18. rodjendan pičeta iz komšiluka.
kovalskiTmr
Dan jednog kockara predviđen za slot aparate.
Domaćin čovek koji pije rakiju koju je lično ispekao.
Radnja za koju treba imati muda.
Ocena koju su izmislile nimfomanke.
Etalon, pramera za količinu, najčešće rakije u staklenoj flaši.
Manje mere su :
- S' prsta.
- Podlanica.
Još uvek nije uveden u svetski SI sistem mera, jer dlan varira od 0.33l do 0,75l u zavisnosti od mernog instrumenta ( osobe koja vrši merenje).
U zemlji Srbiji ima svoju upotrebnu vrednost od vajkada.
Žena : - Opet si se naždero!
Muž : - Ko pijan? Jel' ja?
Žena : - Jok, ja sam. Sve se zanosiš. Pa, jel' ni po badnjak ne znaš otići u šumu, a da se ne naliješ?
Muž : - Od čega, pitam ja tebe? Raša i ja podelili po dlan rakije iz pljoske, nije bilo više...
Žena : - Čiji dlan? Tvoj il' Čugljev?
Muž : - Njegov dlan, njegova i rakija bila.
Žena : - Sve mi je jasno. Ništa više ne govori. To je po litre po njušci. Onaj drvoseča ima ruke ko lopate.
Postupak koji se primenjuje nakon obilatog jela, kao svojevrsno odavanje priznanja kuvaru na izvrsnom obroku. Vrši se tako što se otkine komad leba, pa se ostaci hrane u tanjiru omažu istim.
- Nemoj da nosiš tanjir, moram omaž da odradim!
Standardizovan, krajnje iritantan komentar koji neoriginalni lik ili nešto ređe devojka ostavlja ispod slike na kojoj se nalazi baja okružen sa 3 ili više riba. Ispred sintagme često stoji ime baje, a na kraj se obično stavlja smajli.
Slika sa Ivaninog rođendana na kojoj u centru stoji Šomi sa zadovoljnim kezom, a sa njegove leve i desne strane u kadar se smestile po dve drugarice.
Neoriginalni drugar: Šomi, blažen među ženama :))
Dragulj ugostiteljstva na našim prostorima. Narodno predanje i legenda kažu da se u radijusu od 12 kilometara od bilo koje geografske tačke na karti bivše Juge nalazi po jedna kafanica imena Monako. Najčešće locirana u centru sela, između mesnog ureda i poljoprivredne apoteke, neretko u sklopu privatne autoperionice-vulkanizerske radnje. Žila kucavica koja održava život palanke, životni univerzitet za one koji se nisu po završetku srednje sa peronskom kartom u džepiću jakne i koferom u ruci zaputili u neki veći grad da uče škole. Jedan svet za sebe, izolovan od spoljašnjeg, i jedino verodostojno ogledalo istog.
Sklad šara između betonskih blokova neizmalterisanih vanjskih zidova narušava prislonjeni bicikl sa okačenom zelenom najlon kesom o kormanu, par žutih cmuraka pur-pene od prozorske izolacije i beli nakrivljeni komad šperploče iznad ulaznih vrata sa capslock natpisom "MONACO", varijabilnog tipa i veličine fonta. Sa desne strane naložena Veso Kreka i kraj nje dva sepeta suvih drva stvaraju toplinu domaćinske atmosfere odmah se ulaza u lokal, a sa leve - kompletan kapacitet lokala: tri stola sa plavo-belim kariranim stolnjacima i 12 drvenih stolica. Dva preparirana fazana, crkveni kalendar sa svecima i zahvalnica za sponzorstvo turnira u malom fudbalu krase zidove obložene izlizanom lamperijom. Dijametralno od televizora sa kojeg fercera prenos Šešeljevog suđenja u Hagu, stoji ofrlje ozidan šank, obložen lakiranom orahovom daskom. Kraj šanka sa strane ulaza u klonju je postavljen frižider Radenske-Tri srca sa domaćim pivom, flaširanom rakijom sumnjivog porekla i kvaliteta, i kanisterčićem medovače preostale od zadušnica.
Za šankom stoji Slađa, seoska konobarica, vd. direktora kafane, samouki psiholog i nezvanična bračna savetnica, a naspram nje podbočen o šank Stevo Roka, četresetogodišnji autolimar, nekada perspektivni centarfor mesnog fudbalskog kluba Proleter. Flaša Jelen piva, kutija Sarajevske Drine sa promotivnim upaljačem Gebi stočne hrane, pepeljara sa logom Laškog piva i skoro popijena mala čašica vinjaka na stolu... Tišinu prekine samo poneko "eh" koje se otme iz grudi čoveka – šta reći više što nije rečeno i što već oni ne znaju...
Neuki formalni čovek korporativnog doba, zaslepljen stereotipima i strahom da ne bude prihvaćen od sapatnika upregnutih pod isti kapitalistički ular, seosku birtiju Monako vidi kao neuglednu rupčagu, mesto okupljanja nepismenog polusveta. Slađa i Stevo Roka, kao i još neko ko je imao muda da istupi iz stada, dobro znaju da neizmalterisani zidovi te iste birtije čuvaju svu mudrost, sve što je potrebno znati o groteskno-apsurdnom čovekovom gmizanju po humusu zemlje crnice.
Psovka i čašica žestine – jedini dostojan izbor čoveka osuđenog na smrt bez prava žalbe.
Našao sam djevojku.
Osnovno pravilo preživljavanja na selima južne i jugoistočne Srbije.
Krajnje surova zemlja za strane turiste neupoznate s inverznom da i ne semantikom u Bugara.
bugar: Oš jest'?
turist :halapljivo klima glavom, iz usta kipi nijagara:
bugar: Okej, ne moraš
Nedelju dana kasnije:
BBC KAZUJE - DžONI VAJSMILER UMRO OD GLADI U BUGARSKOJ
BUGAR: JA NUDIO, NIJE TEO
*****
bugar: Oš se jebemo?
turistkinja :zgroženo odmahuje glavom:
bugar :maže karu, brkom se smeši:
CNN - BUGAR UBIO HELEN KELER OD KURCA
BUGAR: JA NUDIO, ONA TELA