Da Vinčijev kod
Posle pojave ove knjige, manekenke i fubaleri više neće navoditi "Alhemičara" kao omiljeno štivo, koje je već postalo kliše. Najobičnija fikcija, upakovana u holivudsku bljuvotinu, namenjena onima koji ne čitaju (većina). Autor nas je poslužio "činjenicama" o religiji koje je smuljao u triler, koji je, moramo priznati, solidan. Koliko je u sve to prisutna moć sugestije vidi se u knjizi "Dekodirani Da Vinčijev kod", posle koje više nećete verovati ni slovo gdinu Braunu(koji nije ni prošao pored književnosti). Sasvim je moguće da je Isus, kao 33-godišnji Jevrej mogao i trebao biti oženjen, moguće je i da je imao decu, ali onakve ludorije sa templarima, sionskim prioratom, zaverama, Merolinzima kao potomcima Isusa, Njutnom, Leonardom koji krije znake u svojim delima su prosto komične. I što je najgore, nije ni autorsko delo, jer se poslužio sa štivom ranije objavljene knjige "Sveta krv, Sveti gral". U svakom slučaju, Braunove teze su činjenice koliko je "Veštica iz Blera" dokumentarac. A dodao bih još i da je filmsko ostvarenje sa ovim imenom isto mrsomuđenje kao i knjiga, uz opis "Zbrda-zdola". Jednostavno, čovek smislio kako da zaradi ogromne parice na neprosvećenom, izgubljenom, televizijom zatupljenim narodu, i svaka mu čast na tome.
Šteta što se mi nismo setili, pre njega, da lepo odemo u Vinču, i rešimo Da Vinčijev kod.