- Brate, video sam sinoć Enu. - Enu avion? - Da. Juče smo sa Maretom skupili 800 dinara, kupili Tuborg u radnji, pa pravac u Stefan Braun. - I kakva je, nisam je video pola godine? - Ma pička i po je još uvek. Kad bih je jeb'o i u CV bih je naveo.
Devojka koja izgleda kao porno diva(stavila je sve silikone koje je mogla sebi da priušti), oblači se kao prostitutka, da ne kažem Grand pevačica(obavezno na sebi ima nešto sa animal printom, malo joj vire grudi, a malo zadnjica) i po načinu komunikacije podseća na okorelog kamiondžiju(mislili ste da niko ne može da bude toliko vulgaran, ali prevarili ste se).Njen se posao sastoji u tome da zadržava najpijanije mušterije što duže, na bilo koji način i da obuči mlade momke šta se sve očekuje od iskusne devojke.
Intervju sa starletom za lokalni pretenduje-da-bude-novi-Playboy magazin:
Uzor u životu: Pa, znaš, s obzirom kakva su ljudi govna, i nemam uzor, da ti kažem, ali...recimo, Jelena Karleuša. Omiljeni pisac: Anabela Basalo, Nives Celzijus...Da!I onaj što je napisao "Mali princ"! Omiljena knjiga: Znam da očekuješ sad da kažem "Mali princ" i jeste ekstra, ali nekako su mi bliže Anabeline knjige i od Nives...Nekako su to ,ono, prave priče, takav je život stvarno, a ne ko "Mali princ", to je ipak bajka... Omiljeni glumac: Mnogo mi se sviđa Sergej i Bred Pit. Omiljena glumica: Paris Hilton..jeste, nije po profesiji, više je pevačica, ali gledala sam neke njene filmove, svarno je ekstra..A i ima cura stil, a to ti najbitnije! Kako vidiš sebe za 10 godina? Uh, kad će to biti, ko to zna..Ne znam da li ste znali, ja se malo bavim pevanjem, pa eto, daće Bog, da budem u Grandu tad, možda i predstavnik za Evroviziju, pošto nam treba neko ko ima stila, a nema dlake na jeziku... Bez čega ne možeš? Bez seksa..(smeh)Stvarno, ne zezam se..I bez skupih krpica, ovo su mi sve kupili u Nemačkoj, toga ovde nema..A naši seljaci me prozivaju da se oblačim k'o kurva..E, pa, vidite, prava dama sve može da iznese..He, he he.. Omiljeni kreator: Darko Kostić, definitivno, pa on je i Karleušin kreator..A volim i Versaće i sve te što furaju tigraste dezene, fazone, cirkone, sve ludo i divlje... Savršen muškarac? 'Naš šta?Iskreno, svako ko nije neka pičkica i mamin sin i normalno da ima svoj dinar, neku firmu, auto, neke normalne stvari..da može mene da ceni onoliko koliko zaslužujem... Da li voziš?Vozim se samo u stranim automobilima... Da li kuvaš? Ne, pošto imam ženu koja mi kuva, ali znam sve, znači, za slave i to... Kakva si u krevetu? Pa, dama to ne priča, ali...(smeh)...opasna, svi mi kažu..Kažu k'o pornićarka!He he he...
Politički korektan izraz za neopevana brkata seljačina na televiziji. Postoji i model bez brkova, naravno ne ženski nego onaj ''čovek iz naroda'' koji se bavi politikom.
Čovek koji se, nemajući nekih većih uspeha u životu, ponosi nečim što ni na koji način nije njegova zasluga; On se naime ponosi time što je njegova majka odlučila se kresne baš sa pripadnikom njegovog a ne nekog drugog naroda. Bravo mama!
"Ja sam građanin, ne Atine ili Grčke, ja sam građanin sveta" ( Sokrat )
Bio sam tad student, tek upisao fakultet. Prva generacija studenata u mojoj familiji, nije mala stvar. Još veća stvar bila u to vreme da se iz užičkog planinskog sela studira u Kragujevcu. Trebalo je para, rođeni, a mi ih nismo imali!
Našao sam dobru sobu, kod fine gazdarice, baba Milke, mada je najbitnije bilo da je bila jeftina. Gore, odmah pored Paligorića, čuvene gradske kafane.
Kad sam prvi dan prošao pored Paligorića, zamirisali ćevapi. Svaki sam sastojak osetio, majku mu. I meso, i luk, i začine, i ćumur na kom su se pekli... Kako bih smazao dvadeset, mislio sam se. Al nije se imalo, često sam i u najosnovnijem oskudevao, a i morao sam da učim, ni za druženje nisam imao vremena.
Prošla prva godina, ja najbolji u generaciji. Šta ću, jedini mi beg od bede bio da učim. Dobio i stipendiju, al i to mršavo, a morao i kući da pomognem, oni su još manje imali. Bila i jedna Sanja što mi se svidela, al nisam smeo da je pitam, jer sam znao da nisam imao dva ili tri sata dnevno za devojku. I svaki put kad prođem pored Paligorića, osetim onaj miris ćevapa, i zarekao sam se da ću od prve plate da pojedem tix dvadeset ćevapa.
Završio pre roka kao student generacije. Odmah me uzeli za asistenta. Lep posao, mislim se. Plaćaju te fino da učiš, to mi išlo od ruke, bude i po koja studentkinja... Milina! Brzo stigla i prva plata i, kako sam je podigao sa blagajne, zaputio sam se pravo u Paligorić.
Usput sam zamišljao kako ću konačno da utolim glad, razmišljao o salatama, kajmaku, kako mi se mekani ćevapi tope u ustima. A sve to ne ide bez piva, razume se. Seo i naručio sve redno. Pojeo ih.
Ništa. Ko da sam bilo šta drugo u usta stavio. Probao i sutradan. Ništa. Više mi nisu ni mirisali toliko lepo kad sam prolazio pored Paligorića.
Postao sam i profesor. Imam dovoljno za porodicu, moje matore, za društvo... Od tad ne znam koliko sam ćevapa pojeo, a još imam neki svrab u grlu, kao neku glad, za onih dvadeset ćevapa kad sam stanovao kod baba Milke.
I onda sam shvatio da je ta glad mogla da se zasiti samo tad. Kao što studentkinje od dvadesetak i više godina sada ne mogu da mi nadoknade onu Sanju koju nikad nisam pozvao da izađemo jer sam znao da bi mi to oduzelo vremena.