Imam kose za još dva pranja
Razočaravajuća konstatacija osobe koja već duže vreme sa strahom gleda u kadu posle svakog "šamponjanja" i ispiranja.
- Sine, opasno ćelaviš ...
- Znam ... imam kose za još dva pranja.
Pritka za boraniju
Na selu odraslim služi za uzgajanje mahunastog povrća a klincima kao konj u igranju kauboja.
Nakon što je odgledao dio filma "Obračun kod O.K. korala", Miško Cvetić, stanovnik sela Doratovići i vrlodobar učenik I razreda osnovne škole, istrže se iz dedinog krila pa krenu sa ukaoubojičavanjem. Vodom iz bokala napuni pištolj, zadjenu ga za trenerku, oko vrata sveza mamino maramče a na glavu stavi dedin lovački šešir. Izađe u dvorište, pa s noge na nogu odskakuta do snopa pritki prislonjenih uz drvenu šupu. Iz snopa izabra najbržeg vranca, na vrh zaveza pertlu, te ga zajaši.
Dječak povuče pertlu k sebi, a "konj" , kao da se propinje na prednje noge, savi se u obliku luka. Kroz prazan prostor između prednjih zuba prvačić ispljunu sok od čunga lunge, puma patikom obode pritku, te povika odlučno:
- Kaman, idemo! Njihaaaaa!
Dok jednom rukom čvrsto drži uzde i hrabro hita ka ćumezu, drugom sa glave skida šešir pa njim vitla iznad glave, rastjerujući po dvorištu živinu. I dok kokoške u bijegu traže spas, za dobrom pritkom prašina se diže.
Kauboj konačno stiže do O.K. ćumeza. Siđe s pritke, priveza je za parmak, pa se laganim korakom uputi ka blatnjavoj ledini.
Mali revolveraš stade ispred neprijatelja i procijedi kroz zube:
- Vidim, nisi pobjegao. Hrabar potez.
Ne dižući glavu, pevac nastavi kljucati zrnevlje pšenice.
- Sam znaš da se ovo može završiti samo na jedan način. Avlija je mala za nas dvojicu - nastavi revolveraš.
Pevca uznemiri dječakov glas, podiže glavu i okrenu se prema njemu. Resa zadrhta na prohladnom novembarskom danu.
Revolveraševe oči se usitniše, postadoše kao dva zrna sačme. Ruka oprezno krenu prema vodenom pištolju, u zraku se osjeti mokar pevac.
- Miško, odmah u kuću, nisi ništa jeo! Jedi pa se igraj! - sa balkona se prodera mama, i kriška hljeba namazana domaćim kajmakom spasi pevca od sudbe zle.
Nevaspitano derište
Nusproizvod roditelja zaokupljenih poslom.
Dok su roditelji na poslu, u najvećem broju slučajeva, vaspitno-odgojne lekcije dobija od babe i dede, koji su kvalifikovani da ga formiraju u razmaženka.
Umorni roditelji nemaju ni vremena ni dovoljno velik živčani prečnik da pričaju s njim. Umjesto da mu čitaju bajke, pustit će ga da sam gleda tv i tako psovkama bogati rječnik. Za to vrijeme mama će relax masažerom masirati umorna stopala, a tata će listati dnevnu štampu. Neće ga naučiti da složi igračke i odjeću, ruke da pere prije i poslije jela, da nije u redu odvaljivati vrata ormara, pertle će mu vezati do 7 razreda, a komšinici kojoj su došli u goste, umjesto da je pozdravi, popiškit će se u saksiju i otkinuti pelcer. Čokoladu koju mu ona ili bilo ko drugi pokloni, neće cijeniti, već će zagristi komadić a ostatak baciti na čupavi tepih i gacati nogama. Svaku igračku koju dobije, neće biti naučen da voli, već da se poigra s njom toliko koliko dugo traje jedna epizoda Duška Dugouška (kojeg inače ne gleda), a onda će, ovisno o kojoj igrački je riječ, pootkidati uši, odvaliti očkiće, polomiti krila. Zato što uvijek može novu dobiti! Da bi dijete bilo sretno, roditelji su tu da ispunjavaju želje. Njegov hir za njih je zapovijest!
Ako je poželio ptičije mlijeko, tata kreće u lov na pticu sa vimenom! Inače, slijedi kombinacija plača, vriske, cike, devastiranja pokućstva, šutiranja tate u cjevanicu i izjavama da ga roditelji ne vole, da bi volio da ga nisu ni rodili, da će pobjeći od kuće i slično.
Teret je roditeljima, teret društvu. Prvi ga vole i ništa ne mijenjaju u njegovom ponašanju, drugi ga ne podnose zbog ponašanja. Ipak, prvi se ljute na druge zbog toga, iako vrlo dobro poznaju karakteristike svog remek djela.
Trgovački putnik
Poštar zvoni dva puta, ovaj dok mu ne otvorite. A kad otvorite, počinje predstava. Ne, ne morate ništa kupiti i nema veze što morate hitno u bolnicu jer vam se žena porađa, dozvolite mu da on rasklopi šator, naloži logorsku vatru, zakolje petla i natakne ga na ražanj, sve da bi vam pokazao kako je eko čačkalica kojom će istjerivati meso između zuba najbolje rješenje za održavanje oralne higijene u mezelutskim prilikama. Ako se ipak odlučite da kupite set eko čačkalica izgrađenih od najkvalitetnije bukovine, dobićete i stalak za držanje čačkalica, brošuru kako da upotrebljavate čačkalicu na 101 način i popust na cijenu od 20%.
Tokom davljenja naučenom pričom i vađenjem iz torbe svakojakih beskorisnih stvari, u više navrata pokušat će te se riješiti napasti. Možda će vam i pozliti. Ne! To neće pokolebati trgovačkog putnika! On je spreman da prezentuje svoje proizvode i kad se nalazite u samrtničkom ropcu!
Ako poznajete ovu sortu, a imate čir na želucu, proradit će vam čim otvorite vrata i vidite napirlitanog torbara sa lažnim osmijehom. U tim situacijama, za tjeranje, najbolje rješenje je oklagija, lopata, vojnička čizma teška 5 kg i slično.
teleshop
Vrsta marketinga koja se nesvjesno sprda sa gluhim i nagluhim osobama. Srećom, u najvećem broju slucajeva, reklame nisu titlovane.
"Da, dobro ste čuli! ako nazovete odmah..."
Zahrđati
Usled dugogodišnje apstinencije od fizičkih aktivnosti, organizam dovesti u takvo stanje da si u dilemi da l´ ti škripe kosti ili stari šifonjer dok ga premiještaš iz dnevne sobe u hodnik.
Biro za zapošljavanje
Ustanova na čijoj evidenciji čekaš priliku da postaneš čovjek.
Rad je stvorio čovjeka!
Reketana
Teretana u kojoj vježbaju zaposlenici preduzeća koje se bavi pružanjem usluga "zaštite" jednog ili više vlasnika restorana, kafića, pekara i sl, njihovih porodica i imovine.
Kako bi što profesionalnije obavljali svoje obaveze moraju biti jaki, tako da svakodnevno proljevaju litre i litre znoja, mišiće izlažu nadljuskim naporima, špricaju se raznoraznim hemikalijama, vene im iskaču ko flomasteri. Krvav dinar, nema šta. Sirotanovići današnjice.
anksiozna osoba
Osoba kojoj je odlazak u supermarket zbog kupovine školjke jaja, pola kilograma junetine i šteke cigareta, ravan borbi Džonija Ramba (naoružanog vodenim pištoljem) protiv brojno i tehnički superiornijeg neprijatelja.
Praško Prašković
Mravi imaju mravojeda a prašina Praška! "Smrt prašini, sloboda domaćici!" - parola je ovog nemilosrdnog borca za čistoću! Šunja se po kući, ispituje sumnjiva područja, upada u prašinaste odaje kao Gestapo, hvata na spavanju i presuđuje po kratkom postupku! Nema te mišje rupe u koju se može zavući prašina a da je tamo ne pronađe prašinojedac!
Tako to izgleda na papiru i teleshop reklamama.
U praksi kupi prašinu kao i svaka druga nepotrebna i beskorisna stvar koju sklonite u ćošak.
Znate šta?!
Prelomni trenutak u razgovoru.
-Ali gospodine, vi ne možete izvaditi zdravstvenu knjižicu dok ne uplatite porez.
Znate šta?! Jebe mi se i za porez i za knjižicu! Platiću pregled!
Vuk Drašković
u mladosti....potrcko mike spiljka
tokom devedesetih....jedina osoba koja je vise puta rucala i vecerala sa slobom od mire markovic
a sada....matora i izlapela budaletina kome svaku rec kroji iskompleksirana i gadna zenetina
snimljeni smijeh u serijama
Kao što frižider marke "Gorenje" ima upustvo za upotrebu, tako i kvazi-humorističke serije imaju snimljeni smijeh publike u pozadini, kako bi gledateljstvo znalo kako, u kojim trenucima i sa kojim intenzitetom treba da se smije kvazi skečevima.
Glavnom liku (koji je inače stidljiv) u posjetu je došla komšinica u koju je toliko zaljubljen da bi zbog iste ušao u mečkin brlog (i to dok vlasnica unutra glođe ostatke srneće divljači) i na zidu napisao: "komšinice, I love you!"
Par minuta razgovora koji se sveo na njegovo zamuckivanje i njeno smješkanje i mlataranje trepavicama, prekida zvuk vode koja vri.
- Brzo se vraćam!
Nakon što je trapavko ispreturao sve što mu se našlo na putu od trosjeda do kuhinje (kinesku vazu iz Dinastije Ming, stolnu lampu, sobno biciklo, trokrilni ormar i komplet alata "sam svoj majstor" koji je ostavio na kuhinjski sto) i konačno napravio kafu, umjesto da stavi šećer, u istu stavi so. Jedva to sve nekako donese u primaću sobu, pa služi komšinicu.
Dotična elegantno podiže šoljicu sa poslužavnika i prinosi je ustima.
Komšinica srkne kafu, pa, kao opržena, sadržaj prsne po sobi:
- Aaaaaa! Šta je ovo?! Posoljena kafa!
Dok se gospodja snebiva a na čelu trapavka se roje grašci znoja, dotle u pozadini ide snimljeni smijeh publike, koji objašnjava gledaocima pored malih ekrana da je u pitanju smiješna situacija i da se i oni trebaju smijati.
Cickati
Grickati komadić po komadić euroblok čokolade dok te drugar iz obdaništa gleda očima djeteta iz Somalije i sa pljuvačkom do cicibanki, a ti nemaš namjeru da mu daš ni mrvicu.
Saborac iz obdaništa rukavom obriše balavi nos, pa će molećivo:
- Daš malo meni?
Vrckaš se u svom plavom skafanderu, čokolada se topi u ustima, pjevušiš omiljenu pjesmicu i ignorišeš ga:
- ...postoji jednoooo calstvooo...mljac...mmmm... mljac...calujeeee dluuugaaalstvoooo!
