onda neka bude 800. Lepo meni, lepo tebi.
Piknik za obolelog. Podušje za života. Samo tako se može okarakterisati količina đakonija koja se nosi u bolnicu, nevezano za dijetu kojoj jadnik može biti izložen ili stanje u kome se trenutno nalazi. Bez južnog voća i soka od borovnice se ne ide. I 200 grama kafe za sestru u smeni, naravno.
- Ne može poseta bako, zbog ebole. - More, eboli ti pas mater, pušćaj da prođem, 'ladi mi se sarma za mojega čo'eka!
Šaljivo pitanje koje postavljamo prilikom upoznavanja i barenja osobe suprotnog pola, a u cilju prekidanja neprijatne tišine. Kec iz rukava kada nam je to najpotrebnije...
Dvoje se upoznavaju, hemija u vazduhu, međutim manjak inspiracije za razgovor... ON: "I kažeš... Studiraš mikrobiologiju?" ONA: "Mhm..." ON: "To je baš... ono..." ONA: "Mmmm pa da, nije lako." ON: "Mda, da..."
Posle minut... ON: "E, a ovo vreme... kakvo je. Ne znaš kako da se obučeš; čas toplo, čas hladno..." ONA: "Da, tačno... katastrofa."
Nakon minut i po: ON: "Ovaaaaj... šta sam ono hteo...? A da! Kad kolju tvoji?" :osmeh kao da je šala: ONA: "Iju, kakvo je to pitanje? Pa dvaezdevetog novembra, ko i svaka srpska familija" ON: "S... stvarno??" ONA: "Pa nego šta... Jbt, mislila sam da me nikad nećeš pitati!! Imamo tri komada po stodvaes kila i jednu krmaču od dvesta sedamdeset... Ona ide u kobasice, matora jbg. Sve meljemo, čim ispirimo creva..." ON: "Traži kumu, sutra te vodim u Veliku Remetu pred oltar..."
Uporno odbijanje nečije ponude koju onaj ko vam nudi smatra lepom em neophodnom za bitisanje.
-''Sine, ajde jedi malo boranije.'' -''Hvala na ponudi roditeljice i nadasve podarioče života, ali miomirisna aroma iz cilindrične posude na vrhu Milan Blagojević Smederevo električnog štednjaka ne odaje mi poverenje da bi nužno trebalo da sledi čulno uživanje nakon što okusim dotičnu sadržinu.'' -''Ali znaš kako je lepa'' -''Lepa mi je i sestra pa je ne jebem. Odo narezat parizera.''
Izraz, tj. pitanje koje se upućuje nekom čiji krajnji odgovor treba da potvrdi istinitost nekih tvrdnji. Odgovori su najčesce "keve mi" ili "prc'o kevu" u slucaju da je tvrdnja istinita. Keva kao subjekat u rečenici retko kada se koristi u svrhu propagiranja laži jer je keva graduativno na višem stepenu od mame.
Slobodno vreme koje se nekim slučajem uglavilo između dve obaveze. Može biti sat vremena, dva, dan, nedelju dana, pa čak i mesec, ako ne i više. Takođe može biti period do nekog posla za koji se valja spremiti.
- E, jel' si učio za kontrolni? - Kad je? - Sledeći petak. - Pffff baticee, imamo nedelju dana fore. Opusti se.