Kada zapamtite devojku da biste sledeću masturbaciju posvetili njoj.
-U, pogledaj ovu al' je dobra. Ubacujem je u drk memoriju.
Kada zapamtite devojku da biste sledeću masturbaciju posvetili njoj.
-U, pogledaj ovu al' je dobra. Ubacujem je u drk memoriju.
Najubitačnija rečenica iz stila muvanja, prilaženja devojkama i uopšte komunikacije između batica koji umeju da pričaju specifični jezik supermarketa.
Rečenicu je nakon nekoliko dana u voluminiziranom stanju izmislila doajenka srpske pisane reči Marijana Kostić Mateus i prvi put je iskoristila u svojoj čuvenoj knjizi Anoaž, za koju je dobila duplu Noblicinu nagradu za književnost.
Izraz uglavnom koriste matori, prosedi, na Tadićku podšišani, flafičasti, korporativni menadžeri kada spopadaju berli ligl devojčice, dobacujući im ovu ubitačnu rečenicu iz fićka u kom stalno bleje na pauzi.
- Alo devojčice, totalno si jestiva, a još više hot.
- Ma odjebi bre konju matori.
Još jedna u nizu jezičkih genijalnosti, naše najplodonosnije spisateljice Marijane Mateus, koja je sigurno nastala dok je bila u voluminiziranom stanju, u kom ona uglavnom i piše svoja najveća remek dela.
Jezik supermarketa je, po imenu se da zaključiti, jedan poseban jezik koji se koristi u supermarketu, gde se samo zove prosto i jednostavno jezik, ali kada se koristi izvan te institucije, da bi se bilo šta opisalo, postaje jezik supermarketa.
Naravno, to sada i ne zvuči tako genijalno na prvi pogled, ali Marijanina genijalnost se sasoji u tome, što je prvo prepoznala postojanje tog jezika, a zatim ga uspešno implementirala u svoje knjige i napravila od njega pravi hit među svim ljudima koji su ponosni da sebe nazivaju jednim prostim imenom, decxko.
- Batice pogledaj ovu klinkicu. Totalno je jestiva a još više hot.
- U odlična je. Daleko je od toga da joj istekne rok trajanja.
- Ma naravno matori da je daleko, ova je tek stigla na rafove.
- Kako bi je rado šopingovao.
- Pa idi je ubaci u korpu matori, zrela je kao jabuka. I ne zaboravi da uzmeš fiskalni.
- Ma mrzi me da čekam na kasi.
- Čekaj malo ne razumem ove naše zadnje dve rečenice i nekako mi nemaju smisla.
- Ma nema veze, bitno je da smo kul i da pričamo jezikom supermarketa a to je sada in.
- I to što kažeš.
Račun za struju ili komunalije posle čijeg čitanja postaneš ogorčen.
Pitanje za opako podjebavanje muškaraca koji ne mogu da se pomire sa proređivanjem i gubitkom kose, kao jednim prirodnim i normalnim procesom.
-Ćale?
-Šta je?
-Gledam kako razvlačiš te šiške preko glave, da prikriješ ćelu...
-Pa?
-Zar ti nije jednostavnije da pustiš kosu? Mislim, kad već imaš mesta, i te munje.
-Sine?
-A?
-Aknem ti ga! OPAAA! PRC! MENE SI NAŠ'O, A?
-Kako je tebi dobro...
Kraj svake rasprave. Argument kojim naša tvrđenja postaju apsolutna istina, i ne ostaje mesta ikakvoj sumnji.
-Jel si čula da se Sanja smuvala sa Nikolom iz trećeg tri? Kako su slatki, hihihihi.
-Jesam, verovatno su do sad i raskinuli.
-Nemoj da si takva, uvek imaš nešto protiv nje.
-Kako da nemam, ne podnosim tu fuficu.
-Zašto fufica?
-Pa opšte je poznato da je bila sa pola škole.
-Ozbiljno? A pa nisam znala...
Kaže se čoveku koji melje ko vodenica i kojeg ništa ne razumete.
Naziv potiče od starih longplej gramofonskih ploča koje su se vrtele na 33 obrtaja, dok su se "singlice" tj. manje singl ploče vrtele na 45 obrtaja.
-ITAKOTIJAKAŽEMSMUVAMOSEJAIMALAMAJAIODVEDEMJEKUĆI!
-Alo bre longplej, smanji na 33 obrtaja jebo ga ti, ništa ne mogu da te razumem.
Kolegijalna uteha medju električarima kad nekog drmne struja.
Zakoračiti u cigansko naselje.
Bataliti isti.
Spuštanje kočopernoj drugarici, kao finalni verbalni udarac u žučnoj raspravi.
Misli, najintenzivnije ponedeljkom, o tome kako ćeš se ubiti za vikend.