Internet u očima ''modernog'' deteta
Biću kratak...
Juriti za loptom po celi jebeni dan, ne otići na ručak na vreme jer si se sa ortacima iz kraja zadržao na basketu 200 metara od kuće, pa je k'o po običaju ćale morao da interveniše obavezno uz vaspitnu preko usta.
Svaki dan ići u igraonicu sa po 20 dingera u džepu i igrati jebeni playstation 1, kupljen prvi kompjuter tek u 8. razredu osnovne. Pitam se da li je sve to bilo gubljenje vremena i da li smo budale, videvši generaciju 21. veka, veka moderne tehnologije i napretka, a napredovali smo u pičku materinu.
Jebem mater svima koji se bogate na tudjoj nesreći na bilo kakav način, a pogotovu Zukenbergu jer je on taj koji je sve zakuvao. Igrališta su sve praznija, nadje se po koje dete sa isparanom loptom u rukama jer kako kaže roditelji nemaju para da mu priušte tu stvarčicu (čitaj kompjuter), dok ostali klinci dobiju komp čim se rode jebo ih otac i ko ih napravi. Neka dete vežba na računaru od malih nogu trebaće mu za školu. Za školu KURAC moj! Dok ste vi na poslu kako bi zaradili novac za školovanje tog malog imbecila, mala kači polugole slikice na ''Face-u'' sa komentarima ''kučka'', ''lepa sam pa šta'', itd, muka mi je bre više, i posle kad muško jelte navali, onda ''silovanje silovanje'' ma mrš u kurac bre jebem ti dan kad si se rodila.
Da stvar bude još gora, videh prošle godine na netu neki kurac ''ask.fm''. Rek'o daj da vi'm šta je, da je nešto pametno nije sigurno, al' ko će ga zna. Likuša 16 godinica hvali se kako je imala do sada nekoliko puta odnose sa muškarcima i sama sebe naziva droljom, gledam klip i neveru'em, keva mi uliće u sobu, mene bilo blam da i ona to čuje i vidi, pa stopiram klip i listam komentare, manje bi me blam bilo da me je u'vatila na delu kako se družim s' vršnjakom jer je to donekle i normalno, jebiga hormoni rade ne mož' se suzdržiš, dok je ovo boles'. Pitam se da li je to zbog bombardovanja i tog silnog osiromašenog uranijuma, ili sam ja možda lud što ne delim isto mišljenje kao većina današnjih klinaca. I kakva će majka od nje sutra biti kada već sada širokom auditorijumu prepričava svoje seksualne dogodovštine kako su je nekoliko momaka trpala u buljsona, pitam ja vas, i ko će napraviti ručak za muža kada dodje mrtav umoran s' posla, i ko će mu opeglati posteljinu kada već sada misle da je pegla za peglanje veša isto što i pegla za peglanje kose. Ko bre! Ako je ovo ono čime treba da se ponosimo, onda mi ne bi bilo žao da nas rokne nešto iz svemira i da ne ostavi apsolutno ništa za sobom jebem li im seme da im jebem, pa ponovo sve ispočetka.
Koliko puta smo čuli od naših roditelja, baka i deka ''E sinko moj, to u moje vreme nije bilo'', što je najtužnije mi ćemo našoj deci za koju godinu to isto pričati.
Definicija napisana za Mizantrophy
Sranje
Jedan od žanrova u koje nam je ćale svrstavao filmove u detinjstvu.
-Ćale kakav je to film?
-Strava u ulici brestova...Odlična hororčina!
-Ćale kakav je to film?
-Terminator 2...Igra Švarci mađija, akcija!
-Ćale kakav je to film?
Pa vidiš da igra Ričard Gir...
-Da, ali gde spada? Akcija, horor?
-Sranje sine, TO JE SRANJE!
Oženio Fortunu
Lik koji je možda nekada bio srećan, posle čak i preterano srećan, ali sada glavno više nije. Dok je Fortuni bio zanimljiv, činila mu je usluge, bila je uvek oćna da malko utiče na najavu jamba i sličnog... Ali postali su previše familijarni. Sada mu više nije devojka koja hvata poslednji voz za udaju, sada dođe kao žena u n-toj godini braka. Ušuškano i bezbedno, ne mora dalje da se trudi. Dobro, ponekad da, vrlo često ne. Jebiga. Svakom sreća presuši jednoga dana, naročito ako ste dosadni i predvidivi. Onda i Fortuni brže dosadite.
-A, u pičku lepu materinu. Odem danas na dva minuta, i odma mi kola odvez'o Aragog jebeni. Moram u leglo da ga podignem. Još sam juče i prosuo kafu po tastaturi, zablokirala kao nenormalna.
-Kako to, pa ti si uvek bio bolesno srećan, mislim ono, nije da mi je smetalno, srećan sam bio zbog tebe, ali ono učiš dva dana jebem li ti mamu, i izvučeš baš to, mamu ti jebem nenormalnu.
-E, jebiga, izgleda da smo se Fortuna i ja dovoljno dugo zabavljali, sada smo u braku, prestala je da se trudi oko mene.
______________________________________________________________________
-Fortuna, dušo... Ubiće me ovi kiklopi, a i Pluton, ovaj Had, ovaj, kako god, je nešto nadrndan otkad sam mu pozajmio onaj zlatni skiptar bez namere da ga vratim, čujem Kerbera kako reži, bi li mi malo pomogla.
-Ne mogu sad, lakiram nokte.
Udaj se za mene
Последњи вапај свеже остављеног мужјака да сачува женку уз себе. Тренутак када покушава да покаже своју зрелост, а у ствари доказује сушту супротност.
- Зашто?! Шта сам урадио? Све је изгледало идеално.
- Све је изгледало идеално? Можда за тебе с обзиром да све добијаш на готово месецима, а да дупе ниси померио. Драгане, када си ти последњи пут био код мене? Када смо последњи пут изашли негде? Само се ја цимам до тебе. Ове твоје бабетине испред зграде сваки пут када ме виде само се церекају и коментаришу како ће мали Николин да се понове огребе.
- Како нисмо излазили? Па зар нисмо изашли прошли викенд после презентације?
- Па ти имаш образа да то уопште спомињеш?! Па то је кап која је прелила чашу! Три јебена сата сам слушала о проклетим завесама само да би добили то џабе путовање! Три сата сам замишљала моје другарице како ћу да им набијем на нос да нису у праву, да ти ниси индијанац који ме искоришћава. И шта се деси на крају? Ја слушам 3 сата о завесама да би ти Микија водио у Грчку? Пола године слушам о томе како се цимаш до другог дела града да би га драо у стонџи, а не можеш пар блокова да би дошао до мене. Ја размишљам о заједничком животу, а ти би још да се играш са другарима. Незрела будало!
- Љубави, али ја могу да се променим. Схватио сам све своје грешке. Доказаћу ти да сам зрео.
- Како?!
- (пада театрално на колена) Удај се за мене!
- Ма пали бре! Питај Микија да се уда за тебе. Готово је!
Kupovina na malo
Šoping krajem meseca.
-Daćete mi 100 grama ovog ovde parizera.
-Izvinte komšija, ali to je hrana za pse i mačke.
-Ako nije problem da isečete...
Mladenci
Брачни другови са стажом, који су коначно успели да остану сами у кући.
Деца код бабе, на екскурзији, летњој школи грнчарства, на камповању.
Мир се провлачи кроз стан и струји попут благе промаје. Пиво се темперира, а неки сентиш пичи са звучника.
Најзад сами. Толико могућности... Ослобођен константних захтева и гужве лагано узимаш ваздух и усмераваш ауру ка лепшој половини. Шта прво урадити? Организација је важна, јер продужени викенд брзо прође.
- 'Де сте, младенци! Штае, лиферовали децу, па се не јављате, а?
- Па ето, решили да искористимо време максимално!
- Ако, ако, 'ајде па се видимо!
- Е па добро, да видимо шта ћемо прво. Јеси се пресвукла?
- Аха. По овоме можеш да прскаш кол’ко хоћеш.
- Добро, можемо прво онда ову собу, да пређемо плафон и зид једном, па после ходник, док се суши.
- Може, ево четка.
