Onaj što nije bokser, nego obori helikopter strelom.
Kafka
Izuzetno zajebano poreklo sa notom mistike.
- Pi, brate, kakva ti je ovo brljčina, otrovah se!
- Brate, to mi je stric doneo sa Kosova, to je iz manastira.
- Aaaaaa... (i farbani metil se pretvara u vekovno nacionalno piće)
- Šta će ti ova naiva na zidu, majke ti, otkad ti to voliš?
- A, platio sam to 500 evra, to je naslikala slepa baba Pomarandža...
- Vidim da je slepa...
- ...ona je sa Kosova.
- Aha... (i crtež glava sa nogama na nivou bloka br. 4 se pretvara u vernu sliku duha naših narodnih sabora kroz vekove)
- Ej, ti poznaješ onu budalu tamo? Reci mu da ne lomi čaše i inventar, pozvaću mu obezbeđenje!
- Nemoj, brate, on je sa Kosova!
- A, stvarno... (i autentična sirovina sa D&G majicom i pozlaćenim lancem za Ladu Rivu 2107 se pretvara u napaćenog interno raseljenog potomka Lazara i Miloša koji je ostavio svoje vekovno ognjište)
Jebe kevu i rođen za citiranje. "Ekspendabls" ne može da bude kulji od njega. Zajeban do srži.
(Teren za košarku negde u blokovima. Koja i Bjela odmaraju, piju pivo. Zajebani obojica.)
Koja: Hmgmbrgrm. Rat.
Bjela (zajebano izdiše dim od cigare): Brgebrm. Rat.
(Gledaju se zajebano, puni bratstva i uvažavanja. Dolaze Dragan Jovanović, Dragan Petrović - Pele, Žika Todorović i Manda sa YASSA dresom SFRJ i Rašica znojnicom na čelu.)
Manda: Ekekele-kekele-pičke materine-jajca!
(Svi se smeju.)
DJ: Blablabla, basket!
Pele: Kurac moj!
DJ: Jedi govna!
Žika ('oće da bije Peleta): Babolesku hrtljike, džiberu!
Manda: Muguregerege, pička vam materina! Šk!
(Smire se. Blizu njih se zaustavlja mercedes sa Mikijem Manojlovićem u Armani odelu koji vozi dve pičke u vidu Ivane Mihić i Ane Sofrenović.)
Miki (otvara prozor): Zizuke, deca, vatanabe opudikte, jebete nešto? (Peletu:) Prcokana pare! Petak!
Pele: Petak, džindžerodžers, keve mi!
Miki: Varteksvaraždin, ti slomim kolenca!
(Neočekivano ali suvereno nailaze Dragan Nikolić i Laza Ristovski, prilaze Mikiju, vataju ga za nos i uši i kroz prozor izvlače iz kola. Ivana Mihić nezainteresovano i zajebano žvaće žvaku.)
DN: Krke kolenca, pičke materine, a? Krke kolenca?!
Miki (kuka): Aaaaa, ne, ne!
LR: Mrš u pičku materinu!
(Miki ode, ali prstom zapreti Peletu. Koja i Bjela se gledaju sa DN i LR zajebano i sa puno uvažavanja i bratstva.)
DM: Hmgmbrgrm. Rat.
Bjela: Srbija gegeloku sranje.
LR: E, sranje... Drkeđone ratište. E to je sranje.
Koja: Mangulinjo pičke!
(Svi se gledaju zajebano. Sa prozora se javlja Bata Živojinović.)
Bata: Frdike, deco! Gurgusište bobinjare Hitler... Gurgustište ovo sranje.
(Svi ga gledaju zajebano i sa uvažavanjem, slomljeni zajebanošću trenutka.)
Baš kao što je pronalaženje igle za kukičanje za šivaću mašinu "Bagat" komada jedan u n^2 plastova sena zahtevan i značajno otežan posao, tako je i pronalazak nečega kvalitetnog "made in PRC" kod malih nezvaničnih distributera-azilanata put posut trnjem i šoderom krupne granulacije. Verovatnoća da će te ovako nešto zadesiti jednaka je verovatnoći da u (pokojnoj) "Zastavi" kupiš dugotrajni "jugo" - minimalna, ali kad se desi, čini ti se da je svaki golub na ovom svetu odlučio da te dekoriše celokupnim sadržajem svog sengrupa.
- Pošto ti ovaj trimer za živicu?
- Pesto dinala! Mnogo dobav!
- Aha... Imaš nešto jače?
- Taj dobav! Pesto dinala, mnogo supel!
- Ne, imaš nešto čemu neće da se slomi nož na mladoj lucerki?
- A! Vidim ti u očima mir! Ti si taj!
- A?
- Mir, mir, mala moja krompirova zlatice! Prošao si vrata na koja kucaju samo malobrojni, ali budi strpljiv! Potok koji juri ne uzburkava reku!
- Znači nemaš?
- Oh, srećnog dana! Imam, imam, drugima sam prodavao trimere što ih proizvođahu đaci iz Baodinga na časovima opštetehničkog obrazovanja, a on je čekao na tebe da se pojaviš, da ga uzmeš i krotiš šimšire i tuje! Ali stoj - da li si ga dostojan?
- 'Oćeš da mi daš ako imaš? Ako nećeš, idem.
- Tri mu je konjske snage, makaze 50 inča, vatrena mu sila suklja kroz auspuh kaogod ždrepcu stepskom dah za hladnih dana! Pogledaj u srcu svom i reci - nisam li ga dostojan? Šta ću za njega žrtvovati?
- Sedamsto.
- Ko ima novca, zmaju je po snazi sličan! Nosi ga, mali moj morski krastavče, nosi ga i zapamti: trava se povija pod nogom što je gazi!
- Prijatno.
Rečenica koja se često koristi kada se u školskom dvoritu igra fudbalska utakmica između dva odeljenja prvog razreda.
Otprilike po dve kile komad, ko zec.
Baba koja ti bleji nad glavom u autobusu dok sediš i udarcima sisama u glavu daje ti na znanje da hoće da sedne.
Dobro gospođo, možeš samo da pitaš i ja bi ustao...
Arhaični zaostatak RTB na RTS. Zadatke za ovu veselu smotru znanja sastavljaju vrhunski enigmatičari, članovi-osnivači "Serbsko-knjažeskog družestva enigmatičarov", dok je za modernije oblasti zadužena Omladina DSS.
Učesnici kod gledalaca obično izazivaju sažaljive emocije, a oni koji ostvare najbolje rezultate dobijaju vredne nagrade od sponzora emisije.
(Asocijacije. Upravo ističe vreme.)
Voditeljka: Miodraže, brzo, konačno rešenje?
Siroma Miodrag: Joj..... Ako nije VIŠNJA!
Voditeljka: Tako je, Miodraže! Konačno rešenje je v i š nj a! Pod A: baba - baba Višnja je majka Njegovog Sijateljstva Miloša Obrenovića, našeg kneza, pod B: višlja, gramatički neispravno, a može da se kaže i višnja ali ne u istom smislu, je li tako, sad vam je jasnije, pod C: Ita Rina, čuvena glumica, poznata je njena ljubav prema višnjama, ako se zabavljate čitanjem filmskih žurnala i pod D: Želimir Kulišić iz poznatog muzičkog dueta "Želimir i VIŠNJA". I da vidimo tabelu...
Voditeljka: Čestitam, Miodraže, vi ste pobednik finala Slagalice i dobili ste vredne poklone od naših sponzora, a to su: vikend sa pojačanom ishranom u Prolom Banji za dve osobe, mesečna zaliha Minakva prirodnih negaziranih sokova sa vitaminom C za zdrav život, a dobili ste i najnoviji model kineskog terenskog automobila MRSHWAN sa auspuhom!
Baba kraj malog ekrana dedi: E vala volim što je dobio siroma', pogle' kakav je, grdan, ko zna da l' ima da jede!
Čarolija umetničkog stvaralaštva. Ovde veliki mag drame Siniša Pavić na suptilan, istančan način uvlači svoje junake u konflikt, gde dolazi do neverovatnog preokreta u dijalogu, uz pomoć samo dva lakonska pitanja: "koji?" ili "kakav?". Ove reči, zahvaljujući karakterističnoj retardiranosti likova, bivaju okidač frustracije junaka kome su upućene, i tako jednim sasvim spontanim, volšebnim tokom dolazi do kulminacije u radnji.
- Branislave, zvoni telefon, hoćeš li se javiti već jednom?
- Koji telefon?
- Isti onaj preko koga se domunđavaš sa onom rospijom, tvojom sekSretaricom!! Šta je, šta si ubledeo, mislio si da ne znam? Aaaa, pa nije Rajka sisala vesla!
- Ma o čemu ti pričaš, ženo? Kakva vesla?
- Ovolika vesla! Sad ćeš da vidiš kolika vesla!
(uzima veslo i juri ga po kući)
Devojka koja se predstavlja kao Nada, a u stvari to nije.
Ana: Zdravo, ja sam Nada.
Jebanje, samo malo suptilnije.
- Jes ti ono, beše, spavala sa Šomijem?
- Aha. Štaviše, spavao me je i u dupe.
Poznatiji kao "Onaj što prevozi klavire". Preko dana, Ostoja je tihi čukarički preduzetnik. Noću, postaje dobrodušna zver, koja se bori protiv kriminala na ulicama Beograda.
Ostoja zapravo nije čovek, on je ideal, on je heroj kakvog Beograd zaslužuje, ali koji nam sada nije potreban. I zato ćemo ga loviti, jer on to može da podnese. On nije heroj, on je tihi branilac, bdijući zaštitnik. Klavirski vitez. Snovidjenje koje ti kaže - "Raduj se".
Misterija ovog heroja decenijama muči Beograđane: Zašto Ostoja ne prevozi trombone, sofe ili aligatore, nego baš klavire?
-Dobar dan Ostoja, da li biste mogli da povezete moj Harpsichord ISX-720 do Palilule?
-Ne mogu, to je čembalo a ja prevozim klavire.