"Slika Dorijana Greja" Oskar Vajld
To je ono štivo koje prvo pročitaš pre nego što kreneš da čitaš ostale klasike poput Puškina, Dostojevskog, Orvela itd. Najčešće se čita kada neki klinac odluči da bude pametan i prešiša sve one koji i dalje čitaju "Hari Potera", "Narniju", pa čak i "Sumrak". Kako bi ubrzali proces prosvećivanja i odrastanja oni gutaju sve mudircizme, i jedva čekaju dan kada će ih javno prezentovati široj publici, ne bi li sebi ulepšali dan. Tako od deteta koji se do 8. razreda osnovne škole zgražavalo knjige, dobijemo dete koje u srednjoj školi popuje kako je velika žalost što omladina u Srbiji nije obrazovana. Tako dobijemo adolescente koji su posetili dva svetska grada, ako ne nijedan i već mogu da govore o lepoti umetnosti, umetnosti življenja, moralu i ostalim apstraktnim osećanjima, o kojima su prethodno pročitali upravo iz dela "Slika Dorijana Greja".
Komentari

Knjiga je odlična,i za minus nema veze,ali knjiga je uzeta za primer jer tako stvari stoje kod mene, kada bi pogledao bilo kome u informaciji na facebook-u video bi da su svi pročitali "Sliku Dorijana Greja",i to samo to delo od veoma poštovanog Oskara Vajlda i ništa više. Gde su tu njegove bajke i predstave? Nema ih. I to tako lančano ide, ako je jedan klinac pročitao, onda ostali moraju ne bi li se i oni pokazali kao izuzetno zrele (ali u stvari su jako nedefinisane,neiygradjene) osobe. I pošto sama knjiga važi za klasiku književnosti, misle da čitajući tu jednu dobiće znanje sveta.

Razumem šta hoćeš da kažeš, ali po meni je bolje da si za primer uzeo Alhemicara od Coelh-a. Knjiga - sranje, pisac - loš, svi su je pročitali.
Ovo je moja definicija, na istu temu: http://vukajlija.com/alhemicar-paulo-koeljo/419994
