Opomena onome čije psihofizičke sposobnosti cenimo daleko manje nego svoje.
-Evo ti lopta, upropastiću te k'o djus-vodka maloletnicu, nećeš pet koševa dati! -Kako misliš?! -Lepo, kući ćeš ići pocepane majce, poljuljanog ponosa i otežanog disanja sa potrebom da se poveriš mami! Igraj!
Izreka koju su inkvizitori koristili da podjebavaju srednjevekovne naučnike.
-Je li Đordano, ti pišeš li pišeš, a lepo smo te upozorili da se ne kurčiš... -Ljudi moraju znati istinu o svetu koji nas okružuje! -A to ćeš ti da postigneš ovim tvojim knjižetinama? -Pa ako bar malo budem doprineo tome, ja ću biti zadovoljan. Znate kako kažu - zrno po zrno pogača... -Znamo Đordano, znamo. A jel znaš ti kako mi u crkvi kažemo - zrno po zrno pogača, knjiga po knjiga lomača! Ajde vodite ga...
Rečenica kojom sagovorniku dajemo do znanja da je priča preopširna te da nam se ne da dalje izlagati.
- I šta kažeš? Kako je krenula ta svađa? - Ma ja ti to bez gusala opisat' ne mogu. .............. - Jao nisam gledao danas skupštinu, čujem pobili se, de pričaj šta je bilo. - Ma ja ti to bez gusala opisat' ne mogu.
Nadobudna tvrdnja svakog živog muškarca, da ne kažempičkopaćenika. Naravno, iz potpunog neznanja budala može izgovoriti ovu rečenicu, ali šta se zapravo krije iza rupe? Ne pada vam na pamet depilacija, jebena čorba i bolovi u vezi sa istom, napadi depresije, ljubavi, pižđenje, histerisanje, preemotivni ispadi, kuliranje, slamanje srca (množina), nokti, kose, šiške, feniranje, šminkanje svakog jebenog jutra, detalji, prokleti detalji i naravno bol bol bol? I kome još može da padne na pamet da se svaki dan trsi? Koristeći ženski unutrašnji monolog, zavirimo u svest jedne nesrećnice na samo pola sata. Pakao.
Da zar je već jutro ma mogu još pet minuta jebote nemam vremena gde mi je čarapa brus uf ala žulja ova žica pu majko što sam na tebe nasledila ovolike ali dobro bar sam visoka mršava iju na šta mi liči kosa pa dobro nije loše a jebem ti maskaru ko je izmisli zar je moguće tri dana ranije a sve ti pa zar danas gde su mi tamponi samo mi fali da se pokida končić šta bi rekla doktorka sigurno joj se to pre dešavalo smotanuša vidi je kao da joj je prvi put ali ne sigurno ne bi navikli su oni na to gde mi je telefon jao srce moje zašto me nije zvao skotina jedna ko zna s kojom se valjao sinoć ali boli me ja znam da on mene voli jao vidi ovu ćurku šta je obukla kako mogu tako u crno da se oblače kako im ne dosadi svaki dan gledati nakazu u ogledalu a kako je lepo jutro gde je glupi autobus ma idem peške šta je to dvadeset minuta opušteno ali pokvariće mi se šiške ma sačekaću kako je užasno biti mator nadam se da ću ja zauvek ostati ovakva vazduha bre majstore otvaraj zadnja kako ih nije blam da viču kao da ne znaju da će otvoriti uvek otvori da a šta ako je stvarno bio s nekom uu kako lepe oči srce moje da si mi samo na jedan dan mani se ludačo ti si zaljubljena ali šta fali ako mi se sviđa više njih u isto vreme sve je to normalno ti ga voliš voli i on tebe ma nemoj više razmišljati zdravo oštrokonđo kučko prokleta znam da si ga sa'vatala onomad vidi kakva ti je kosa zaobiđi me se neću više ni da te gledam nikad obećavam neću da razmišljam o njemu ne zanima me što su raskinuli ja sam srećna ali boli i dalje boli boli zašto zašto e povadiću sve šta će mi deca ikad biti potrebna u životu ali sin sa njegovim očima ipak ne ali deca seru kenjaju urliču ma misliću o tome posle i sad ovaj razglaba o boli me ćoše stilu oblačenja smaraču prokleti kako me samo pogledao tog dana da da da.
Turetov sindrom je, u pičku materinu, nasledni neuropsihotični poremeđaj, moga kurca, koji se uglavnom javlja kod, jebeno retardirane, dece, jebem im familiju nenormalnu, i najčešće se ispoljava kroz tikove, nabijem ih na kurac, kako fizičke, tako i psihičke, koji su najčešće praćeni i, jebem im kevu mrtvu po sred međunožnog ostatka, vokalnim tikovima. Ime je dobio po, jebenom slepčini, francuskom, jebem im mamu brkatu, neurologu Džordžu Albertu Edvardu Brutusu Žilu de la Turetu, nabijem ih na kurac sve, koliko god da ih ima.
Ne baš najomiljenija devojka u vašem društvu. Za druge samo prepotentna likuša, biće koje nije vredno pažnje, a za vas je zapravo sve. Jedini koji može da istrpi njene hvalospeve, da se nasmeši, ne zato što je duhovita, nego zato što znate da je i ona ranjiva. Da njena potreba za pažnjom proizilazi iz straha od samoće, koje je i vama dosta. I tako se smeškate, pomalo njoj, pomalo sebi, znate da je ona upravo osoba kakva vam treba, ali avaj... Valjda nije suđeno, pa vas nekako nenamerno povredi, da i njoj bude žao, ali opet ona se boji osećanja, ona ima najlepši osmeh, ali uvek nekako tužan. I onda samujete, ne želite drugu, a i da želite verovatno je ne bi ni bilo. Ponekad zazvoni telefon, znate da nije ona, a opet nadate se, pa nekako i ne žurite da se javite. Šetaš tako neobrijan, neočešljan, na neka mesta kojima inače prolazi, a znaš da je nećeš ugledati, da neće doći da ti odagna tugu. Posle nekog vremena, šetate sa drugovima, kada slučajno naiđe ona i prođete tako oboje šuteći, sa tužnim osmehom. Prijatelj vam zamera što još patite, a samo vi znate da je ona dobra, ali mnogi to zapravo ne shvataju.
U neki jutarnji čas, pre nego što se matorci probude za posao, a posle petlova, persona koja se vratila sa lokanja oseti potrebu da se pokloni idolu porcelanskog boga smeštenom u kupatilu svake kuće. Molitva se obično sastoji od klečanja pred idolovim nogama uz besomučno zabacivanje glave sa vremena na vreme u pravcu unutrašnjosti šuplje bogomolje.Obavezan je šamanizam, dok vam se duša odvaja od tela, u vidu tihog mrmljanja i psovanja, trenutka samopoznaje- ''Koji sam ja som'' i po kojeg ''Jao Bože'' kada vas uhvati religijski zanos.
Ritual se završava ogromnim olakšanjem kao znakom uslišene molitve i odvlačenjem u sobu uz nadu da ne naletite na ćala koji je krenuo na brijanje.
Urbani mit. Funkcioniše po principu vrzinog kola. Pitaš profesora kako se to radi, on ti kaže da odeš u studentsku službu. Studentska služba te ljubazno uputi ka sekretaru odseka. Sekretar kaže da ne zna i da treba da pitaš nekoga u dekanatu. Dekanat kaže da oni nemaju ništa s tim i da je najbolje da pitaš profesora. Na kraju im jebeš mater jer moraš da upišeš ocenu.
0,5-1 ‰-amater nivo Ovo je više brukanje nego sto se može nazvati pijanstvom.Popio si dva piva, uhvatila te murija, kukaš kud ne popi bar više.Mnoge bi bilo sramota da im u prijavi piše samo 0, 6 ‰npr 1-2‰ medium Nivo rezervisan za pubertetlije-početnike na punoletstvima. Dvojica se vraćaju zagrljeni: -Doootakooo sam dnoo životaaaaa!!!Brateee koji si ti car!Svi ostali su pičke al ti si moj brat, nisi sisa kao oni !E zato te volim, zato ovo moramo da ponovimo!Sad ću za mog brata da okrenem znak stop kontra! 2-3 ‰profi Nivo karakterističan za svadbe i ispraćaje. U restoran od nekud valcer hodom ulazi upišan lik.Polako mu odbijaju poslušnost osnovne motoričke funkcije.Služi ga još samo ruka kojim gura hiljadarke pevačici u sise dok desnim okom amblenduje šurnjaji.Mlada i mladoženja su odavno u drugom planu.Deca ga snimaju telefonom za you-tube.
preko3,5‰ master Starog oca u 4h ujutro iz sna je probudilo neko melodično zviždanje koje se ponavljalo.Ustaje uplašeno, odlazi do dnevne sobe gde zatiče sina jedinca kako sedi na laminatu pored svoje povraćke:
sin:Pa de si bre Mr Proper zovem te pola sata!?Aj ne bilo ti zapoveđeno, počisti ovo da ne vide matori.Ja odo da prilegnem malo nešto sam sav ko kurac!