Komplementarni ludaci
Dva, u nekim slučajevima i tri čoveka koji su na izgled sasvim obični i normalni, možda samo malo ćaknuti, tek toliko da ne budu oličenje potpune normalnosti. Pojedinačno, oni su ljudi kojima možete da date skladište baruta u kutiju šibica i da budete sigurni da neće da naprave nikakvu glupost.
Zajedno su barut i šibica. Nije zlo što ih je bog stvorio nego što ih je sastavio. Kao što se komplementarni uglovi dopunjuju do pravog ugla tako se komplementarni ludaci dopunjuju do pravog ludaka koji radi sa dva savršeno sinhronizovana uma.
Reči im nisu potrebne za dogovor, ne moraju ni da razmene poglede, obojica su potpuno svesni kakva se sumanuta ideja mota po glavi onog drugog i rade sve šta mogu da povećaju štetu koju će realizacija ideje da napravi. Savršeno se uklapaju i dopunjuju jedan drugog u ključnim trenucima za pravljenje neke pakosti koju niko normalan ne bi smislio. Tu i tamo razmene po koju reč, čisto da prisutne obaveste da će uskoro biti veselo ali da im ne otkriju šta se tačno sprema.
-Si video?
-Jesam.
-Nećeš valjda?
-Jok, ti ćeš.
Brate, šta će mi to u životu?
Najčešći izgovor manje pametnih (da ne kažem glupih) koji koriste da opravdaju to što ne znaju neku najosnovniju stvar u životu.
- Je, juče bilo 30 godina od smrti Tita.
- Aaa, šta??? Ko ti je taj?
- Ne znaš ko je Tito?
- Brate, šta će mi to u životu, kakve koristi imam od toga? (Šta me briga ko je taj Tito, imam fejsbuk, opijanje subotom, duplo w i Grand)
Jebigaš
Osoba koja mora svaku rečenicu da započne i završi sa "jebiga", kao i da ubaci tu reč posle svakog zareza, znaka uzvika ili znaka pitanja. "Jebiga" u njegovom govoru zamenjuje svaku konstataciju, atribut, apoziciju, anozinizaciju, valmorifikaciju, prilog, predlog, rečcu, uzvik, ekshortaciju, primažu, trompetu, hedrencefalitiju, krepitaciju i luciditet.
Paradoks nastaje kada izgovara rečenicu od samo jedne reči, a ta reč je "jebiga".
-Ništa Kuzmanoviću jebiga, čujemo se vidimo se jebiga, pa se javi jebiga.
-Nisam tu ove nedelje.
-E jebiga, jebiga jebiga.
-Todo mislim da mi je sin peder, šta da radim?!!
-Ništa, jebiga...
Krštenje
Духовна дефлорација. Поп узима дете које има две-три недеље (крштење се мора обавити чим пре, јер ако дете, далеко било умре, не гине му пакао) и покушава да га удави у ладној води. Дете се бори за живот и ако победи, онда му секу косу јер је таква воља божија и тако дете више није усрани, слинави, досадни дрекавац него правоверни хришћанин. Од тог дана па док је живо њега ће да прати неки анђео, што се у психијатрији зове шизофренија а у религији анђео.
Voleti do imbecilnosti
Крајњи степен градације осећања љубави. Није битно према коме! Када волите до имбецилности онда ништа не питате. Није вам битно да ли ради лоше или добре ствари, ви му не видите мане! Није битно да ли вас искоришћава или вам подилази, да ли вас кињи или вам удовољава! Није битно...Са вама може све да ради, све је дозвољено... Сва та имбецилност не дозвољава да му упутите било коју реч прекора! Он/Она је Бог и ви га слепо гледате!
