Ribe, zaštitna lica trocifrenih prigradskih
Vatrene, mlade devojke, prelepe obožavateljke dugih, romantičnih šetnji i poneke dobre knjige. Intelektualke dugih nogu, vesele klaberke ili stidljive, introvertne bibliotekarke. Mahom manekenke i foto-modeli, ponekad i studentkinje. Nisu, nažalost, tako savršene, uspele da pronađu svoje srodne duše, zbog čega su odlučile da im slike kruže po Beogradu i van njega (Kaluđerica, Boleč, Vinča, Zaklopača, Ritopek), izlepljene po unutrašnjosti autobusa GSP-a.
S njima možete, uz određenu novčanu nadoknadu, ćaskati. Gospoda koja veruju da zaista komuniciraju sa devojkama sa slika (ni ne slute da su to fotografije download-ovane sa ko zna kog madjarskog, rumunskog ili whatever sajta), razvijaju sa dotičnim damama čitav prijateljsko - ljubavničko - bračno - ispovednički odnos.
U skorije vreme, javile su se i muške varijante ovog prijatnog osveženja u sferi romantičnog zabavljanja - frajeri, zaštitna lica trocifrenih, prigradskih. Uglavnom su u pitanju sportisti, lekari, biznismeni i slikari, svi rešeni da okušaju sreću posredstvom autobuskih plakata.
Persona koju ćemo nazvati Debil, jednom rukom se drži za šipku, drugom kopa nos (vredno, zamišljeno, uposleno) i naloženo, pogledom čoveka koji je za svoje 34 godine opalio tri puta, blene u plakat, a potom saopštava svom prijatelju, Idiotu:
" Vi'š ovu Maju ( <
Omalovažavajući, šovinistički komentari, prost, glasan smeh, izraz lica maloumnika, obrve spojene, među zubima nešto roze.
****************************************************************
Gospođa, vidi se - intelektualka, još se drži, broš, crveni karmin, opalila preko pola face rumenilo, nokti - skarletni, posmatra sliku Miše Imam Svoju Firmu Nemam vremena Da Upoznajem Nove Ljude Hajd'mo Nekad Na Čaj Od Nane, 37 god. i diskretno zapisuje uputstva: " ukucajte BUS razmak broj mladića..."
