Vi svi pripadnici...
Početak legendardnog govora kojim počinje Sveto Pismo Radikala. Izgovoreno od strane Vojvode lično, takvo gašenje nije zabeleženo u istoriji čovečanstva. Kao i mnoge druge stvari i ona je našla upotrebu van radiklaske religije i koristi se u svakodnevnom životu kao odjeb.
Osamnaesti rođendan Milana. Cela familija je na okupu. Otvarajući poklone shvata da nije dobio ništa od onoga što je želeo a i love je bilo malo. Počinje govor:
"Vi svi pripadnici uže i šire porodice Jović možete samo da prihvatite da mi popušite kurac, jebem vam majku svima počevši od brkate tetke Dobrile i njenih čarapa sa logoom matriksa pa nadalje."
Deda (krsti se): Crni sine kakve sotone su ušle u tebe?
- Ama Videćete vi kad se Šešelj vrati.
(Kobejnovanje iz sobe)
---------------------------------------------------------------------
Savet roditelja, diskusija lagano ulazi u peti sat. Rasprava da li će da se ide u Prag ili u Grčku se zahuhtava.
Direktor: Molim vas predsedniče roditeljskog saveta pročitajte poslednji paragraf, vidite kako su bolji hoteli u Pragu...
PRS: Ne, ne mogu samo poslednji, moram i predposlednji i poslednji zajedno, jer poslednji može...
(Glas iz mase): Ama bre Kovačeviću ne seri više!
PRS: Vi svi pripadnici ovog saveta možete samo da prihvatite da mi popušite kurac. A vi samo dalje ometajte pripremu ove ekskurzije pa ćete na kraju morati da pojedete sva govna koja ste izasrali. Jebem vam majku svima počevši od sekretarice Mice pa nadalje.
(Kobejnovanje iz prostorije)
Oktobarski komarac psihopata
Nastao u surovim uslovima naglih promena vremena krajem meseca oktobra, opijen isparenjima iz postrojenja TE, agresivan i nervozan jer je tu kad mu vreme nije. Pametniji, izdržljiviji i lukaviji od svoje kilave letnje braće, zuji kada bombarder i leti kao Crveni Baron lično. Ni slučajno ne sleće na beli zid nego skoro isključivo na tamne delove nameštaja. Fokusiran na svoj primarni zadatak (zajebavanje naivčine koja bi da prespava u toj sobi), strpljivo čeka prvi, najslađi san da dejstvuje i taj obrazac ponavlja do jutra kada mu se misteriozno gubi trag. Neuhvatljiv i neuništiv, jedini lek je da budete strpljivi i sačekate novembar, jer ko je ikada čuo za novembarskog komarca psihopatu?
vi – (tek zaspali)
on – zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz…..
vi – Ijao, jebem ti život i sve… valjda će da ode …
on – zzzzzzZZZZZZZ… (pravi luping od vašeg uha do nosa)
vi – (mahnito mlataranje rukom)
on – …………
(sve ovo 3x…)
vi – (paljenje svetla. Pola sata gledate svaki cm sobe i ne vidite ništa. Čekate još pola sata i vidite siluetu kod glave, ali niste dovoljno brzi. Pokušavate da dremate, ali vam je psiha već otišla u tri lepe i od spavanja nema ništa…)
on – zlurado se smeje dok čeka da ponovo zaspite i zuji po melodiji imperijalnog marša…
Majko još jednom rodi me da vratim godine
Konačno suočavanje sa realnošću ostarele "devojke". Napokon je skupila snage, pogledala se u ogledalo i prestala lagati samu sebe.
Na drugoj strani ulice videla je komšiju Radeta koji je pre dvadeset i pet godina godina trčao oko nje kao dete ispred prodavca kokica. Na vreme je shvatio da nema ništa od toga i našao drugu. Za tri nedelje ženi sina. Uskoro će postati i deda, a ona živi sa dve mačke i jednim televizorom. Setila se i onog trgovca kome 6 meseci nije htela dati. Ovaj otišao kod prve koja je htela i sada ima četvoro dece sa njom. Pre dvadeset godina mogla je imati bilo koga, ali ona nije htela bilo koga. Niko nije bio dostojan uvažene profesorice književnosti. Sada izgleda da je bila u pravu: niko i nije.
Sada stoji ispred pet tona uglja koje nema ko da unese i u sebi ponavlja reči sa naslova. I da ih izgovori naglas, ne bi imao ko da ih čuje osim mačka Boleta koji se igra sa grumenom uglja.
Napad konjicom
Strategija u muvanju cura koja se dvojako primenjuje u zavisnosti od toga da li je izlazak na selu ili u gradu. U koliko je radnja, stanje i zbivanje prilaska curama tipa muvanja locirano u gradu, tada grupica tvojih drugara prilazi devojkama, napravi od sebe maksimalne budalčine i seljobere, a da bi ti kasnije prišao krajnje galantno i fensi (od stajlinga ovde neki kaputić leže kao budali šamar) šatro izvinjavajući se, dok se infiltriraš sa težnjom pozadinskog napada na lakovernu čeljad. Ukoliko muvaš ženske na selu, onda ideš u prvi plan napada, tj. da glumiš konja - seljančice to jednostavno vole.
Prilazak u gradu
Drugovi koji glume konje: "De ste male, š'a ima ovo, mis'im kako 'e, a? Vidim da ste uzgorele, kopalo se uoči Petrovdana, a?"
Devojke se zgledaju, zgroženo, dok ti smoothy u stilu Mračnog Viteza prilaziš...
Ti: "Ajmo, momci bežanija, dosta je bilo smaranja ovih lepih, divnih devojaka!"... Dramska pauza, menjaš glas i lagano podižeš pogled, pogled koji govori "da, ja sam taj, romantični ratnik vitez, za kojeg ne znaš da sam isti kao i ona trojica konja koji su ti prišli" ... i počinješ priču: "Izvinite, ali ja sam stvarno izblamiran, znate ja budem u Luksemburgu, na ovo stvarno nisam naučio, pa čak ni u Njujorku ovo nisam viđao..." Podižeš obrvu, nastupa presudni trenutak, pauza od 3 sekunde... : "Nego, dame piju Mohito?" Poentiraš!
Prilazak u selu
Ti glumiš konja: "De si mala, nisam te ranije viđ'o, a takva lepot'ca k'o Seka Aleksić posle drugog albuma za Grand Produkciju..." Čačkalica ti je u ustima, drpaš se za kurac... "Uh, al' sam izudar'o neke gradske mangupčiće, skoro da sam razjeb'o tetovažu kokarde na bicepsu, lebgajebo"! Napinješ biceps da može da šatro da vidi, a u svrhu da se ona napali. "A ove gradske pičke, ovo fini momci se prepali dok sam sam onu šestoricu džibera Boš motorkom po kukuruzu ganj'o"! Pokazuješ na drugare koje glume, fine, kulturne momke, tj. pičke u očima seljančice dok simultano rokaš šlajmaru na pod seoske diskoteke Monako.
Seljančica: "UF, AL' SI LEP - GLOOOVAAA ME ZABOL'LA, MEŠČINI MOOOALI DA SI TI IZ ZVEZDA GRANDA, A?"
Ti: "Ma, nisam ja - Boban Rajović mi brat od tetke, ako 'oš idemo nekad na koncerat, a?" Poentiraš!
Svinjokolj
Malo obajašnjenje za sve ne-vegeterijance mekog srca...
Svinjokolj je velika periodična proslava koju slave svinje iz svinjskog kulta "Velike Kobasice na nebu", koje se završava kolektivnim samoubistvom.
Naime, ove svinje su toliko posvećene svojoj veri da one same izvrše samoubistvo, i to često činom sepuku-a (harikiri za neupućene), sa potonjim nabijanjem na ražanj... Tolika je njihova odanost Velikoj kobasici (i prvom Čvarku, njegovom sinu), da ni potpuno vađenje utrobe neće sprečiti njih da okončaju svoj naum.
Najveće i, logično, najvernije i najpoštovanije svinje će čak ići do te mere da će same da iskomadaju svoje telo i naprave kobasice, slaninu, čvarke i slično....
Tako da, dragi ne-vegetarijanci (ali ipak nežnije duše), činom žderanja prasića i prasećih proizvoda, mi zapravo iskazujemo svoje poštovanje prema ovim hrabrim, hrabrim svinjama...
Prijatno!
Citat iz svetih spisa "Put Velike Kobasice do Mesare Na Nebu":
Skviič, skviiič, sviiiiič!
Grok! Sviiiič..... Skvič!
Ja sam panker, a šta si ti?
Rečenica koja odražava klinačku potrebu da budu svrstani u neku fioku, neku grupu ljudi sa kojom će imati nešto zajedničko, da ih prepoznaju na ulici, jer su obučeni u skladu sa svojom deklaracijom, pa čak i da se dele unutar svojih podela na sitnije grupe, sve misleći da podstiču zajedništvo. Zapravo, potpuno suprotno - produbljuju jaz među svojim vršnjacima koji je i ovako preveliki usled preteranog otuđivanja kraj tv-a i kompjutera. Pokušavaju na ovaj način da izgrade svoj identitet,ali nisu svesni da se stapanjem u masu sličnih svaki identitet gubi,ostaje samo masa. Tada je sve jedno da li je u pitanju punk, rock, pop ili turbo folk kultura, masa je masa i nikada nije dobra za individuu. Svako stariji od 20 godina ko izgovori ovakvu ili sličnu rečenicu treba da poseti psihijatra.
Farbanje
Proces u kome namazana osoba na neki način sprovodi nekakvu prevaru.
unuk: deda daj pare.
deda: neću, šta će ti?
unuk: (farba) treba mi da izvedem novu devojku (ide sa društvom da se napije), znaš kakvu sisu ima, moraš da mi daš da imam da joj platim bar tri pića.
deda: pa nisam ti ja ograda da me farbaš blago dedi, ali sviđa mi se kako si namazan, takav sam bio i ja, evo tebi zato malo parica.
Pola špricera
Овако велики љубитељи алкохола зову киселу воду.
У кафани:
-Конобааар!
-Изволите?
-Дај пола шприцера...
-Само бело, а?
-Ма јок само киселу...
-Па што не кажеш лепо?
-Па глупо ми...
Rafalno vređanje inteligencije
Besomučno forsiranje besmislenih izgovora i opravdanja za napravljena sranja. Pokušaj branjenja neodbranivog. Nebuloze koje se proturaju kao normalne iako se kose sa zdravim razumom i svim aspektima logike, a ipak su skoro apsolutno društveno prihvaćene.
Dezodorisanje smrdljivog traga zaostalog za hodajućom moralnom kanalizacijom.
-Ne bacaj bombu, jeste da je rat, ali vidi, tamo su deca!
-Da, ali to su NJIHOVA deca.
-Opet bombardujemo nekog?!
-Demokratija je demokratija, mora svuda da se instalira.
-Oče, abortirala sam 22 puta do sada. Nisam znala šta radim!
-Iju, ako ne daješ priloge crkvi svaki vikend ima da goriš u paklu! I nemoj metalno, grebe staklo.
-Ne verujem, prevarila si me sa celom prvom postavom OFK Beograda?!
-Ni ja! Krivimo votku, od sad neka bude naš zajednički neprijatelj. Ua votka!
-Dobro bre ženo, aj i da razumem da me varaš, al' sa kerom?!
-Šeri Brendi je čudo!
-Dobro bre, razumem da se svađate, al' onol'ko da isprebijaš ženu da visi mesec dana na VMA, to stvarno ne razumem! Zašto, bre?!
-Bio pijan!
-Što prebiste bre vas desetorica konjina one žgoljave tinejdžere?
-Sekte bre. Sekte.
Autobus posle utakmice
Возило у ком је концетрација дебила гушћа него у возилу медицинске установе "Лаза Лазаревић". Нормални путници на једној станици добију крцат аутобус сапутника од којих се већина понаша као да им је хируршким путем одстрањена трећина мозга. Срећни због победе, имају потребу да претворе возило јавног превоза у покретну трибину.
Руља упада у аутобус и одмах почињу навијачке песме. Дебели пубертетлија даје ритам скандирању ударањем у прозор или у оно стакло код средњих врата. Жене које ту седе уздишу и преврћу очима у знак негодовања, јер ништа друго не могу да учине. Мушкарци гледају своја посла или се осмехују на идиотска скандирања (умеју да буду смешна).
Након пар навијачких, креће: "Наш-је-во-зач прави Шумахер, прави Шумахер, прави Шумахер... И да-бог-да-се сви преврнули, сви преврнули, сви преврнули..."
Аутобус затим стаје на станицу, на којој су две девојке.
- БАЦИ СИСУ ДА СЕ ИГРАМООО, ИГРАМООО, ИГРАМООООО...
У случају да нису у питању празноглаве кокошке које би се одушевиле оваквом врстом серенаде, девојке једноставно искулирају. Одговор је наравно спреман: "Зато што сте нафуране, зато сте и саме, зато сте и саме, зато сте и саме..."
Пролазак поред Очне куће "Тадић" покреће политичка питања: "Спаси Србију и убиј сеее, Тадићууу Борисееее..."
На Славији се празни аутобус, тако да од побеснеле гомиле остају само три мускетара. Коначно је завладала тишина. Чује се тек понеки тихи разговор.
Мускетар 1 (гласно): Пусти га, зове га риба, мора да се јави папуча хахахахаха!
Мускетар 2 (првом, још гласније): Ало бре сељаку, како то седиш, није ти ово Миљаковац ментолчино! (спазио саобраћајце, устаје, гура главу кроз прозор) АВАВАВАВ АУУУУ ВАВ АВ...
Destilovana krv
Finalni proizvod dugotrajnog procesa inplementacije vlastitih snova u podsvest sopstvene dece. Poslednji pokušaj posrnule ambicije da stigne gde joj nikada ni nije bilo mesto.
Voz za prošlost. Poslednji peron.
Potomak u staklenom zvonu, zaštićen kao himen ćerke jedinice šefa turske narko-mafije. Uposlen k'o mladi Kurdi na bauštleli nadomak Menhengladbaha. Nema prostora za zajebanciju.
Biće od tebe sine nešto -pijani ćale kad ti kaže. Učićeš jezike koji te ne zanimaju, sviraćeš instrumente za koje nisi talentovan, bavićeš se sportom iako imaš dve leve i što je najvažnije -završićeš škole iako si glup k'o kurac. Na silu, ako nikako drugačije. Destilovaće tebi ćale krv, neće biti štrokava k'o moja.
Problemi nastaju kada proces destilacije ne ide željenim tokom. Potomak prsne k'o rumunski kurton i otera sve u pizdu materinu. Počne da glođe čaše po kafanama i gasi cigare pevaljkama o sise, da se bode prekrštenom pajom i umače palamar u podgrejan pinđur dok zamišlja brata Marije Šerifović. Noćima.
Jebiga krv nije voda, -teže se destiluje. Šta'š?!
-Dokle ti je mali stig'o sa čkolama?
-Četvrti srednje.
-Gde'š ga dati na fakulteta?
-Nigde, neće da studira.
-Mora bre da studira, ti nisi pa vidi kako se mučiš.
-Neće jebiga da uči...otvoriću mu neku kafanu, pilanu, salon za pedikir-manikir noktiju za kerine...štagod. Pa nek radi, šta sad?!
-Nije ti to dobro, nisi uopšte ambiciozan. Šta želiš da ti sin bude u životu?
-Ja?! Želim da bude...srećan.
