odabrana
Paul Wolf
Paul Wolf·pre 12 godina

Će da radimo

Duh Picinog parka kod Ekonomskog. Nepisano pravilo startovanja novih mušterija od strane doktorantkinja najstarijeg zanata na svetu.

Izgovara se bez upitnog znaka interpunkcije i tiho kroz zube, sasvim spontano, u prolazu, dok mušterija žuri na železničku. Usput, može da prođe i neki dobačaj tipa: "Dimaš koju godinu više bio bi moj.", "Lep si, jesi li nevin?", "Kuda ideš, povedi i mene!", "Dobre ti patike...".

Ujeb je to što su gadne. Da dobro si čuo, gadne. Heftaju ih gotovo svi, od portira, vozača kamiona do profesora univerziteta. Prljavo brate. Nemoj ni u ludilu da padneš na šarm ovih lepojki. Ni kad usereš ispit. Ni kad te devojka ostavi. *Jer mogu da ti izrastu pečurke na glaviću.*

*Šetaš se parkom dok ti je u glavi blamna činjenica da su ti upali tregeri u klonju kod Ćomija na žurci. Odjednom iz mraka čuje se šapatom:*

Ćeee da raaaadimoo
- Šta?! Da radimo??
- Da da, lepi, da radimo. A?
- Gospojo, nisam u tom fazonu.
- Nije ti to fazon mali. Uđeš, malo ostaneš, izađeš i daš mi pesto kinti. Ajde bre, viš kako si mlad. Treba sve probati u ćivotu. Blajv za tebe neka bude trista. Džabe brate!
- Možete majka da mi budete. Osim toga, ja sam fin momak. Čitam Vukajliju i treniram. Izlazim samo petkom. Marljivo učim. Mani me se. Žurim. Ćao.
- E budalo mala, da čitaš Tarzaniju možda bi od tebe i bilo jebača...

+207

Komentari