Transsibirska železnica
Krajnji stadijum organizovanog delanja ispod radara.
Kamufliranje i pritaja na kakvoj bi pozavidela sicilijanska mafija.
U poređenju sa intrigama, malverzacijama, spletkama i bahanalijama koje se dešavaju na kilometrima dugim šinama izgrađenim pod budnim okom ruskih diktatora, floskula "Šta je bilo u Vegasu, ostaje u Vegasu" predstavlja samo bednu propagandu američke filmske industrije.
Krenete li na ovakve putešestvije, poželjno bi bilo da se ispozdravljate prethodno sa svom bližom i daljom rodbinom. Nikada se ne zna kad će se penzionisani ruski pukovnik betoniran votkom brecnuti na vas pri partiji pokera u toplini kupea za razonodu. Ili kada ćete upasti u obračun između nekih finih ljudi u crnim odelima koji su ovaj vid prevoza izabrali za robno-novčanu razmenu čudnih lepo upakovanih paketića.
Svaki od navedenih scenarija se završava isto, kada usled globalnog zagrevanja 2048. dođe do otapanja sloja snega po obodu Sibira, i otkrije se groblje neindentifikovanih putnika koje je neka čudna kontrola bez fluorescentnih prsluka izbacila iz velikih, starih, kitnjasto uređenih ruskih kupea.
