Jedino je normalan brak iz računa.
Ostali su iz neuračunljivosti.
MrTestis
Moderna verzija one "Bolje ćerka kurva, nego sin pandur".
Kad učestala praksa ili jaka želja utabaju stazu.
- Kako ti je baba?
- Dementna. Vodimo je do klonje jer ako ide sama onda promaši, uđe u plakar i sve tu obavi. Ali zato svaki put ode sama na glasanje.
-Mogla bi vezanih očiju i da glasa.
Raskid sa devojkom.
Tvorevina koja žulja sve stanovnike.
Isto ko i posmatrač ispred kaveza. Kad ga nema, majmuni mirni i ćute. Kad gleda, majmuni krenu da se deru, skaču i bacaju govna jedni na druge i na posmatača.
Nacionalni grb Republike Crne Gore.
Načiniti grešku i uraditi nešto što se prvobitno nije htelo. Promašiti metu. Fulati. Fejlovati.
Prevedeno, izraz znači ''pogrešno kliknuti'' i time uprskati stvar slučajno, iz nehata.
Poštovana asistentkinjo Ivanović,
Prilažem Vam u atačmentu svoj seminarski rad - ''Ugovor o poklonu u Srpskom građanskom zakoniku'' u pdf formi.
Srdačno,
David Vukašinović, broj indeksa 14/241
#############################################
Poštovani Davide,
U atačmentu se nalazi nešto drugo od ''Ugovora u poklonu u SGZ''. Falus impozantnih dimenzija sa sve nabreklim venama, nepozatnog imaoca, s pretpostavkom da ste to Vi. Pokušaću da zaboravim na ovo misklikovanje (prekršili ste kodeks ponašanja) i u međuvremenu, do izricanja eventualnih mera protiv Vas, možete doći na konsultacije u moj kabinet i lično mi dostaviti atačment u realnoj formi.
Srdačno,
asistentkinja Ivanović
Oktobarfest 18
Spreman da izleti iz sistema, samo čeka da ga neko šutne u dupe dok bleji pred kapijom sa A4 papirom za razduživanje radne uniforme.
Četvrta lična greška, žuti karton i uklizavanje na granici dobijanja drugog, ukor pedagoškog veća, provaljivanje pronevere novca sakupljenog za deset godina mature od strane ošišanih ovaca.
- Petroviću, ah Petroviću...
- Šta se desilo, gospodine šefe smene?
- Snimila te kamera kako crtaš erektivni kurac na tabli za Quick Kaizen i ideje zaposlenih.
- A to! Gledajte... Ja sam na izlaznim vratima firme, ističe mi ugovor za koji dan. Još sam preko Adeka, tako da prvi ima da letim. Skinuta je cela treća smena, od eventualnog produžetka nema ništa jer su kapaciteti smanjeni a ima višak radne snage.
- Je l' tako?
- Sve je tako. Ima da kuvate ovde do septembra, eventualno Nove godine, i onda Žabari odoše na istok. Tako da bih tada svejedno izleteo. Ovako sam miran, odoh na selo da zapatim aroniju, pokojni patrijarh je govorio kakva čuda pravi. I Bog da me vidi.
- Da je aronija toliko delotvorna tvoj patrijarh i moj Tito bi još uvek bili živi.
Poenta. Ogoljena suština. Jedna rečenica koja pogađa direktno u metu. Rečenica koja se obično prećuti.
Postoji u čovjeku neka nejasna težnja da prećuti ono najbitnije. Da govori satima, ali da ne kaže poentu. Da ostane nijem kada treba kazati krucijalno. To počne rano. U mladosti. Jednom oćutiš, strpaš duboko u skladištu svoje podsvijesti i zaboraviš. Zaboraviš? Teško. Rečeno se zaboravlja. Rečenom se oprašta. Oćutanom, hm... Ono što nisi rekao nikada ne zaboraviš. Uvijek će ti stanovati negdje na vrhu jezika. Kao prokleta duša koja lebdi između života i smrti, prećutano lebdi između ćutnje i želje da se kaže. Na vrhu jezika. Tik pred puštanje u etar... ali tu i ostane. Do kraja.
Neki ljudi oćute svoju bit. Suštinu svog postojanja. Nikada je ne podijele sa drugima.
Želio je da bude pjesnik. Da piše za djecu. Želio je da bude glumac. Da pusti brkove kao Zoran. Želio je da živi u Dablinu... Oćutao je. Nije imao hrabrosti da kaže. Da pokuša. Postao je računovođa. Ne živi loše. Spolja. I dan danas kucka u telefonu nasumične stihove, dok čeka zeleno na prometnoj saobraćajnici. Obriše kad stigne kući. Oćuti.
Gdje bi nam bio kraj da smo rekli sve što je trebalo? Zar bi mi žena bila Jovana a ne Žana da sam rekao? Bih li živio gdje živim? Da li bi me i dalje smatrali lošim da nisam ćutao?
Oćutano grize. Oćutano ujeda. Krvavo. Bolno. Vječno.
Riječi su da se govore, osjećaji su da se iskažu. Nemojte ćutati. Posledice izgovorenog ne mogu biti gore od onog oćutanog. Šamar ne boli. Prezir je prolazan. Tuga se liječi. Samo oćutano postojano traje. Mori i ne da mira.
Zašto sam ovo napisao? Zato što... hm.
Rafal. Rešetanje prangijom.
- Braćke, ala vonjaš, trebo bi ti jedan olovni tuš.
Obrtanje ture u kafani.
- Mali, ev' ti dve crvene i da nam fotokopiraš ovo! 'Ajde!