Oktobarski komarac psihopata
Nastao u surovim uslovima naglih promena vremena krajem meseca oktobra, opijen isparenjima iz postrojenja TE, agresivan i nervozan jer je tu kad mu vreme nije. Pametniji, izdržljiviji i lukaviji od svoje kilave letnje braće, zuji kada bombarder i leti kao Crveni Baron lično. Ni slučajno ne sleće na beli zid nego skoro isključivo na tamne delove nameštaja. Fokusiran na svoj primarni zadatak (zajebavanje naivčine koja bi da prespava u toj sobi), strpljivo čeka prvi, najslađi san da dejstvuje i taj obrazac ponavlja do jutra kada mu se misteriozno gubi trag. Neuhvatljiv i neuništiv, jedini lek je da budete strpljivi i sačekate novembar, jer ko je ikada čuo za novembarskog komarca psihopatu?
vi – (tek zaspali)
on – zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz…..
vi – Ijao, jebem ti život i sve… valjda će da ode …
on – zzzzzzZZZZZZZ… (pravi luping od vašeg uha do nosa)
vi – (mahnito mlataranje rukom)
on – …………
(sve ovo 3x…)
vi – (paljenje svetla. Pola sata gledate svaki cm sobe i ne vidite ništa. Čekate još pola sata i vidite siluetu kod glave, ali niste dovoljno brzi. Pokušavate da dremate, ali vam je psiha već otišla u tri lepe i od spavanja nema ništa…)
on – zlurado se smeje dok čeka da ponovo zaspite i zuji po melodiji imperijalnog marša…
Diplomirani kurac
Zvanje koje na kraju studija nosi većina bivših mladih entuzijasta koji su poneti iluzijama o sebi i svetu upisavali fakultete za diplomirane kurčeve naivno verujući da će postati nešto drugo. Zajednički imenitelj za sve one koji su upisali razne književnosti, antropologije, fagote, konzervacije, filozofije, vajarstva, etnologije i istorije umetnosti u Srbiji. Mladom entuzijasti, budućem diplomiranom kurcu sa gomilama nepraktičnog i beskorisnog znanja, već na sredini školovanja postane jasno da nema ništa od iluzije da je on izabrani i da će pomerati svetske okvire svojim nadzemaljskim idejama i talentima i da se čovečanstvo neće usrati od sreće što se baš on rodio. Nakon ove spoznaje, postepeno i gradacijski, entuzijazam naivnog junoše počinje da se kruni, a najniži nivo dostiže u trenutku u kom na papiru ugleda sopstveno, krasnopisom ispisano, ime. Ovo je idealan trenutak da mali veseljak nauči i drugu najvažniju lekciju o starom govedu životu-nešto mora i da se jede. Jebiga. Svestan neupotrebljivosti talenata i znanja koje poseduje, konačno mu se, nakon godina potiskivanja, jasno javlja pitanje: I? Šta sad? U tom, presudnom trenutku, nekolicina srećnika uspe da ostvari srpski vekovni ideal: plata iz budžeta-osmica-sindikat-topli obrok. Drugi deo se najčešće odlučuje za prekvalifikaciju i postaje, šta god: radnik na trafici, menadžer, majka, monter PVC stolarije ili Srbin na kruzeru na primer. Treći se odluče za kompromis: uzmi Klimte štafelaj u ruke, put pod noge pa lepo u Buljaricama crtaj portrete debele dece ili pejzaže sa ovcama pokraj Morave pored tezge sa američkim krofnicama i kostimiranog Sunđer Boba koji ti je možda i kolega samo ga ne prepoznaješ. A oni četvrti, najžilaviji, ostaju beskompromisni i dosledni velikom Sebi pa hrabro odlučuju da nastave da žive kod roditelja, sede u zaprloženoj sobi sa krdžom među prstima, veltšmercom u guzici i šalju sonete na pesničke konkurse gde nagradu neće osvojiti oni nego Matija Bećković. Ponovo.
-Ohoho i diplomirani kurac među kandidatima. Baš lepo. Vidim piše: engleski-služim se. Znate li još neki jezik možda?
-Da. Staroslovenski i sve njegove redakcije. Na crkvenoslovenskom umem i da pevam!
-Heh. Imate li neki hobi možda?
-Da. Pišem pripovetke i crtice.
-Uuu. Baš lepo.
-I pravim lampe od papira!
-Njaaao kako kreativno. A da li biste vi, onako, rekli za sebe da ste komunikativni?
-Pa, znate kako, ako ljudsku komunikaciju shvatite kao dodir dve čestice u praznini koje će samo preko tog dodira osetiti bilo onoga što su Stari zvali večna vatra, onda svakako.
-Mmh, mmh, vrlo zanimljiva priča. Vrlo. Nego mislila sam više ’nako da l’ možda ne ćutite u društvu... Al dobro sad . A sigurno volite da radite sa ljudima čim ste se prijavili na ovaj konkurs. M?
-U kom smislu sa ljudima? Čovek kao deo celine ili pojedinac kao svet za sebe?
-Pa kako ću misliti?! Čovek, ko čovek, brate!
-Eh moja gospođo, šta je čovjek, a mora bit čovjek, t
-Sledeći!
-Чьто?
Alo, je' znaš ko je na telefonu?
Omiljeno pitanje starijih članova šire i uže familije pre njihovog svečanog predstavljanja kada zovu telefonom. Prethodi mu arsenal pitanja i odgovora za čije vreme može viza da se izvadi.
M: Aaalooo dobro veče!
J: Dobro veče.
M: Kako ste? Jeste zdravo?
J: Dobro smo. Zdravi smo.
M: Ima li zime?
J: Ima
M: Kako si ti sine?
J: Dobro je.
M: Je' slušaju matori?
J: Slušaju.
M: Ima li kak'a devojkara?
J: Ima.
M: Jel znaš ko je na telefonu?
J: Ne'am pojma!
M: Ovde deda Mića iz Obrenovca jel se sećaš ti mene?
J: Ne mogu da se setim.
M: Kako bre ne znaš ja sam jednom kad si ti bio mali dolazio, uzim'o mistriju od tvog dede! DEDA MIĆA iz Obrenovca BRE!
J: Ne znam stvarno.
M: Pa sa kim ja razgovaram?
J: Sa Jovanom Ilićem.
M:...
J: Alo!?
M: Ja sam izgleda pogrešio.tu tu tu
J: Idi deda u tri lepe pizde materine prođe mi poluvreme dok se ti identifikuješ!
Normalna devojka
Ideal svakog muškarca. Devojka o kojoj sanjaju, ona koja bi bila uz njih u dobru i u zlu. Ona kojoj se poveravaju, ona koja brine o njima i koja ih voli bezuslovno. Ona koja se ne šminka previše, oblači se pristojno, lepo je vaspitana, dobro kuva i ume da sluša i savetuje. Medjutim, kada je pronadju, dodeljuju joj titulu najbolje drugarice.
- Deki, znam da si smoren, ali digni glavu gore, znaš da uvek možeš da računaš na mene. Ako ti bude trebao razgovor, znaš da uvek možeš da me zoveš pa makar bilo 3 ujutru. Adje, dodji kod mene sutra, praviću ti palačinke.
- E, car si. U jbt, izvali onu plavušu, kakva pi*ka. Kakave sise, jaaaaaao, oženio bih je!
Muvanje
Pojava koja je kao i mnoge druge evoluirala kroz vreme. Na nesreću, ovde evolucija ima negativnu konotaciju.
1984. Momak i devojka koji su se upoznali preko zajedničkih prijatelja gledaju se već neko vreme na žurci. Počinje "Crni leptir" YU grupe, on skuplja petlju, kreće, izvinjava se njenim prisutnim drugaricama i pita je za ples. Ona pristaje uz blag osmeh.... (neki su ostali zajedno i venčali se)
2010. Boban Piroman zavija u pozadini, 17-ogodišnjak, koji se betonirao alkoholom, prilazi ka oskudno odevenoj vršnjakinji s leđa i hvata je za zadnjicu, ona se lagano okreće (navikla već) i kreće nepristojno i pijano šamaranje krajnika....(neki od njih se sutra ne sećaju s kim su bili)
Smak sveta
Praznik svih naroda, različitih nacionalnosti, religija i boja. Obično se slavi 10-15 puta godišnje. Datumi za slavljenje nisu konstantni. Može se slaviti u bilo kom periodu godine i bilo koji dan, ukoliko ga vi odredite. Ukoliko ga ne odredite, odrediće ga neko drugi, i svi će poštovati tu odluku, jer, štaviše, mi smo jedan složan narod?
Srećan vam 345. smak sveta, i da ga doživite još 2500 puta!
