Jedino mesto gde stranci igraju kako Srbi sviraju.
opushten
Predviđanje budućnosti i uloge roditelja karakterističan za skoro sve mlade ljude. Nekad kad zabodeš pivo u parku, a pored tebe prolazi mladi ćale i šeta klince, desi se da počneš da zamišljaš sebe u toj ulozi. Ili kad čuješ komšijsku decu ujutru u šest kako histerišu što još nije počeo Sunđer Bob. Tad uveravaš sebe kako ti to nećeš da dozvoliš. To je to.
E sad, postoje dve glavne karakteristike vezane za ovaj fenomen:
1. Svako sebe zamišlja kao do jaja roditelja, a decu kao do jaja decu. To je tako po difoltu.
2. Nelagodnost koja se javlja kod muških spekulanata, a vezana je za žensku decu. Nema ništa gore nego da zamisliš svoju adolescentnu ćerku, pripitu i u društvu napaljenih tinejdžera. Svašta ti prođe kroz glavu.
- Brate, razmišljam nešto skoro... Znaš li ti kakav ću ja otac biti?
- Kakav?
- Najbolji! Deca će me obožavati, prosto vidim to.
- Hehe, a i ja sam razmišljao o tome. I ja ću da budem baš do jaja ćale.
- Hehe. Kad klinac poraste malo, pa igram fudbal s njim. Pa uzemem godišnji, odvedem ženu i decu na more. Pa se kupamo tamo, vodim klince na sladoled, učim ih da plivaju...
- E, to ti je život.
- Da. Pa posle kad porastu, vodim ih u školu, pomažem im oko domaćeg. Pa usmerim dete ka sportu, da se razvija pravilno. Verovatno neko plivanje, tako nešto. Hoću i da budu samostalni. I posle isto tako, neću da im branim da piju i puše. Neka ih, tako sam i ja kad sam bio mlad.
- E jes, da puše.
- Pa šta, brate. Provaliće oni da ne valja to.
- A šta ćeš ako budeš imao samo žensku decu?
- Što?
- Pa, brate, ono... Zamisli imaš sina, pa ga vidiš kako šeta neku curu. Sve ti dođe milo. Pa još dođe kod tebe i kaže ti: Uh, ćale, kako sam jebao onu malu noćas! Hehe, sin je to!
- Hehe, istina...
- A zamisli dođe ti ćerka tako, pa ti kaže: Uh, ćale, kako me Peca odvalio od kurca sinoć, još me pička boli!
- Dobro, bre, seljaku jedan! Pa nećeš tako s detetom da pričaš! Jebote, kakav si ti retard...
- Ja ti ozbiljno pričam. Zato ja neću žensko, samo muško. Tebi svejedno?
- Normalno.
- E, a zamisli onda dođem ja za vikend kod tebe s decom. Nismo se videli deset godina. I tu roštiljanje, piće, zajebancija, a ovaj moj mali uvati tvoju ćerku i ubije je od kurčine, tako da joj...
- Alo, bre! Ti gledaš da ti razvalim tu vilicu poganu?!
- Šta ti je?
- Šta šta mi je! Šta šta mi je! Koga da jebe tvoj sin!?
- Brate, ti si puko. Zajebavam se, koj ti je kurac!
- Pa šta se zajebavaš s tim, nije to za zajebanciju. Jebote...
- Ti ko da istina imaš ćerku.
- Ma jebi se.
kraća pauza
- On da jebe moju ćerku...
- Još razmišljaš o tome? Rekao sam ti da sam se zajebavao.
:imitirajući glas sagovornika: - Moj sin jebe, njenjenjenjenje, jebač, njenjenjenjenje.
- C, koji si slepac.
- Ti si slepac. Tvoj sin jebač! Na koga?! Na tebe? Ti si jebao zadnji put dok još evro osamdeset dinara bio! Sledeći put ćeš da jebeš kad opet bude bio osamdeset dinara! Znači nikad!
- Puši kurac, jebala te deca.
Rečenica koja nastupa posle neuspelog pokušaja profesora da uradi zadatak.
Termin novijeg datuma. U upotrebi na teniskim terenima širom sveta, a od skora i u srpskim domaćinstvima, zbog samog prevoda reči.
Čelendž - Izazov.
Teniski čelendž :
Sudija : - Aut !
Đoković : -Kurac aut! Daj čelendž.
Publika : - Ooooooooooo ( lopta pada van terena).
Đoka : - E, u pičku materinu !
Sudija : - Ti ćeš meni, kurac aut. Balavac jedan, mamicu ti balavu. Serviraj tu, šta si zino !
Federer :- Utata!
Srpski čelendž:
Kum Pera :- Šta kažeš kume, jel valja? Ja peko.
Kum Mika : - Čelendž !
Kum Pera : - ????
Kum Mika : - Sipaj još jednu, šta si zino. Ne mogu na prvu loptu da ocenim.
Kum pera : - Mnogo ti kume gledaš tenis, samo da znaš da imaš pravo na tri čelendža u jednom setu!
Kad se manje jebete, a više pričate. I kad ona počne da traži recepte od vaše keve, a vi s njenim ćaletom krenete na pecanje.
- „Stefana, hoću da se jebemo ko nekad!“
Pravljenje sebi odstupnice da izgovorimo vulgarnost, a pritom zadržimo ubeđenje ostalih da smo ipak pripadnik kulturne elite.
Što bi prost svet reko...DOBRA PIČKA!
Jedino alternativno opravdanje jebača ako ga tuki izda u sred akcije.
-Što si stao, opet ti pao?
-Nije dušo pao, istopio se od miline.
Ja ne pitam za juče ni sutra, dok te grlim u naručju svom,
Postoji samo sadašnje vreme i ja i ti u vremenu tom.
Moj rođeni, bilo ti je to 'vako:
Krenem ti ja sa onim mojim malim rođakom, Milivojem, prošle godine da obiđem ćaću na VeMeA. Uvatili prevoz odavle, ženin ujak išo na nakav sajam, dovuko nas skroz do pred bolnicu. Ja da vidiš tamo čuda i uređaja! To su doktori, to su gospoda. A što su uljudni, to ti je tek za priču. Ovaj doktor što mi ćaću liječio, uze mi samo dvjesta evra. Kaeš ovi naši uzimaju pedeset? Uzimaju al' zato ništa i ne urade. Ne mereš ti to porediti. Ovaj je odradio svaki evro, ruke mu se pozlatile! Eno ćaće, kovrcnuo se, ko da nije onaj. Završi se posjeta, reko đe ćemo sad, Milivoje? Prvi autobus za Romaniju u tri sata po noći. Vidiš kako su se ljudi dosjetili da nam stave da ne moramo noćevati. Veli Milivoje - ajmo u nakav Čarli Braun, kae gledo na onim internatima, ima svakakog žemskinja. Šta ću, mali ga nije još umako, grota je da ga ne povedem.
Izišli mi na cestu da nađemo taksi, ne umijemo ti onim gradskim prevozom, ima onaj Pus-bus, kad ti priđe Milivoju nakav ćelo s plavim šalom, pita - Seljo, za kog navijaš? Čudim se ja kako mu pogodi prezime, kad veli Milivoje - Za Partizan! Jes vala, potvrđujem ja, đed mu je bio u četnicima, al' je i on navijo za Partizan. Tako svi u fameliji. Nasmija se ovaj, pa zovnu momke što su stajali malo poizdalje. Vidi se da je neki radan narod, svi sa lancima i sikirama. I kako prilaze, nama stade taksi, a oni ostaše pozdravljajući sa sikirama. Fina omladina. Jes da im ne valja što su ćelavi, al se vidi kućni odgoj.
A, što smo ti tek naišli na finog taksistu! Svega nas je do tog Čarli Brauna vozio sat vremena. Jes da smo pored jedne zgrade prolazili triput, al' to valjda tako treba. Naplati nam jedva četres evra i još veli da će nas sačekati dok se vratimo. Ljudina jedna. Ispred ulaza cura - nemaš im šta skinuti. Taman mi tamo da uniđemo kad iziđe jedan grmalj, veli - De si pošo, Tebrinjo? Pitam ja Milivoja ko je taj, veli on - brazilski fuzbaler, nosaju ga đeca po Sokocu na leđima. Zakoračim - kad ovaj kae da se ne mere bez cipila unići. Šta ćemo, vratimo se do taksija. Vidim ja, Milivoje se pokunjio. Nado se siroma da će noćas da ga zada. Kaem ja taksisti - vozi nas u park. Pita - U koji? Reko - znaš ti dobro u koji.
Stigosmo ti mi, odma' priđe jena. Pita - Će da radimo? Reko - Kolko para? Sto evra. Daj bona kakog popusta, nisi taksista. Malom prvi put, valja se. Viče - Nemoj da ti zovem svoga čoveka da ti on da popust po glavi. Kakav ti je to čoek, bogati, kad te pušta da se kurvaš. Pogledam ti ja bolje - Jes to ti, Jelo? Juče sam ti oca sreo, fali se kako učiš nake visoke škole u Beogradu. Nisam ja -veli, okrenu se i zaplaka se. A bila je ona, na moju mi dušu, samo joj je kosa bila plava. Pošto viđesmo da nam nema tamo selameta, produžismo na stanicu.
Na stanici, dok smo čekali da nas upuste, priđe mi nakav mrčo, oće vjetar da ga odnese. Kae - Torimau, ciba neku dindžu, treba mi za mić da se sredim. Vidim, ne zna naški, nesretnik, ko zna odakle ga je voda donijela, podam mu malo, valjda išće da pojede nešta. U tom dođe vozač, upušća nas unutra, te ti se mi povaljamo ko janjad po sećiji. Jedva su nas na Romaniji probudili da iziđemo.
I da ti još ovo kažem, rođeni.
Nekaka me je tamo nelagoda pritiskala, baško da sam s neba pao. Osjećo sam se ko potpuni stranac, al' valjda to tako treba. Tamo su ti, meščini, i domaći jedni drugim stranci.
Ovo neko trik pitanje, a?
Zar nije očigledno? Ono - mitoza, mejoza, nastavljanje loze, ognjište, sećanje na pradedinu spomenicu, patrijotizam, nebeski narod, penzioni fond, još malo ognjišta? Dobro to, to je po difoltu, majka mu stara. Ali, ima još tako puno "za", manje sakralnog karaktera, da čovek prosto poželi da zalihu kondoma napuni vodom i promptno pofrlja na prolaznike. I baci se na posao. Kako koji posao? Eee, ovo je poslednji put da ti pokazujem.
- Sam naziv (tata, ćale, otac, ćaća) jebe mame. Bukvalno, figurativno, kako god. Moćno je. Plodni pape, mašina za proizvodnju potomstva. Ćale si. Legenda si. Roditelj. Tata-mata. Tvorac. Bogotac! Maćori. Autor.
- Možeš da nemilosrdno patišpanjišeš uokolo i izigravaš facu, naročito ako nisi mator. Kao: "Jebote, što je skočio pedeve. A baš mi ćera jutros kaže 'Tata, možemo li da kupimo hrčka'". I onda svi kao "Imaš dete?" "Ma, da" - odgovaraš na kulijanskom narečju, "ja to onako usput, to ti je ništa. A vozim i golfa trojku, tjunovan, šampanj boja".
- Pred ženskim svetom si car. Padaju na to: pažljiv si, roditelj taaako swatkog detenceta. Vidi mu saaamo raspar čarapice... Upamti: "bući-bući dete" lako prelazi u "bući-bući vršnjak". Obavezno opet pomeni golfa.(Ženo, ako čitaš ovo, ne nastavljaj, šalio sam se... Jeste, glupo je, da žao mi je, znam - na kauču... E, pazi sad, čitaoče, 'nači sve je suva istina! Nastavljaj.)
- Možeš da se pod plaštom deteta provučeš za milion stvari.
Klopaš sve redom, šatro da probaš, pa da proveriš rok, pa ne može ono, boleće ga tiiiiba. Legitimni Čokolešnik, alo! Prvi novogodišnji paket je tvoj, naročito ako je beba rođena krajem godine! Jer tada ne može iz njega ništa da hasa (eventualno mu daj da glođe kutije, zgodno je za prve zube). A i kasnije se ugrađuješ onako momački, ko Đinkić u privatizaciju.
- Igrice, crtani. To je poseban odeljak. Ti im samo pomažeš. Ti isprobavaš. Ti samo prelaziš neki težak nivo, skenjavaš bosa, jer mora da se iskombinuje pet raštrkanih tastera plus skrol na mišu. I igraš, žrtvuješ se - šta ko može da ti kaže. Isto i za crtane. Sad možeš do mile volje da turiraš sve: od Blufonaca do Betmena. Glumi tu kolateralnu štetu, a ovamo puca ti stojan.
Ima još toga onoliko, ali skontao si valjda srž, nosaču mošnica, sapatniče po polu. Zajebavaj se dok možeš, a posle... Pa, nastavićeš da se zajebavaš, dakako. Ćale.
- Tata, jesi završio sa tim primerom?
- Evo, upravo završavam. ’Oćemo Lego Star Vorsa?
- Toooo!
Biću kratak...
Juriti za loptom po celi jebeni dan, ne otići na ručak na vreme jer si se sa ortacima iz kraja zadržao na basketu 200 metara od kuće, pa je k'o po običaju ćale morao da interveniše obavezno uz vaspitnu preko usta.
Svaki dan ići u igraonicu sa po 20 dingera u džepu i igrati jebeni playstation 1, kupljen prvi kompjuter tek u 8. razredu osnovne. Pitam se da li je sve to bilo gubljenje vremena i da li smo budale, videvši generaciju 21. veka, veka moderne tehnologije i napretka, a napredovali smo u pičku materinu.
Jebem mater svima koji se bogate na tudjoj nesreći na bilo kakav način, a pogotovu Zukenbergu jer je on taj koji je sve zakuvao. Igrališta su sve praznija, nadje se po koje dete sa isparanom loptom u rukama jer kako kaže roditelji nemaju para da mu priušte tu stvarčicu (čitaj kompjuter), dok ostali klinci dobiju komp čim se rode jebo ih otac i ko ih napravi. Neka dete vežba na računaru od malih nogu trebaće mu za školu. Za školu KURAC moj! Dok ste vi na poslu kako bi zaradili novac za školovanje tog malog imbecila, mala kači polugole slikice na ''Face-u'' sa komentarima ''kučka'', ''lepa sam pa šta'', itd, muka mi je bre više, i posle kad muško jelte navali, onda ''silovanje silovanje'' ma mrš u kurac bre jebem ti dan kad si se rodila.
Da stvar bude još gora, videh prošle godine na netu neki kurac ''ask.fm''. Rek'o daj da vi'm šta je, da je nešto pametno nije sigurno, al' ko će ga zna. Likuša 16 godinica hvali se kako je imala do sada nekoliko puta odnose sa muškarcima i sama sebe naziva droljom, gledam klip i neveru'em, keva mi uliće u sobu, mene bilo blam da i ona to čuje i vidi, pa stopiram klip i listam komentare, manje bi me blam bilo da me je u'vatila na delu kako se družim s' vršnjakom jer je to donekle i normalno, jebiga hormoni rade ne mož' se suzdržiš, dok je ovo boles'. Pitam se da li je to zbog bombardovanja i tog silnog osiromašenog uranijuma, ili sam ja možda lud što ne delim isto mišljenje kao većina današnjih klinaca. I kakva će majka od nje sutra biti kada već sada širokom auditorijumu prepričava svoje seksualne dogodovštine kako su je nekoliko momaka trpala u buljsona, pitam ja vas, i ko će napraviti ručak za muža kada dodje mrtav umoran s' posla, i ko će mu opeglati posteljinu kada već sada misle da je pegla za peglanje veša isto što i pegla za peglanje kose. Ko bre! Ako je ovo ono čime treba da se ponosimo, onda mi ne bi bilo žao da nas rokne nešto iz svemira i da ne ostavi apsolutno ništa za sobom jebem li im seme da im jebem, pa ponovo sve ispočetka.
Koliko puta smo čuli od naših roditelja, baka i deka ''E sinko moj, to u moje vreme nije bilo'', što je najtužnije mi ćemo našoj deci za koju godinu to isto pričati.
Definicija napisana za Mizantrophy
Ženska osoba čiji je moto:
"Prvo podigni keš, pa ću ja noge"