Slatko
Neprevaziđeni, neprejebivi, najukusniji, najslađi slatkiš koji sam ikada jeo. Smatram da je najbolji na svetu, iako nisam probao sve slatkiše na svetu. Jednostavno nemam potrebu da ih probam. Najbolje slatko pravi moja baba (to se podrazumeva), mada ima jaku konkurenciju u vidu nekih zavidnih, zlih baba koje ga spravljaju i trude se da budu bolje od moje babe, ali džaba im. Jedem ja tako juče teglu slatkog od jagoda (koje mi je omiljeno) i odjednom me obuzme taaaaakva tuga. Shvatim. Sve je prolazno. I tegla tog slatkog i moja baba. Šta ja da radim kad moja baba umre? Ko će meni da pravi slatko? Keva nema vremena, o današnjim karakondžulama i rospijama neću ni da govorim, one ne znaju ni jaja da isprže, a kamoli nešto složenije. Trenutno sam mnogo nesrećan. Slatko će ubrzo postati mitsko jelo.
Ukoliko slučajno, slučajno, na Vukajliji postoji neka koja zna da pravi slatko od jagoda neka mi se putem privatne poruke javi. Ja ću joj u odgovoru poslati svoju adresu kako bi mogla da mi pošalje uzorak. Ako budem bio zadovoljan uzorkom u roku od nedelju dana šaljem verenički prsten.